Razgovarao sam sa Sašom Antićem o novom albumu TBF-a, splitskom stanju uma i svastici na Poljudu
Frontmen splitske grupe progovorio je i o komentarima na internetu
Prvi susret s The Beat Fleetom imao sam davne 1997. kad sam u nekom kasnom terminu na TV-u naišao na spot za pjesmu “Malo san maka”. Domaći hip hop tada se tek pripremao za svoj prvi ozbiljniji proboj u mainstream, a ovi momci koji su repali sa splitskim naglaskom meni kao klincu s kontinenta nisu bili baš jasni. No bili su zabavni i dobro su zvučali. Teško je povjerovati da je u međuvremenu prošlo gotovo 20 godina, a TBF je u tom periodu postao jedan od najcjenjenijih domaćih bendova koji je pregazio (gotovo) sve žanrovske barijere. Krajem prošlog mjeseca u prodaju je izašao njihov šesti album naziva “Danas sutra”, prvi studijski projekt nakon duge 4-godišnje pauze. Saša Antić, poznat i kao Alejuandro Buendija, tvrdi kako je kostur albuma snimljen još davno.
– Glavni kreativni proces se odvijao u drugoj polovici 2013. Pjesme su tad bile gotove i složene u kompjuteru u demo verziji koja se aranžerski nije puno razlikovala od finalnih snimaka. Početkom 2014. smo krenuli studijski snimati materijal u vlastitom prostoru, što je zbog komocije i opuštenosti uzelo svoj danak u vremenu. Kad smo završili snimanje krenuli smo sami i miksati, što se nije pokazalo najboljim rješenjem, pa smo konačno ipak otišli miksati I masterirati u bolji studio početkom 2015.
Postoji li poveznica između pjesme “El Pas” s novog albuma i “Date” s “Galerije Tutnplok”?
– Pa mogla bi se naći neka poveznica. Muzički su to neke funkoidne sporije stvari, a tematski se radi o robotima koji su opremljeni određenom količinom umjetne inteligencije, s tim da je Data ipak na puno višem tehnološkom stupnju. U “Dati” se radi o nekim etičkim promišljanjima, a u “El Pasu” o ljubavi u svijetu tehnologije.
‘Banane’ se nisu uklopile
Pjesma “Tremor” donosi snažan utjecaj country zvuka i Boba Dylana. Je li to nešto što u budućnosti možemo očekivati češće od TBF-a?
– Nije u planu, ali tko zna. Možda je ipak dovoljna jedna pjesma kojom smo se najbolje što znamo poklonili velikom Lordu pobune.
“Banane” su izašle prije otprilike godinu dana kao predsingl i najava novog projekta, međutim nisu se našle na finalnom popisu pjesama. Zašto ste je odlučili izbaciti?
– Kad smo je skidali za live nastupe nije zazvučala dobro, i na par koncerata na kojima smo je svirali nije se uklopila u repertoar. Nešto jednostavno nije kliknulo u toj pjesmi, možda je stvar manira i što smo je previše ušminkali.
Naslovna pjesma “Danas sutra” donosi zaista žestok i neočekivan zvuk, a rekli ste i kako vam je to najdraža stvar na albumu. Znači li to da ste zapravo najzadovoljniji s onim pjesmama koje su uspješan rezultat eksperimentiranja?
– Ustvari da, najviše nas ispunjava kad uđemo na neki novi muzički teritorij i kad na kraju to zazvuči kako treba. To je uzbudljivo.
Komentiranje ispred ekrana je ventil za agresiju
Dosta se priča o pjesmi “Krist”, što ste vjerojatno i očekivali. Zanima me jesu li reakcije ljudi onakve kakve ste i predviđali, odnosno jesu li slušatelji ispravno intepretirali pjesmu ili su je doživjeli kao ismijavanje vjere i onoga što predstavlja Isus?
– S “Kristom” nismo htjeli provocirati niti dizati prašinu. To je jedna pjesmica koja se lako pjeva i promiče pozitivne vrijednosti. Za sada nema loših komentara niti se itko našao uvrijeđen, a i ne vidim zašto bi.
Kad smo kod komentara slušatelja, koliko pratite Youtube i ostale društvene mreže i ono što ljudi pišu o vama i vašim pjesmama? Koliko vam je to bitno uopće?
– Općenito pratim komentare i tu ima svega i svačega. Ima ih masu koji se valjda ne bave sportom i ne idu u prirodu, pa im je komentiranje ispred ekrana ventil za agresiju. Nema tu puno ljubavi, ali ako im je posebno olakšanje kad nas ispljucaju, onda sam sretan. Mi smo toliko dugo na sceni da ljudi imaju od nas vrlo različita očekivanja kad čuju nove pjesme. Jedni se pozivaju na prvi album, drugi na “Maxon”, treći na “Galeriju”, četvrti na “Pistaccio Metallic”. Dobar dio tih komentara je stvar predrasuda i glazba ostaje u drugom planu. Komentari na naše albume su uvijek bili podijeljeni, i najbitniji su mi oni od prijatelja i kolega sa scene.
Mislite li da na ovom albumu ima stvari koje imaju hit potencijal poput “Veseljka” i “Moja mater te traži”? Koliko svjesno ulazite u snimanje takvih pjesama jer znate da bi mogle proći dobro kod publike?
– Takve stvari su dvosjekli mač. Dio publike očekuje nešto isto ili još luđe i bolje, a to se ne da producirati samo od sebe. Kao i sve druge naše pjesme, i one su bile rezultat trenutka i raspoloženja. Na ovom albumu nema takvih hitova, ali baš je u tome njegova snaga. Sve pjesme su odlične i ništa se posebno ne izdvaja, osim možda “Krista”, ali on vjerojatno neće biti singl.
U Splitu se ljudska priroda manifestira u uličnom teatru
Je li vam splitsko stanje uma i dalje najveća inspiracija kod pisanja pjesama?
– Naše stranje uma se ne razlikuje od stanja uma bilo gdje i bilo kad. Razlika je u tome što je Split jedna jako dinamična sredina koja je već dugo, a to nas prati od rođenja, u fazi urbanističke promjene, rasta i nastanka. Zbog toga se ljudska priroda ovdje manifestira neposredno u jednom uličnom teatru. Osim toga imamo taj mediteranski brbljavi i raspjevani živac tako da ovdje pjesme nastaju same.
Svoj idući veliki koncert u Zagrebu najavili ste za rujan na Gričevanju. Što fanovi mogu očekivati od vas tamo, hoće li to biti uglavnom predstavljanje novog albuma ili presjek čitave karijere?
– Već pomalo uvaljujemo nove stvari u repertoar, za sada ih sviramo 5-6 tako da ćemo do Gričevanja vjerojatno svirati većinu, uz naravno stare stvari. Želimo da playlista od jedno 25 pjesama ima svoju priču i da nam koncert bude izazov i uzbuđenje. Onda je valjda dobro i publici.
Volite li još uvijek izvoditi pjesme s prva dva albuma?
– Već dugo sa njih sviramo možda 5-6 stvari. Volimo ih svirati kad su na pravom mjestu u playlisti, i na bisu kad smo posebno raspoloženi i osjetimo da publika to traži.
Klupske svirke su intimnije
Planirate li raditi koncertnu turneju?
– Nemamo još u planu, vidjet ćemo iza Gričevanja kako stvari funkcioniraju i kako se album primio kod publike.
Preferirate li manje klupske svirke ili veće dvoranske koncerte?
– Volim sve, samo da je dobar zvuk na bini. Klupske svirke su intimnije i više smo orijentirani na publiku. Na većim svirkama uz bolju produkciju više si orijentiran na kvalitetu izvedbe. Kad se dogodi kombinacija tih dviju stvari, onda je to pobjeda. Nema puno prostora kod nas gdje je to moguće. Recimo mala dvorana Doma sportova u Zagrebu.
Što slušate od novijih izdanja sa domaće glazbene scene? I postoji li neki novi glazbenik ili grupa koji vas je oduševio?
– Poslušam sve, a najviše me se dojmio zadnji album “Mamut” od Urbana & 4 i “Mostovi” od Rundek cargo trija. Od novih glazbenika me ništa nije baš oduševilo, ali dobra mi je Lovely Quinces i simpatični su mi High5 i Miki Solus.
Ima li hip hop još uvijek utjecaj na TBF i da li se kao bend još uvijek pronalazite u tom žanru? Dođe li vam ikad da snimite neku klasičnu rap stvar?
– Sigurno da ima, ja sam trajno inficiran hip hopom i uvijek se vraćam na njega. To je moja prva ljubav i kroz hip hop sam ustvari otkrio i malo ozbiljnije počeo slušati jazz, funk i soul. Na ovom albumu je pjesma “Sa mog prozora” nešto što bi se moglo nazvati klasična rap stvar. Možda ne produkcijski, al aranžmanski i u zvuku sigurno.
Postoji li još neka društvena tema koju niste obradili, a htjeli bi? Hoće li se kukasti križ sa Poljuda ikad naći u nekoj pjesmi TBF-a?
– Nemam pojma, ne razmišljam o tome i ne pišem pjesme tako da prvo odaberem temu. A kukasti križ bi mogao uletit kao sentenca u nekoj pjesmi bez teme, npr. kao “Nikad nećeš saznat o tajni Atlantide, i ko je srušija blizance I kako su digli piramide, I ko je nacrta krugove u žitu I svastiku na Poljudu u Splitu…“