Sutra je u HNK premijera iščekivane predstave Ljudi od voska, a mi smo bili na jednoj od zadnjih proba

“Riječ je o pričama koje se razlikuju po formi, dramskom konfliktu i jezičnom izričaju. Sva tri dijela povezuje lik pisca Viktora, kojeg posjećuje i opsjeda čitav niz neobičnih, bizarnih, i originalnih karaktera”, rekla nam je na jednoj od zadnjih probi pred premijeru Alma Prica koja se pojavljuje u trećem činu predstave.

Pitanje autobiografije ključno je za Ljude od voska

Osobitost ovog Matišićevog komada, inače autora poznatog po referencama na aktualno socioekonomsko stanje hrvatskog društva, činjenica je da se u Ljudima od voska obilato služi autobiografskim elementima.

Mimo toga da je glavni lik glazbenik i dramatičar, baš poput Matišića, dio radnje odvija se i u njegovom rodnom mjestu u dalmatinskoj zagori, a tu je i priča o posvojenju, koja također povlači pitanje referenci, budući da su pisac i njegova supruga prije nekoliko godina posvojili blizanke svojih preminulih prijatelja.

Ipak je riječ samo o vještoj manipulaciji autora

No, glumici s kojima smo razgovarali govore kako je ipak riječ o manipulaciji poznatog autora koji se vrlo svjesno oslanja na upravo one stvari iz privatnog života koje bi široj javnosti mogle biti poznate. “Svi ti likovi tvorevina su Matišićeve spisateljske mašte i oni osciliraju između jake stvarnosti i još jače fikcije”, kaže Prica.

A upravo je to kompleksno metateatarsko ispreplitanje stvarnosti i fikcije i jedan od glavnih motiva Matišićeve drame, uvjerena je cijenjena glumica. Kaže i kako je za razumijevanje ove drame važno još i piščevo preispitivanje samog pisanja kao i pitanje odgovornost prema djeci – što svojoj, što usvojenoj; što živoj, što mrtvoj.

Uloga Ane prekretnica je za Anu Begić

U glavim ulogama nalaze se, inače, Goran Grgić i Ana Begić koji u Ljudima od voska igraju bračni par. I dok se Grgić ne miče sa scene za vrijeme trajanja cijelog komada, Begić je ipak dobila prostora za predah u drugom činu u kojem se njezin lik uopće ne pojavljuje.

“Gorana je zapao najveći posao. Čovjek doslovno gotovo puna tri sata ne silazi sa scene. Mi to u našim glumačkim krugovima zovemo zubarski način igre. To znači da je netko na sceni od početka do kraja dok se ostali samo izmjenjuju”, ispričala nam je Ana Begić.

Matišić se nije uplitao u rad na predstavi

Rad na predstavi, priča Ksenija Marinković, započeo je pred nešto više od dva mjeseca, a radilo se o dosta zahtjevnom zadatku s obzirom na to da je Kica zaposlio 25 glumaca iz HNK-ovo ansambla.

Tvrdi da se Matišić nije uplitao u sam rad na predstavi, iako je prisustvovao čitaćim probama. Što se pak samog teksta tiče, zadržana je većina originalnog dramskog predloška. “Istina, nismo zadržali Matin tekst u cijelosti, ali smo štrihove radili tako da tekst ostane u funkciji čiste priče. Bilo nam je, naime, važno voziti precizno do samog kraja kako bi se moment razotkrivanja glavnog lika u potpunosti naglasio”, opisala je Marinković emocionalno prilično furiozni treći čin predstave.

Goran Grgić, Janusz Kica i Mate Matišić

“Kica je koherentnost predstave postigao ponajprije kroz glazbu koja je užasno direktna, pametnom upotrebom prostora i svjetlom”, kazao je Goran Grgić. “On je majstor brze montaže. Iako su u pitanju tri priče koje su različite po stilu i scenografiji, Kica je ipak uspio pronaći dosta točna, čvrsta i simbolična rješenja tako da publici neće trebati mnogo da bi dohvatili da se krećemo kroz različite prostore i vremena.”

Grgić nas je, osim toga, uputio i na činjenicu da ćemo u Matišićevim Ljudima od voska uočiti i elemente trojice poznatih filmskih redatelja, odnosno njihovih poetika. “Woody Allen se ogleda u stilu igranja prvog čina, Tarantina će se moći pronaći u drugom činu u našim simboličkim oznakama kao i u načinu pisanja, dok će Almodovar doći do izričaja kroz psihološku dramu koju iznosimo u trećem činu”, zaključio je Grgić.