Danas je u HNK premijera Ciganina, po maestralnoj knjizi Kristiana Novaka; napravili smo reportažu s probe

Silvana Menđušić gledala je jednu od zadnjih proba i razgovarala s autorima

ZADNJA IZMJENA: Dec 30, 2017
Foto: Vjekoslav Skledar/Telegram

Na jednu od posljednjih probi Ivica Buljan dojurio je s Prisavlja gdje je 50-ak sati prije premijere nastupio u emisiji Dobro jutro, Hrvatska najavljujući predstavu Ciganin, ali najljepši. U javnosti je uoči praizvedbe u zagrebačkom HNK-u ponavljao kako je znao da nagrađivani Ciganin Kristiana Novaka ne smije čekati, da mora odmah na scenu, jer su i glumci i publika gladni priča koje u teatru stvaraju uzbuđenje kakvo može ponuditi kolektivno sudjelovanje.

Buljan je sjeo u prvi red gledališta, viknuo “Svjetla!” i onda se taj inače pristojan i ljubazan sugovornik u sljedeća tri sata koliko traje predstava podijeljena u dva jednoipolsatna čina pretvorio u, učinilo mi se, okrutnog generala. U gledalištu su sjedili i članovi njegovog tima s kojima je radio na Krležinom Vučjaku i Tri zime Tene Štivičić: scenograf predstave Aleksandar Denić, kostimografkinja Ana Savić Gecan, skladatelj Mitja Vrhovnik Smrekar, ekipa Sonde 4 koja potpisuje svjetlo i Toni Soprano koja je pripremila video.

Ivica Buljan Vjekoslav Skledar/Telegram

Martinićev kompleksan zadatak deriviranja knjige u dramski tekst

Na adaptaciji je Buljan radio s Ivorom Martinićem koji je imao zahtjevan zadatak da kompleksan roman od gotovo 400 stranica i njegove četiri linije koje različito kronološki teku, derivira u dramski tekst. Buljan i Martinić radili su nekoliko mjeseci, komunicirajući između Barcelone u kojoj sada živi hrvatski dramaturg i Zagreba u kojem je Buljan ravnatelj drame nacionalnog teatra. Dugoočekivana premijera je danas (30. prosinca).

Ciganina otvaraju kriminalističkom istragom ubojstva u međimurskoj šumi. Dvojica zagrebačkih policajaca ljute se na lokalne kolege zbog kompromitacije dokaza na mjestu zločina koji broji dvojicu mrtvih i jednog teško ozlijeđenog. Klasičan whodunnit podsjeća na televizijske serije, no ne treba zavarati kamuflaža ovog žanrovskog zapleta. Dramaturg Ivor Martinić koji je adaptirao Novakov roman isticao je kako su se Buljan i on često referirali na američke serije poput The Leftoversa i True Detectiva.

No, nismo niti u apokaliptičnom Mapletonu u državi New York nakon što je u globalnoj kataklizmi u jednom danu jednostavno nestalo dva posto svjetskog stanovništva. Nismo niti u mističnim močvarama Louisiane gdje se detektivi, istražujući ritualno ubojstvo mlade žene, bore s vlastitim demonima i zaključuju da je ovo svijet u kojem ništa nije nikada riješeno, jer motiv dvostrukog umorstva u Međimurju će publici na kraju biti poznat. Nismo niti u Lynchovu Twin Peaksu u kojem Beulaha izgovora jednu od najmagičnijih rečenica u povijesti TV serija: “It’s a world of truck drivers.” Mi smo u mirnom Sobolščaku gdje “bijeli” Hrvati žive ne miješajući se s Romima iz susjednog Bukova dola.

Ksenija Marinković, Mirta Zečević, Ana Begić, Jelena Perčin i Vlasta Ramljak Vjekoslav Skledar/Telegram
Ivan Jončić, Goran Grgić i Krešimir Mikić Vjekoslav Skledar/Telegram

‘Ali’, je uljez, zla riječ kojoj nije mjesto u rečenicama o ljudima

Dobrodošli u svijet u kojem vlada zla riječ “ali”, svijet u kojem su svi s druge krive strane tog prokletog “ali” – i mještani Sobolščaka, i Romi koji su im blizu, i izbjeglica Nazut čiji bijeg iz Mosula pratimo, i policajac Bule koji lagano ludi… Kada se u mladog Roma Sandija zaljubi raspuštenica Milena i preslušava stihove Ljube Aličića “Ako smeta tvome ocu/ Ako kaže kako grešiš/ Ti mu reci, dušo moja/ Ciganin je, al’ najlepši”, objašnjava kako je nije ubola ni riječ “Cigan” ni riječ “najljepši” nego ova između, ova prokleta “ali”.

“To je riječ uljez, to je zla riječ. Ne smije joj biti mjesto u rečenicama o ljudima. Ako si s krive strane te riječi, onda te zauvijek dijeli od dobrih slika, shvaćaš. On je vrejden, al Cigan. Ciganica je, ali poštena. Sandijevi su s krive strane. Poželjela sam vidjeti kako je s njegove strane tog prokletog ali“, ispovijeda se Milena u Novakovom romanu. Njezin izbor već dugo nije između sreće i nesreće. Ona mora birati između nesreće i ničega.

Luca Anić, Dušan Bućan i Damir Markovina Vjekoslav Skledar/Telegram
Telegramova Silvana Menđušić s Ivorom Martinićem Vjekoslav Skledar/Telegram

Jedna od najvećih i najljepših ljubavnih priča naše književnosti

Na sceni će se Nina Violić koja glumi Milenu, zrelu ženu sklonu alkoholu koja se nakon propalog braka i otkaza u banci morala vratiti u rodno mjesto da bi živjela u kući svog djeda, u očaju nasmijati kad shvati da se zaljubila: “Milena, jebala buš se s Ciganinom!”. “Veza Milene i Sandija jedna je od najljepših i najvećih ljubavnih priča hrvatske književnosti”, kaže Ivor Martinić. “Oboje su netipični predstavnici svoje skupine: ona je žena s dna života, on je dječak koji prkosi pravilima svoje zajednice, a njihova veza protiv je svih stereotipa koji vladaju u ovom društvu.”

“Očajnici zavole druge očajnike. Osvetnici zavole nešto čime mogu upravljati. Cinici zavole nešto što im ne može nanijeti bol. A oni koji žele živjeti? Oni zavole ono što nipošto ne smiju. Takvi smo jedino živi”, kada Novakove riječi izgovori Nina Violić morate zavoljeti ovu moćnu ženu jer će se ona za Sandija i sebe boriti protiv cijelog Sobolščaka, a to je u njenom slučaju cijeli svijet.

Partner Nini Violić je mladi Filip Vidović koji debitira na sceni HNK ulogom Sandija. Martinić kaže kako je s Buljanom najprije radio na podjeli: uloga Milene kao da je napisana za Ninu Violić, Fanika starija je Ksenija Marinković, a njezina kćer je Ana Begić. One su u jednom trenutku njezine saveznice iz frizeraja, ali u drugom zaštitnice provincije kao i mještanke Vlasta Ramljak (Dragica), Mirta Zečević (Jadranka), Jelena Perčin (Goga). Albina koja proklinje ciganske pjesme koje nikada ne pričaju o povratku kući, Sandijeva majka je Alma Prica, njezinog nevjenčanog muža Đanija igra Livio Badurina, istrošeni policajac Bule je Krešimir Mikić

Filip Vidović i Nina Violić
Barbara Vicković i Franjo Kuhar Vjekoslav Skledar/Telegram

Raskošna podjela u kojoj 32 glumaca igra 40-ak likova

“Ne postoji teatar u ovom dijelu Europe u kojem možeš pisati za ovakav ansambl; ova je predstava moguća samo u zagrebačkom HNK-u”, objašnjava Martinić raskošnu podjelu u kojoj 32 glumaca igra 40-ak likova. Siniša Popović igra Hamera, Goran Grgić je međimurski policajac Padolek, Bojan Navojec pokvareni starješina romskog sela, Dušan Bućan je Nuzat, izbjeglica s Bliskog istoka, Franjo Kuhar igra Mileninog japicu Rudolfa, brata Ivan Glowatzky, a šogoricu Barbara Vicković.

Luka Dragić je Plančić, Nikša Kušelj je Nikola, Kristijan Potočki je Štoplinof Drago. Sandijeve prijatelje iz Bukova dola, mlade Rome igraju Tin Rožman (Mirza), Ugo Korani (Tompo), Josip Brakus (Azad), i Ivan Colarić (Jasmin), a nas sceni su još Dora Lipovčan (Eliza), Alen Šalinović (Policajac), Luca Anić (Dilara), Damir Markovina (Hasan), Nikša Kušelj (Grk Papous), Silvio Vovk (Prevoditelj), Slavko Juraga (Taradi), Ivan Jončić (Načelnik policije), Zijad Gračić (Patolog).

Silvana Menđušić
Telegram autor
38 članaka Više o autoru