Telegramov kritičar Boris Homovec pogledao je najavljivani hrvatski film Zbog tebe. I nije nimalo oduševljen

Projekciji je prisustvovao i dio filmske ekipe te glumaca, nagrađeni su velikim aplauzom. Film, koji traje čak 114 minuta, odgledan je s pažnjom i čini mi se da je publika prilično dobro reagirala, te zadovoljna odlazila kući. Uglavnom, koliko sam čuo, uz komentare: „Napokon jedan naš film, koji nije dosadan“. No, je li Zbog tebe filmskog debitanta Anđela Jurkasa doista dobar film? Nije.

Film je to od nekoliko nepovezanih filmskih priča, u kojima se uglavnom razglaba o ljubavi i međuljudskim odnosima. Dramaturgijom posuđenom od Altmanovih Kratkih rezova, kao režijskom debitantu, scenaristu, glavnom glumcu i autoru ovog projekta Anđelu Jurkasu, inače glazbeniku, piscu i publicistu, očito je nedostajao neki supervizor, ili iskusniji redatelj, koji bi mu pomogao bolje dramaturški posložiti sve što je ovaj ambiciozno nasnimao.

Film započinje pričom o ljubavnom odnosu djevojke, koju igra Leona Paraminski i glavnog muškog lika, kojeg tumači sam redatelj. Tu imam već prvi problem s filmom. Jurkas nije glumac, što samo po sebi nije presudno, ali nije ni genijalan naturščik, kakav je bio Slavko Štimac, na primjer.

On na ekranu ne izgleda dobro, čak više ostavlja dojam tipa iz čeških komedija. Međutim, da li zbog ega, ili velike količine nesamokritičnosti, Jurkas sam sebi dodjeljuje ulogu tipa za kojim žene luduju, koji ostavlja jednu, ide drugoj, predlaže seks utroje s dvije zgodne curke i one to ne odbijaju, tipa koji u filmu ljubi i Leonu i Csilu Barath Bastaić, a koji ni fizički, ni šarmom to ničime ne zaslužuje.

Film bi bio bolji da glavnu ulogu igra profesionalac

Da je taj lik zanosnog tipa, koji obara žene, odigrao Goran Bogdan, Mislav Čavajda, ili Janko Popović Volarić, stvar bi bila mnogo manje iritantna. Ovako dva sata gledate tipa, koji pola filma nosi nekakve trenirke s kapucnom, izgleda poput štemera s Trešnjevke, čime film dobiva humornu dimenziju i u scenama kad to ne bi trebalo.

Publika se smije i na mjestima na kojima ne bi trebala… Možda je Jurkas inspiriran genijalnim Woody Allenom koji se pojavljuje u većini svojih filmova, ali je beskrajno inteligentan i šarmantan, pa to što je daleko od fizičke privlačnosti uistinu nikome ne smeta. Dapače. No, Jurkas nema ni šarma na platnu.

I s obzirom na to da nastavlja sa snimanjem ovakvih projekata, savjetujem mu da se kloni daljnjeg glumljenja i drži iza kamere. Sjećam se njegove male uloge u filmu Volim te Dalibora Matanića, u kojem je kao naturščik baš nekako bio prigodan, kao neki lik iz grada, koji se muva po šminkerskoj sceni, iz meni još uvijek najboljeg Matanićeva filma. Sad si je dozvolio nešto što mu se vraća kao bumerang.

Paraminski dominiram prvim dijelom filma

U prvoj priči Paraminski (koju kamera jako voli i koja je oduvijek bila pred njom vrlo ležerna, što je njezin glavni adut) cijelo vrijeme u off-u nešto priča li priča, dok mi gledamo nju i Jurkasa kako se ljubakaju, leže po krvetu, šeću po nasipu, piju kave, kuckaju nešto na laptop, čitaju, smiju se…

U jednom trenutku u priču upada njezina sestra kod koje se pojavljuju u stanu, igra ju Jasna Bilušić. Shvaćamo samo da ih ona čeka već četiri sata, zbog toga drži bukvicu mlađoj sestri, skuha kavu, Jurkas se nešto mota po njenom stanu, ništa ne priča, da bi se u jednom momentu Leona rasplakala, sestra je tješi i tu bi kao bio kraj te priče.

Leona Paraminski je glavni lik na svim promo materijalima filma, s njom film dramatično počne, no na kraju filma shvatiš da ona nije toliko bitna u tom nizu površnih ženskih likova, koji prodefiliraju ekranom. Jer nje više ni nema…

Drugi dio filma ujedno je i najbolji

Druga priča mi se čini najsmislenijom, u kojoj upoznajemo par koji živi zajedno u zajedničkom stanu, kojeg odlično igraju Iva Visković i Nikša Marinović. Nedjeljno prijepodne iskoriste da bi pogledali neki film s Interneta (odabir je pao na Schmidtove Metastaze i scenu nasilja Bitorajca nad Đokićkom), gledanje te scene postaje okidačem za razjašnjavanje međusobnog odnosa, koji je sve samo ne idiličan.

Ovo je i najbolje režirani dio filma (možda zato što nema Jurkasa u kadru), u kojemu Iva Visković pokazuje, unatoč talentu, kako je već godinama nepravedno zapostavljena na filmu, a i Marinović (koji je poznatiji kroz gostovanje u brojnim telenovelama), nego po prilici da nešto suvislo odigra.

Film ima i nekoliko duhovito napravljenih dijelova

Njihova igra je uvjerljiva, interakcija dobra i šteta što ostale priče nisu al pari ovoj. U priči u kojoj Iskra Jirsak, šminkerica na setu, priznaje Jurkasu s kojim je u vezi (u filmu nije pojašnjeno da li je to bilo prije, poslije ili za vrijeme veze s Leonom Paraminski) kako je među njima gotovo, jer ona se u međuvremenu vezala za treću osobu. Koja nije on, nego – ona.

Slijedi najurnebesniji dio filma kad Iskra s Jurkasom, nakon njegova prijedloga za seks utroje, odlazi kod treće osobe, zgodne crnke, u koju je Iskra zaljubljena. No, tamo nalazimo još jednu mladu damu, koja je očito u vezi s istom, jer prilično je iznenađena kad ugleda Iskru i Jurkasa, s kapucnom.

Čim osmotri Jurkasa (onako visokog, preplanulog, nabildanog, maljavog, potentnog, poželjnog macho tipa), dama pristane na seks utroje. I tu je priči kraj. Šteta, jer Jurkas nas je lišio scene seksa utroje s njegovim golim likom….

Nepovezane priče strše iz filma

Kao iz neba, pojavljuje se priča koja s ostalim dijelovima filma nema baš nikakve veze, kao da je preuzeta iz nekog drugog filma, ili prepisana iz nekog drugog scripta. U njoj vidimo tipa, kojeg igra Ante Krstulović, koji ima problem. Jer iza zatvorenih vrata kupaonice saznajemo da se nalazi muškarac s pištoljem, koji bi se mogao ubiti.

Prvo pomislite da je i to ljubavna priča o dva gay tipa, no Jurkas nije na tom levelu. On uvodi u priču lik Marka Cindrića (koji izgleda, govori i glumi identično kao u svim projektima u kojima se pojavljivao na malom ekranu), u društvu neke prijateljice. Njih dvoje pokušavaju izvući potencijalnog samoubojicu (čiji identitet nije otkriven).

Tad Krstulović telefonira nekom tipu i zamoli ga da dovede Damira Urbana, rokera, kojega potencijalni samoubojica obožava, i pomogne mu da ga spasi. Ivan Šarić kao Šarinić, tip koji dovodi Urbana u taj stan, osvježenje je filma u svega par minuta u kojima se pojavljuje. Iznenađujuće dobro funkcionira pred kamerom. Za razliku od Urbana, koji je čista katastrofa na velikom ekranu.

Urban je grozan glumac

Dosadan je, nezanimljiv, bez trunke šarma. Bilo bi mu bolje da nije pristao na ovaj glumački izlet, jer to mu ne leži. Iako bi se, možda, talent za glumu očekivao od njega, uistinu vrsnog glazbenika i performera na sceni.

Meni je jasno da svi žele biti filmski glumci, ali neka doza samokritičnosti, očito, nedostaje mnogim Hrvatima. I kad Šarić pred vratima stana fingira da je policajac, dok Urban pred vratima toaleta piše i dodaje ceduljice sa svojim potpisom, čujemo pucanj. Tip se ubio.

Film dobiva neki nepotrebno dramatičan ton, u toj priči nema ni “lj” od ljubavi i doista nema veze s ostatkom filma. U jednom kadru pojavljuje se, pušeći crnu muštiklu i Senka Bulić. Nju vidimo i na samom kraju filma kako šeće parkom, dok Jurkas prolazi pored nje. Volio bih znati tko je ta zagonetna crnka i što, zapravo, ona radi u tom filmu?

Jednostavno ima previše problema da bi bilo dobro

Problematična je i priča u kojoj Iva Mihalić kupuje u nekom shopping centru, onda izađe pa krene prema prtljažniku auta, kako bi odložila namirnice i tu je napadne maskirani pljačkaš. Ulaze u auto i sad kreće njihov dijalog, u kojem ona njemu održi lekciju kako bi , zapravo, on nju trebao opljačkati.

Posumnjamo da se iza maske krije lik kojeg igra Nikša Marinović, ali i to će ostati još jedna misterija filma, čiji odgovor zna samo Jurkas. Kakve ova priča ima veze s ljubavi, nisam baš shvatio. Najsmješnija je epizoda u kojoj par kvazi glazbenih producenata (Mario Kovač i Jurkas) angažira estradnu zvijezdu, koju igra zanosna Nataša Janjić, da snimi njihovu pjesmu u studiju.

No, ona se u pauzi snimanja predozira u toaletu, te oni njeno beživotno tijelo prebacuju u taksi, za čijim upravljačem sjedi Stojan Matavulj. Kraj priče, u kojoj on putnicu sa zadnjeg sjedišta prepozna nakon što ona povrati, i onda s njom napravi selfie, uistinu je duhovit.

Film završava besmisleno

Šteta je samo što Janjićka ima samo tri scene, jer definitivno je najbolja od cijele plejade mlađih glumica, kojima se ponosi Jurkas. Prilično je tanka i neuvjerljiva priča u kojoj novinar glazbenog lista (vrlo dobar i filmski apsolutno neiskorišten Zoran Pribićević) krene intervjuirati veliku zvijezdu ( Jelenu Perčin), kojoj pomažu menedžerica (blijeda Doris Pinčić Rogoznica) i šminkerica, koju smo već vidjeli ranije (Iskra Jirsak).

Jelena Perčin samo izgleda dobro, ali je glumački nezanimljiva, s istom poker-facom od početka do kraja svojih scena. I tako dolazimo da finala filma, kojim autor pokušava zaokružiti sve, pričom u kojoj se iznenada pojavljuje Csila Barath Bastaić, koja je nova Jurkasova partnerica, iako nam nije u filmu pojašnjeno ni tko je ona, ni čime se bavi, koja mu daje podršku za njegov scenarij i priče koje smo vidjeli.

U besmislenom kraju u kojem njih dvoje šeću parkom i susreću neke od likova iz viđenih priča, kao recimo Nikšu Marinovića, koji sjedi na klupi i prebire po gitari, ili neidentificiranu Senku Bulić, Jurkas nezgrapno završava film.

Nitko se ne skida i to je problem

Posve mi je jasno zašto Zbog tebe do sada nije uspio ući ni na jedan prestižniji festival. Film je to zbrkane dramaturgije, aljkave režije, prosječne kamere čak trojice snimatelja, pristojne glazbe Dalibora Grubačevića, te tankih glumačkih ostvarenja. Ne zna se tko potpisuje predvidljivu scenografiju i neinventivne kostime.

Na ekranu funkcioniraju Nataša Janjić, Leona Paraminski, Jasna Bilušić, Iva Visković, Nikša Marinović i Zoran Pribićević. Svi ostali, a ima dvadesetak govornih uloga, na popravni. Kako autor najavljuje svoj film kao ljubavnu ili humornu ljubavnu priču, ovo je film o ljubavi u kojemu nema ni pravih poljubaca, ni prave strasti, čak ni seksa. Kao da ga je producirala Željka Markić.

Čak se nijedna od razvikanih glumica ne skida, što bi publika mogla očekivati. Baš kao što glumice ne pokazuju ni emocije, što je daleko veći problem od pokazivanja sisa i guzica.

Neuspješan redateljski debi Anđela Jurkasa

Emocije su, inače, područje na kojima padaju i mnogo bolji hrvatski filmski redatelji. Recimo, Matanić u razvikanom Zvizdanu (kao što su cijepljeni od emocija i njegov precijenjeni film Fine mrtve djevojke, ili priča o nesretno zaljubljenoj gluhonijemoj slikarici Slavi Raškaj).

Kad vani nastaju ovakve nezavisne produkcije poput Jurkasove, tada se ti filmovi realiziraju iz jake potrebe autora da progovore o stvarima koje su tabu, o kojima se ne usude snimati veliki studiji i moćni producenti.

Takvi indie filmovi su uvijek po nečemu drugačiji, svježi, intrigantni, s briljantnim glumačkim ostvarenjima, pomaknuti u snimanju i montaži, upotrebi glazbe, redateljski inovativni, šokantni, provokativni… I kad, tad se pojavi neki novi Soderbergh, Injaritu ili Dolan… S ovim filmom, nažalost, ništa od toga u hrvatskoj kinematografiji nismo dobili.

Film bi mogao dobro proći u kinima

Anđelo Jurkas je, ipak, ostvario svoj dječački san. I snimio film, za koji je napisao scenarij, igrao glavnu ulogu i režirao ga. Uspio je, u posve nezavisnim uvjetima, punih godinu i pol dana utrošiti u snimanje dugometražnog prvijenca, bez potpore HAVC-a, Ministarstva, koprodukcija s regionalnim partnerima, velikih sponzora i para… Ali, s velikom dozom entuzijazma i ekipom koja ga je odlučila slijediti.

Uspio je u tome i na tome mu čestitam. Ambicija mu ne nedostaje i to mi je simpatično kod tog tipa. Već je navodno snimio i drugi igrani film Fuck off I Love You, a najesen snima i treći Happy End, kao svojevrsnu filmsku trilogiju. Nadam se samo da će rezultati tih uradaka biti, ipak, znatno bolji. I da će odustati od glumačkih ambicija.

Iako, sudeći prema toplim reakcijama nezahtjevne pretpremijerne publike, nije isključeno da i ovakav, pun redateljskih mana, scenarističkih površnosti i velikih pretenzija, često bez pokrića, film Zbog tebe prilično dobro prođe u jesenskoj kino distribuciji.