Telegramov esej o tome zašto je svijet bio opsjednut naci-eksploatacijskim filmovima

Polugole žene u uniformama

Ono što je bilo najbolje kod ‘Kim’s Video’ je što su tamo radili ozbiljni filmofili. Tamo sam upoznao tipa koji je doslovno specijalizirao samo za cirkuske videe s početka stoljeća. Znao je apsolutno sve o tome. Svaki tjedan, zaposlenici bi na posebnu policu izvlačili filmove koje preporučaju. Jedan od njih je uporno imao filmove koji imaju isključivo polugole žene u nacističkim uniformama. Ok, u tom trenutku sam znao nešto pomalo o naci eksploataciji, ali taj fenomen definitivno nije bio toliko raširen. Tarantino i Rodriguez još nisu snimili ‘Grindhouse’, pa eksploatacija nije bila ni nešto s čime baratamo svaki dan.

Ali taj tip je iz tjedna u tjedan izvlačio sve bizarnije naslove. Morao sam vidjeti o čemu se radi. I, sad vam kažem, prvi put kada pogledate naci eksploataciju, nikada ju nećete zaboraviti. ‘Kim’s Video’ više ne postoji, neki grad u Italiji je otkupio kompletnu njihovu arhivu, ali ja i dalje ne mogu prestati gledati te filmove. A očito ne mogu ni drugi, s obzirom na količinu ozbiljnih akademskih radova koji se pišu na temu eksploatacije nacizma. Kako je to počelo?

Sve je počelo sredinom sedamdesetih kada je izašao film ‘Ilsa, She Wolf of the SS’. Ovaj je film bio iznenađujući financijski hit, što se producentima jako svidjelo, pa su krenuli krenuti izbacivati desetke i desetke ovih seksploitacijskih filmova s temom Drugog svjetskog rata. Većina su bili tipična soft pornografija koja je tada bila popularna u kinima, pomiješana s još jednim popularnim žanrom – žene u zatvoru.

Camp pokret nastao iz arta

Jedina razlika, jedini moralni problem ovih filmova, je što su svi bili obučeni u nacističke uniforme, a radnja se uglavnom odvijala u logorima i bordelima na ratištu. Ovim fenomenom bavio se i Christopher Bickle sa sajta Dangerous minds, koji ima sjajno poznavanje žanra. Većina ovih filmova dolazili su iz Italije, gdje se ovaj filmski pokret još nazivao ‘il sadiconazista’, a inspiraciju su vukli iz spomenute ‘Ilse’, ali i kontroverznih talijanskih art filmova kao što su ‘The Night Porter’ liliana Cavanija, ‘Salon Kitty’ Tinta Brassa i, naravno, ‘Salo, or 120 Days of Sodom’ velikog Passolinija. Bickle je uspio pronaći i izvor cijelog žanra u izopačenom filmu ‘Love Camp 7’ koji su snimili Bob Cresse i Lee Frost i koji je postavio standard za sve filmove koji su usljedili.

Filmaši koji su snimali SS-ploataciju otkrili su fenomenalan trik. Puno lakše mogu progurati ekstremno nasilje i eksplicitnu golotinju, ako ju maskiraju u kontekst povijesnih zločina koje su počinili nacisti. Naravno, niti jedan od filmova koje su snimili nisu bili bazirani na istini. No malo tko se usudio u šezdesetima, kada su se još uvijek otkrivali dosezi zločina Drugog svjetskog rata, propitivati povijest, pa su jednostavno pustili što god im je prošlo kroz ruke. Producenti su koristili strah cenzora kao bi zadovoljili glad publike za sve čudnijim i ekstremnijim seksualnim sadržajem, a pravdali su se da stvaraju filmove koji na artistički način osuđivali zločine rata.

Producent Dave Friedman, pod pseudonimom Herman Traeger, je na početak filma ‘Ilsa, She Wolf of the SS’: ‘Film koji ćete upravo vidjeti baziran je na dokumentiranim činjenicama. Monstruoznosti koje su ovdje prikazane su provođene kao ‘medicinski eksperimenti’ u koncentracijskim logorima Hitlerovog Trećeg rajha. Iako su ovi zločini protiv čovječnosti povijesno točni, likovi u ovom filmu su složeni od nekoliko notornih nacista, a događaji su preseljeni na jednu lokaciju zbog dramatike. Zbog šokantnog sadržaja ovaj bi film trebali gledati samo odrasli ljudi. Posvećujemo ovaj film nadi kako se ovakvi bolesni zločini nikada neće ponoviti’.

Friedman je morao biti ozbiljno hrabar da toliku izmišljotinu zalijepi na početak svog filma. Granice lošeg ukusa su zauvijek pomaknute naci eksploatacijom. No ovi su filmovi u jednom trenutku bili masovno popularni. Ljudi su stajali u redovima pred kinima kako bi ih gledali, dijelili su se na 16mm trakama, a kada je stigao VHS i kućni video, žanr je dobio još jedan uzlet (iako, srećom, su se do tada već prestali snimati novi filmovi. Samo su se gledali stari).

Zašto, pobogu, bi itko normalan gledao ovo? To je pitanje koje mi se urezalo u mozak kada sam gledao svoj prvi naci eksploatacijski film. Još uvijek mi to može sinuti kada ponovno pogledam ‘Ilsu’. Ali, zapravo, može se to objasniti. Bilokoji student psihologije, kaže Bickle, mogao bi interpretirati privlačnost dominacije i submisivnosti, bondagea, fantazija o silovanju ili najbazičnije mržnje prema ženama. Neki ove filmove gledaju jer im je svejedno što se zbiva, samo da gledaju gole žene. Drugi privlačnost filmova kao što su ‘Ilsa, She Wolf of the SS’ vide u suludoj odvažnosti da netko uopće tako nešto smisli. Treći uživaju u lošem ukusu i campu glume i režije ovih serijala i promatraju s dobrom dozom ironije.

Jedina reakcija je zgražanje

Jedno je sigurno, tvrdi Bickle. Ovi filmovi su brutalni eksperimenti i izleti u filmsku izopačenost koji se nikada ne ispričavaju za ono što jesu. Bez sumnje, ovi filmovi su odvratni i vrijedni zgražanja, ali istovremeno nam daju priliku da pogledamo nešto što nikako ne bi moglo proći u današnjem dobu ekstremnog zgražanja.

U naci eksploatacijskim filmovima se muti granica između dobra i zla, a nacistički zločini su predstavljeni na takav način da nam se istovremeno moraju potpuno gaditi i izazivati neku bolesnu znatiželju. Jednostavno moramo vidjeti još. Ti filmovi imaju neku čudnu moć i vulgarni šarm koji me uvijek vraćaju natrag. Ima onih koji jednostavno obožavaju potpuni trash, drugi koji samo vole vidjeti gole sise i, na žalost, oni ozbiljni bolesnici koji uživaju u ovom. Kako bilo, postoji publika za ove filmove.

Krajem sedamdesetih ljudi su prestali biti šokirani. Nakon deset godina potpunog divljanja s nacistima (iako žanr sam po sebi nije pretjerano velik snimljeno je tek dvadesetak filmova), više im se nije dalo gledati uvijek istu stvar. Kako više nisu zarađivali više toliko novaca, pa ih nije bilo smisla više ni snimati. Iako se filmovi više ne snimaju, vi ih i dalje možete gledati.

10. Frauleins in Uniform

Zanimljivo je da je ovaj film poznat pod još jednim naslovom – ‘Gretschen Sans Uniforme’, odnosno Djevojke bez uniforme. Naravno, svaki od ovih filmova ima po nekoliko imena. Pa možda ovaj znate i pod nazivom ‘She Devils od the SS’. Švicarski majstor erotike Erwin C. Dietrich je postao poznat po eksploataciji žena. Ovdje mu se samo poklopilo da su te žene regrutirane za specijalnu misiju Gestapa. Nasilje je relativno blago u ovom filmu, ali ima jedna scena koja će vam se urezati u pamćenje – potpuno gole žene koje trče bojištem dok oko njih eksplodiraju granate. Ovo je vjerojatno jedan od najšokantnijih filmova cijelog žanra. Ponajviše zato što nacisti nisu negativci – oni samo vole seks i svog Führera.

9. SS Girls

Ovo je zapravo direktna kopija filma ‘Soft Kitty’, samo prepuna golotinje, soft-core seksa i malo bondagea. Nacističke prostitutke bivaju trenirane za svaku seksualnu eskapadu koja njihovim nadređenima može pasti na pamet, da bi te moći iskoristili na svojim žrtvama kako bi priznale sve svoje krimene prije nego dođu do suđenja. Film sam po sebi ne bi bio toliko šokantan, da nema sulude scene suđenja u kojoj se pojavljuje Papa obučen kao nacist…

8. Nazi Love Camp 27

Orginalni talijanski naziv ‘La Svastica Nel Ventre’ se može prevesti svastika u želucu. Što je dosta ekstremno, morate priznati. Ovo je film koji je započeo žanr. I poptilično je lud. Nacisti zarobe plavušu koju onda pretvore u svog seksualnog roba. Naravno, ona se zaljubi u jednog od dobrih nacista i pokuša pobjeći. No ne uspije ju pa ju ostatak filma brutalno muče i siluju.

7. Deporter Women of the SS: Special Section

Zanimljivo je da je glavni glumac ovog filma John Steiner. Steineru je ovo jedna od dvije uloge u ovom žanru. Što je popriličan uspjeh s obzirom da cijeli žanr ima samo dvadeset filmova. Čovjek je očito bio velii fan. Steiner pokušava osvoljiti ljubav svoje zatvorenice silovanjem i mučenjem. Naravno, to mu ne polazi za rukom. Ovaj je film izmislio žilet u vagini kao sredstvo obrane od silovanja.

6. SS Hell Camp

Zla nacistica stvori dlakavo pogrbljeno čudovište koje brutalno siluje žene i onda im jede stidne dlake. Nacisti su pokorili Italiju i sada ubijaju starice i bebe, kastriraju muškarce, siluju puškama, a žene muče štakorima koji im jedu kožu. Partizanski pokret ih uspije pokoriti i na kraju zlu nacisticu strpaju u kavez sa čudovištem koje je stvorila. Ovo je stvarno odvratan film.

5. S. S. Expetiment Love Camp

Sergio Garrone, režiser koji je stovrio ovaj bizaran film, je postao poznat po svojim špageti westernima. Nitko ne zna kako je završio na filmu koji prati nacističog zapovjednika koji pokušava izliječiti svoju impotenciju presađujući si testise iz živih zatvorenika.

4. Women’s Camp 119

Sada dolazim do ozbiljno poremećenih filmova. Židovsku doktoricu nacisti dovedu u kamp kako bi im pomogla u medicinskim istraživanjima, koja se uglavnom svode na silovanje drugih zatvorenika

3. The Gestapo’s Last Orgy

Osim odvranih mučenja zatvorenika, u ovom filmu definitivno najviše šokira orgija nacista sa Židovskim zatvorenicima. Što govori dosta toga, s obzirom da u ovo filmu imamo i scenu u kojoj nacistički znanstvenik obavještava ljude koji su mu došli na večeru da je jedini način sprječavanja gladi u svijetu jedenje inferiornih rasa. I onda skuhaju jednog od zatvorenika.

2. Salon Kitty

Tinto Brass je ozbiljan art režiser. I ovaj film zapravo nije bio striktno eksploatacijski, već ima naznake pokušaja da bi mogao biti normalan film. Ali samo naznake. John Steiner se vratio i sada glumi nacističkog zapovjednika koji prezuima Salon Kitty, slavni bordel. Ovaj film je imao i ozbiljan budžet, pa izgleda puno pristojnije od ostalih filmova iz žanra.

1. Ilsa, She Wolf of the SS

Ilsa je zapovjednica medicinskog kampa. Kroz bolesne eksperimente pokušava dokazati da su žene superiorne muškarcima, da mogu izdržati više boli i da bi zato trebale biti na frontu umjesto muškaraca. Tijekom svojih eksperimenata se zaljubi u ratnog zarobljenika iz Amerika, a čija mogućnost kontroliranja ejakulacije će ju koštati života. Suludo. Ovo nije najluđi film svih vremena, ali je inspirirao sve ove filmove gore. Fascinantno je koliko se režiser Don Edmonds potrudio da u svakom trenutku bude netko gol u kadru.