Nekad je nužno odabrati stranu

Sutra počinje filmski festival u Puli, ali nitko nije uzbuđen. Telegramov Boris Homovec objašnjava zašto

Trenutno nije ni nacionalni, ni regionalni, ni međunarodni festival

FOTO: Pula film festival

Još uvijek nije pojašnjeno zašto je 63. Pula film festival ove godine s tradicionalnog, višedesetljetnog termina oko 22. srpnja pomaknut već na sutra, subotu 9. srpnja. I pritom traje do 16. srpnja. U svakom slučaju, Pula počinje, a organizatori je senzacionalno najavljuju sloganom: “Hrvatske premijere, ženske filmske snage i važnost scenarija”.

Kad sam pogledao ispisane programe, u prvi mah mi se učinilo kako je ovoljetni festival prilično bogat produkcijom. No, ubrzo postaje jasno kako će ovo biti jedan od dosadnijih festivala, koji ne nudi nikakva ni programska, ni festivalska iznenađenja.

S obećanjima nešto ne štima

Ovogodišnji program jako je predvidljiv, a to je najgore što se može dogoditi. Organizatori su se još koncem svibnja pohvalili kako je ove godine hrvatska produkcija izuzetno jaka. No, sad je jasno kako nešto debelo ne štima s takvim obećanjima. Umjetnički savjet festivala, u sastavu Mike Downey, Tanja Miličić i Hrvoje Pukšec, novi direktor festivala, postavljen je lani. Ove godine odabrali su, navodno, čak 16 dugometražnih i 18 kratkometražnih hrvatskih igranih filmova, te 16 dugometražnih međunarodnih filmova.

Naime, kako je Pula odavno izgubila krunu najznačajnijeg nacionalnog filmskog festivala, počelo se u njega utrpavati sve i svašta, od regionalnih koprodukcija, do stranih filmova koji su snimani u Hrvatskoj, preko festivalskih filmova B kategorije, za koje uistinu nije jasno po kojem kriteriju uopće dolaze u Pulu. S novim imidžom međunarodne filmske manifestacije Pula film festival dao je pljusku sebi, ali i svojim autorima.

Sarajevo je mudro zeznulo Pulu

Najveća greška učinjena je još početkom devedesetih kad je pulski festival, pod političkom paskom tad nezamjenjivog Antuna Vrdoljaka i njegovih poslušnika inzistirao da ostane nacionalnim filmskim festivalom, pa su na njemu tih ratnih godina vraćene i, primjerice, televizijske drame HRT-a. Jer nije bilo dovoljno filmske produkcije.

Tada je trebalo napraviti zaokret prema najjačem regionalnom filmskom festivalu, što je Pula, budimo realni, u doba Jugoslavije uistinu i bila, s godišnjom produkcijom između trideset i četrdeset domaćih naslova, koji su premijerno dolazili u Arenu, ili u kino dvoranu. Prednjačili su srpski filmovi, čija je produkcija bila uvijek najbrojnija, potom hrvatska, te slovenska, tek s povremenim bosanskim, makedonskim, crnogorskim, ili kosovskim naslovima, koji se mogu nabrojati na prste u tih četrdesetak godina, jer im naprosto financijski uvjeti to nisu omogućavali.

Da, Pula nije na vrijeme shvatila kako bi ponovno trebala okupiti autore od Slovenije do Kosova pa je u priču uskočilo Sarajevo. S jakim imidžem grada koji je najviše stradao u ratu, i velikom podrškom međunarodne filmske javnosti, to su sjajno iskoristili. Zahvaljujući lucidnom i genijalnom direktoru Mirsadu Purivatri, Sarajevo je zeznuo Pulu. Dok su se Pulom, kao u krugu svake, ili svake druge godine, vrtili Brešan, Ogresta, Matanić, Schmidt, Sviličić, Nola, Tribusonka i poneki mlađi autori, sarajevski se u nekoliko godina profilirao u najvažniji regionalni i balkanski festival i upisao na mapu značajnih europskih festivala.

Predvidljiva, dosadna i nemaštovita Pula

Pula je, u međuvremenu, ostala u nekom svom vakumu. Predvidljiva, dosadna i bez trunke truda, mašte i želje da se ustalasa, s vodstvom koje je postavljano partijskim i lokalnim ključem. Još uvijek je svako otvorenje festivala samo dosadni politički čin s vatrometom kao jedinom konstantom.

Povremeni dolazak velikih filmskih zvijezda, poput Ralpha Fienesa, nije bio dovoljan da Pula dobije auru važnog europskog festivala. Tamo su se i dalje susretali svi oni koji su se cijele godine sretali po hodnicima HAVC-a, redatelji koji se međusobno ne podnose, glumci koji nemaju kome izigravati zvijezde, žiriji koji su birani po ključu, napucima Hribara ili aktualne politike. I pritom si međusobno dodjeljuju Arene.

Hrvatski filmaši biraju i snimaju dosadne filmove

I to po sistemu: ove godine sam ja u žiriju pa ću nagradu dati tebi, iduće godine ćeš ti biti u žiriju, ja ću u međuvremenu snimiti film… I tako u krug. Već ove godine posve je jasno da će trijumfirati Ogresta s meni razočaravajućim filmom S one strane, da će ponešto dobiti Tribusonka, a da će Zlatnu arenu kao najbolja glumica, najvjerojatnije, dobiti Ksenija Marinković, obzirom na dvije glavne uloge: kod Ogreste i Snježane Tribuson. Do zla boga dosadno i predvidljivo.

Ove godine se očekuje trijumf Ogrestina filma S one strane
Ove godine se očekuje trijumf Ogrestina filma S one strane HAVC

Organizirana je na ovoj Puli i tzv. Kinoteka, svojevrsna retrospektiva najboljih hrvatskih filmova unazad 25 godina. I to prema anketi organiziranoj u nekoliko filmskih strukovnih udruga. No, uistinu je upitno, ako filmaši smatraju kako među najbolje filmove u četvrt stoljeća spada, primjerice, naslov Nebo sateliti Lukasa Nole, negledljiva psiho papazjanija s Nolinim bratom Filipom i suprugom Barbarom, od koje su gledatelji u kinima bježali kao vrag od tamjana. A pritom su, s druge strane, izostavljeni naslovi poput Ljudožder vegetarijanac Branka Schmidta, Ta divna splitska noć Arsena Ostojića, Sviličićev Oprosti za kung fu, ili Grlićev Neka ostane među nama. No, kad takve dosadne filmove hrvatski filmaši biraju, nije čudo da dosadne filmove i snimaju.

Čudna logika u nekim dijelovima programa

Najavljen je niz domaćih premijera, no stvari stoje ovako: festival se otvara hrvatskom premijerom urbane božićne komedije Sve najbolje Snježane Tribuson, za koju se pretpostavlja da bi mogla doseći popularnost gledane ženske komedije Tri muškarca Melite Žganjer. U glavnim su ulogama Ksenija Marinković i operna diva Renata Pokupić, te Ozren Grabarić, Bogdan Diklić i Goran Navojec.

Kako je film odavno završen, trebao je imati premijeru još za prošli Božić, no u kina dolazi godinu kasnije, tek koncem prosinca. Već sljedeće večeri u Areni će se u glavnom programu vrtiti slovenski dokumentarac Houston, imamo problem Žige Virca, koji je imao premijeru na Zagrebdoxu, gdje je pobrao pohvale i nagradu. Što radi u nacionalnom programu u terminu za dugometražne igrane premijere, samo organizatori znaju.

Premijerno prikazivanje doživjet će komedija Ministarstvo ljubavi Pave Marinkovića
Premijerno prikazivanje doživjet će komedija Ministarstvo ljubavi Pave Marinkovića HAVC

Premijerno prikazivanje doživjet će komedija Ministarstvo ljubavi Pave Marinkovića. Bio sam skeptičan prije premijere Marinkovićeva prvijenca Ljubavni život domobrana, no radi se o vrlo zgodnom i simpatičnom filmu totalno promašenog naslova, koji je zasigurno u startu zbog toga odbio dobar dio publike, a prilično dobro su funkcionirali, inače nefilmični, Nenad Cvetko i Dijana Vidušin, čak nagrađena Arenom.

Naslovi već odgledani u kinima

Sada se Marinković vraća pričom o udovicama hrvatskih branitelja koje žive u izvanbračnim zajednicama, dok uredno primaju mirovine pokojnih muževa. Navodno su odlični u glavnim rolama Stjepan Perić i Ecija Ojdanić, koji su među kandidatima za Arene. U Areni će prodefilirati iz večeri u večer i već odgledani naslovi u kinima: S one strane Ogreste, Narodni heroj Ljiljan Vidić Viteza i Život je truba Nuića, dakle tri reprize. Zašto ih utrpavati u glavni nacionalni program? Jedina debitantica u igranoj formi jest Katarina Zrinka Matijević s dramom o dječjem zlostavljanju Trampolin, koji će se početi vrtjeti pola sata prije ponoći. Koliko će gledatelja imati u velikoj Areni strpljenja i živaca za ovakav težak sadržaj, teško je pretpostaviti, ali takav potez organizatora još je jedan od promašaja ovogodišnjeg festivala.

U filmu igra Frano Mašković, debitiraju mlade Franka Mikolaci i Tena Nemet Brankov (talentirana kći Marine Nemet i Slavka Brankova), a partnerice su im Lana Barić i Nina Violić. Pula će imati i hrvatsku premijeru dva makedonska i jednog srpskog naslova: Oslobođenje Skoplja Rade i Danila Šerbedžije, Lazar Svetozara Ristovskog s Vedranom Živolićem u glavnoj ulozi, te Dobra žena, redateljski debi Mirjane Karanović, koji je pobrao hvalospjeve na svjetskoj premijeri na Sundanceu i još nekoliko festivala. Nije mi jasno zašto će Karanovićkina ženska priča biti prikazana tek nešto prije ponoći, tim više što u njoj igraju Ksenija Marinković i Bojan Navojec. A radi se o filmu jedne od omiljenih regionalnih glumica, s urbanom ženskom pričom, koja bi sigurno napunila Arenu u glavnom programu u pola deset.

Neshvatljivo utrpavanje holivudskih crtića

Posve je neshvatljivo zašto u Puli nema sljedećih dovršenih filmova: ZG 80, debitantski film Igora Šeregija o sukobu BBB-a i Delija (kreće u distribuciju početkom rujna), ljubavna priča Zbog tebe debitanta Anđela Jurkasa, psihološki triler Goran, treći film Nevija Marasovića, provokativna drama Ustav Republike Hrvatske Grlića, ili debitantska obiteljska drama Ne gledaj mi u pijat Hane Jušić. Uistinu je besmisleno završne festivalske večeri, poslije podjele nagrada u Areni, prikazivanje potencijalnih holivudskih blockbustera: novog nastavka crtića Ledeno doba i nove verzije Istjerivača duhova 3. Kakve, pak, ti filmovi imaju veze s pulskim festivalom, teško mi je dokučiti.

Prema neslužbenim glasinama, Šeregijev i Jurkasov film su odbijeni. Jurkas pogotovo jer je snimio nezavisan film, nastao mimo svih kanala HAVC-a, što mu se ne može oprostiti, jer nije u pozadini konce vukao Hrvoje Hribar. Umjesto da smo sretni što nastaje sve više nezavisnih produkcija i da ih se na svaki mogući način stimulira, mi se prema njihovim producentima i redateljima ponašamo maćehinski. Nedopustivo.

Marasović je, nakon što nije ušao u Cannes, navodno u kombinacijama za ulazak na prestižne festivale u Veneciju (koju će 31. kolovoza otvoriti glazbenoplesni film La La Land Damiana Chezellea s Ryanom Goslingom i Emmom Stone) i Toronto, koji počinje 8. rujna. Dok je Grlić odlučio premijeru filma pomaknuti za listopad, kad kreće kino distribucija. Vodstvo Pula film festivala morala je učiniti sve da te filmove ima kao premijere na ovom festivalu, a ne samo slegnuti ramenima i umjesto njih u Arenu utrpavati holivudske crtiće.

Nekoliko razloga izbjegavanja Pule

Kakav je odnos prema hrvatskom filmu kod distributera govori i podatak da je tek ovih dana u kina došao zadnji Schmidtov film Imena višnje s Ivom Gregurevićem i bosanskom glumicom Nadom Đurevskom, prikazan na lanjskom moskovskom festivalu i prošloj Puli. Dok kontroverzni debitantski igrani film Svinjari Ivana Livakovića, autora koji je upravo snimio drugu sezonu teen serije Nemoj nikome reći za HRT, prikazan premijerno na prošloj Puli, nije ni nakon godine dana uspio doći u kina.

No, postoji još jedan catch. Kako Pula već godinama autorima ne nudi nikakve reference, osim što im svima kad, tad kapne s nekom utješnom Arenom. Tako oni, za razliku od filmaša nekad koji su montirali u paklenom ritmu do 24 sata prije početka festivala, samo da bi stigli s vrućom kopijom u Pulu, sada više uopće nisu zainteresirani da dođu na festival.

Osim ako im nije već završio kino život, nakon što su obišli druge festivale, pa im je jedino to i preostalo. Redatelji danas izbjegavaju Pulu i od straha da tad više neće moći ući ni na jedan prestižniji festival, obzirom da Pula nosi pečat međunarodnog festivala. Jer nakon što tamo odvrte premijerno film, pali su u vodi svi snovi o Berlinu, Cannesu, Veneciji…

Nejasno prikazivanje Matanićeve serije

Preostali program predstojećeg festivala puni se kratkim igranim filmovima, koji su ionako već premijerno viđeni na Danima hrvatskog filma, poput nagrađivanih Piknika Jure Pavlovića ili Belladone Dubravke Turić. Zbog čega će u Puli biti organizirana projekcija dvije epizode Matanićeve serije Novine, koja će od jeseni premijerno ići na HRT-u, također je još jedna od enigmi.

Što na Puli ima raditi dokumentarac Pomutnje Lane Kosovac o nastajanju kazališne predstave Pomutnje nekad kontroverznog autora Branka Brezovca iz 2014. I pri tom ga najavljuju kao premijeru, u rangu filma Snježane Tribuson? Bio je najavljivan i srpski film Dnevnik mašinovođe Miloša Radovića, rađen u hrvatskoj koprodukciji, koji je na završenom moskovskom festivalu osvojio nagradu publike, u kojem naslovnu rolu tumači producent Lazar Ristovski. No, njega također nema u Puli.

Bez interesa za neke odlične filmove

U međuvremenu, upravo je objavljen i program Motovuna, koji započinje poslije Pule, točnije 26. srpnja, gdje će u četiri dana trajanja prikazati samo jedan hrvatski naslov: Sve najbolje Snježane Tribuson i jedan srpski: Dobra žena Mirjane Karanović. Tijekom srpnja, pritom, tek se očekuje vijest je li ijedan hrvatski film ušao u glavni program Sarajeva. Tamošnji festival traje od 12. do 20. kolovoza i posljednjih je godina otvorio konkurenciju i za brojne europske naslove (lani je to bio, generalno precijenjeni, Matanićev Zvizdan).

U žirijima Sarajeva ove godine sjedit će i filmaši iz Palestine, Turske, Njemačke, Grčke, Danske, Švicarske, Rumunjske, Francuske, Crne Gore, dok će boje Hrvatske u žiriju za kratki film braniti talentirani mladi producent i redatelj Jure Pavlović. Zanimljivo je da ovogodišnja Pula, kao ni Motovun, nije pronašla interes za prikazivanje dva filma iz regije, koji su trijumfirali na festivalu u Karlovym Varyma: Home sweet home, kosovski film Fatona Barjaktarija te slovenski Noćni život, nagrađivanog autora Damjana Kozolea, autora Slovenke. Možda ih Sarajevo uvrsti u jednu od selekcija…

Možda ga spasi nova hiperprodukcija

Pula film festival mora definitivno pronaći svoj budući identitet. Ovako nije ni nacionalni, ni regionalni, ni međunarodni festival, već čušpajz u koji su utrpani dokumentarci, kratki filmovi, TV serije, dječji filmovi, međunarodni naslovi i to bez većih referenci… Možda će nacionalne boje ipak spasiti hiperprodukcija koja se očekuje do Pule 2017: prvi dugometražni prvijenac Jure Pavlovića Samo otvori oči s Nevom Rošić i Darijom Lorenci, novi filmovi Branka Schmidta (provokativna priča o pedofiliji svećenika s Goranom Bogdanom), General Tončija Vrdoljaka i Bijeg do mora Veljka Bulajića.

Zatim, Bog u cipeli Ognjena Sviličića, Na zapadu Sare Hribar, Tereza 33 Danila Šerbedžije, i to prema scenariju Lane Barić koja će tumačiti i naslovnu ulogu, već snimljena ratna priča Mrtve ribe plivaju na leđima Kristijana Milića, novi nastavak serijala o Kušanovom Koku, Uzbuna na zelenom vrhu Čejen Černić koji se upravo snima, prvijenci Posljednji Srbin u Hrvatskoj Predraga Ličine, Aleksi Barbare Vekarić s Tihanom Lazović i Nedom Arnerić, te Zbornica Sonje Tarokić… Kao i spomenuti naslovi Grlića, Marasovića, Šeregija, Jurkasa i Jusićke za koje, nažalost, nije bilo ni mjesta, ni interesa na 63. Puli, koja upravo počinje.