Nekad je nužno odabrati stranu

Svima je jasno da se filmska industrija mijenja, ali nitko nije očekivao da će je promijeniti mladi glumci

Glumci koji su se proslavili franšizama danas definiraju nove standarde

US actress Kristen Stewart poses as she arrives on May 17, 2016 for the screening of the film "Personal Shopper" at the 69th Cannes Film Festival in Cannes, southern France.  / AFP PHOTO / ALBERTO PIZZOLI
FOTO: AFP

Čini se da je završila jedna dosta bizarna era u Hollywoodu, era u kojoj su se filmovi snimali za publiku koju Amerikanci zovu young adults (YA). Nadolazeća promjena ogleda se u zaradi koju takvi filmovi u posljednje vrijeme ostvaruju na kino blagajnama. Osim toga, Voldemort je odavno mrtav, Okrug 12 je pobijedio Capitol, a Belle Swan se više gotovo nitko niti ne sjeća.

Poznavateljima žanra već je neko vrijeme jasno da je bilo samo pitanje vremena kad će takvi filmovi progutati same sebe s obzirom na to da su svi ti oni uglavnom kretali od iste premise. I dok se Hollywood polako mora početi pripremati za neku novu razvojnu fazu, konture nasljeđa franšiza kao što su bile Sumrak saga ili Igre gladi tek se počinju nazirati. A ono što iza njih ostaje su glumci i glumice koje su takvi kreativno najosiromašeniji filmovi u novijoj filmskoj povijesti iznjedrili.

Zanimljiva strategija biranja projekata

Uzmimo primjerice Daniela Radcliffea koji se u samo pet godina koliko je prošlo od premijere zadnjeg nastavka Harryja Pottera razvio u dosta versitilnog glumca. Igrao je pjesnika Allena Ginsberga u filmu Ubij svoje najdraže, glumio je i čudnovatog mladića koji se počinje pretvarati u Antikrista nakon što ga optuže za ubojstvo njegove djevojke, a tu je i njegov posljednji, dosta bizarni, film Swiss Army Man u kojeg igra mrtvaca. Kao što vidite, Radcliffe svojim izborima uloga nije igrao na sigurno.

A u takvom promišljanju karijere nije usamljen. Možda vam se filmovi u kojima je igrao čine, u najmanju ruku, čudnima, ali čini se da je upravo nepredviljivost u biranju uloga ono što definira karijere mladih glumaca koji se žele otrgnuti iz ralja ispraznih franšiza namijenjenim mladima.

Hrabri izbori uloga

Kristen Stewart je sjajan primjer takve glumice. Ona je nakon vampirske sage počela prihvaćati svakakve uloge; od čuvarice u Guantanamo Bayu preko muze Jacka Kerouaca do pomaknute pomalo shizofrene žene koja izmjenjuje SMS poruke s duhom (film je na nedavno završenom Cannesu recipiran genijalno).

Dobro, ona još uvijek iskače s mnogih žutih naslovnica, ali kad ne prodaje tabloide Stewart redovito surađuje s najjačim holivudskim redateljima kao što su Kelly Reichardt, Woody Allen i Olivier Assayas.

Njezin filmski partner iz Sumrak sage Robert Pattinson iskučio se iz tog obrasca još i prije premijere posljednjeg nastavka uzevši karijeru u vlastite ruke. A nemojmo zaboraviti niti Jennifer Lawrence koja je ove godine zaradila svoju četvrtu nominaciju za Oscar zahvaljujući ulozi čudnovate kućanice-izumiteljice.

Mladi glumci dosta su profitirali od franšiza

Ovakvih primjera ima još gomilu, ali svi oni dijele jednu zajedničku stvar: mladi talenti odbijaju biti ugurani u jednu ulogu koja će ih pratiti tijekom cijele karijere, ulogu koja ih je lansirala u zvjezdane sfere. No, koliko god se neke od franšiza u kojima su ti ljudi glumili činile plitkima i ciničnima, treba priznati da su poslužile kao idealni inkubatori za nove talente.

A tu je i druga dosta važna prednost koju su mladim glumcima donijeli njihovi angažmani u franšizama: privilegija da provedu hrpu vremena učeći o glumačkih legendi kao što su to, u Radcliffeovom slučaju, Michael Gambon ili Maggie Smith. Lawrence je surađivala s Philipom Seymourom Hoffmanom, a Woodley s Kate Winslet.

Glumci koji će promijeniti Hollywood

Svi ovi glumci postali su nekako advokati umjetnosti u filmskoj industriji koja je brutalno polarizirana. S jedne strane postoje relativno neumjetnički blockbusteri koji dobivaju ogroman novac i nezavisni artistični filmovi koji se snalaze s mizernim budžetima. I upravo je zato toliko važno što ti poznati mladi glumci svojim imenima takvim istinski umjetničkim projektima donose potrebnu vidljivost.

Bilo kako bilo, svima postaje jasno da jedna dosta dugo isplativa grana kinematografije počinje odumirati, kako je i red, no nakon te estetski i sadržajno dosta neupečatljive filmske ere ostaje cijeli niz mladih glumaca koji su tek počeli raditi kako treba. Vidjet ćemo kako će ova generacija, i hoće li uopće, film vratiti u domenu stvarne umjetnosti.