Svijetom suvremenog plesa upravo hara skandal nezapamćenih proporcija
Trojica renomiranih koreografa optužili su baletnu produkciju za opći nerad
Svijet britanskog (suvremenog) plesa nedavno je potresla velika afera. Trojica renomiranih koreografa obrušili su se na domaću baletnu produkciju optuživši sve živo i neživo za nerad. Nisu skandali u svijetu teatra rezervirani samo za našu tvornicu skandala kojom ravna trokut Frljić-Gotovac-Čadež.
Kevin O’Hare, ravnatelj londonskog Royal Balleta, analizirao je prašinu koju su za sobom ostavila trojica britanskih koreografa – Hofesh Shechter, Akram Khan i Lloyd Newson. Oni su se, naime, složili u tome da britanski plesači ne zadovoljavaju internacionalne standarde zbog toga što trening u Ujedinjenom Kraljevstvu naprosto nije dovoljno rigorozan.
No, O’Hare je po tom pitanju ostao skeptičan. Istaknuo je činjenicu da je Shechter nedavno za njegovu baletsku kuću napravio koreografiju u koju je uključio plesače iz baletne škole Royal Balleta. “Radilo se o plesačima koji su kroz protekle tri godine završili svoje obrazovanje kod nas, a on je njima bio i više nego zadovoljan”, rekao je ravnatelj Royal Balleta.
Program koji rađa nove talente
No, neovisno o kvaliteti britanskih plesača, O’Hare je morao priznati da na svjetskom tržištu postoji ogromna potražnja za britanskim koreografima suvremenog plesa. “Moram priznati da su naši koreografi među najboljima na svijetu”, rekao je. Razlog zbog kojeg je tome tako O’Hare vidi u činjenici što je cjelokupni establišment utrošio cijeli jedan decenij na to da se dobro pobrine za svoj koreografski podmladak.
Njegova je prethodnica, Monica Mason, započela taj trend, a O’Hare ga je uspješno nastavio osnažujući stare snage novim nadama; što kroz proširenja edukacijskih programa, a što kroz pružanje prilike neafirmiranim umjetnicima da se plesnim eksperimentima probiju na scenu kroz njegovu pozornicu.
Evidentan nedostatak žena na koreografskoj sceni
Na pozornici Royal Balleta od 1999. godine ni jedna jedina žena nije uspjela postaviti svoju koreografiju. No, O’Hare bi to uskoro mogao promijeniti. Charlotte Edmonds bila je jedna od polaznica baletne škole Royal Balleta. Kad je imala 16 godina izbačena je iz programa zbog “fizičke ili psihičke nemogućnosti da postane profesionalnom plesačicom”. No, ovaj je simpatični ravnatelj u njoj vidio talent daleko prije svih drugih. Programom koji potiče rad mladih umjetnika sad joj je ponudio mogućnost da konačno postavi svoju sofisticiranu viziju plesnog vokabulara na londonsku pozornicu, i to ipak ne bilo koju. Jedna od stvari koje O’Hareov program za mlade čine toliko zanimljivim je mogućnost da rade s dobro uhodanim ansablom u uvjetima idealnijima od idealnim i, najvažnije, stvore kanale do mreže najutjecajnijih ljudi u tom svijetu.
No, na pitanje zašto postoji toliki manjak ženskih koreografa O’Hare nema pravog odgovora. U sustavu za obrazovanje koreografa obično se na početku nalazi i do 80% žena, ali kako se program intezivira, tako taj broj žena drastično opada. Nada se da će se to uskoro promijeniti. “Postoje koreografkinje kojima se iskreno divim. Nastojim podržati njihov rad koliko mogu, no to je proces koji iziskuje vrijeme”, zaključio je.