Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Kultura

Telegramov kritičar je, nakon dugo vremena, ponovno uzbuđen zbog Dana hrvatskog filma. Evo zašto

Homovec je proučio program 26. po redu DHF-a koji je počeo u petak

Pošalji Podijeli Tweetaj

I kad se već činilo kako bi Dani hrvatskog filma mogli otići u ropotarnicu novije hrvatske povijesti (pokrenuti su 1992.), pogotovo nakon prošlogodišnjeg debakla kad su odali počast trash filmovima Jakova Sedlara, nova ekipa na čelu s Dijanom Nenadić, predsjednicom Vijeća DHF-a i etabliranom filmskom kritičarkom, odlučila je udahnuti novi život ovoj pomalo umornoj manifestaciji koja bi trebala biti godišnji presjek svih kategorija hrvatskog filma, izuzev dugometražnog igranog.

I tako, u prilično nespretnom terminu, samo mjesec dana uoči Pule, 26. festival je iz dvorane Europa (dok je godinama prije bio minoriziran u Studentskom centru) premješten u ove sparne tople dane u znatno primjerenije prostore kina Tuškanac, ADU u Frankopanskoj, te pod otvorenim nebom u ljetnom kinu Tuškanac i parku Stara Trešnjevka, u poslijepodnevima i večerima od 16. do 20. lipnja, kad će se ukupno prikazati čak 68 naslova u pet konkurencija: natjecateljski kratki igrani, dokumentarni, animirani, namjenski filmovi, te nenatjecateljski program filmova osebujne poetike.

Počelo odavanjem počasti Pavlu Štalteru

DHF je započeo u petak odavanjem počasti Pavlu Štalteru, 88-godišnjem veteranu Zagrebačke škole crtanog filma, koji je u dugoj karijeri režirao samo sedam naslova, a posljednji Wiener Blut, nastao prije dvije godine, potpisuje autorski sa Zlatkom Bourekom. Jučer je, napokon, dobio prestižnu nagradu Zlatni Oktavijan. Poslije uručenja nagrade laureatu DHF-a, na pozornici ljetnog kina Tuškanac prikazan je njegov kratkometražni naslov Maska crvene smrti iz 1969. (koautora Branka Ranitovića), nastao prema istoimenoj Poeovoj priči.

Hvalevrijedan potez organizatora jest da se pod zajedničkim nazivnikom Obnovljena baština prije projekcija natjecateljskog programa u ljetnom kinu Tuškanac prikažu restaurirani kratkometražni domaći klasici (igrani, dokumentarni, animirani ili eksperimentalni) Ante Babaje, Petra Krelje, Krste Papića, Bogdana Žižića (dobitnika nagrade za životno djelo na predstojećem Motovunu), Dušana Vukotića, Joška Marušića, Krešimira Zimonića i drugih. U natjecateljskom programu igranog filma uvršteno je 18 naslova, u rasponu od Mliječnog zuba Saše Bana, pobjednika Kockica ZFF-a, do nagrađivanih Zviri Miroslava Sikavice i Po čovika Kristine Kumrić.

Autorska ekspanzija kratkog igranog filma

Poslije ZFF-a, vidjet ćemo film Tomislava Šobana Kako je Iva otišla 16. rujna 2016., kao posvetu sjajnom filmu pokojnog Tomislava Radića Što je Iva snimila 21. listopada 2003., u kojemu je, danas odrasla, glavna junakinja Iva odlučila emigrirati u Norvešku. Bit će prikazana i Tanja Jasne Nanut, njezin prošlogodišnji profesionalni uradak, pored filmova Nikice Zdunića (s dva naslova: 13+ i Opet, unedogled), Lovre Mrđena (meni drag film Fabijan), Gost, studentski film Filipa Herakovića, Grimizno Dijane Mlađenović, Med i mliko Marka Jukića, Nedjelja Gorana Devića, Plan A Tomislava Luetića, Prije mraka Bojana Radanovića, Sretno Orlo! Sare Kern, Tajni život vila Igora Jelinovića i U međuvremenu, studentski film Mate Ugrina, produciran i prikazan u Hamburgu.

Šteta je što organizatori nisu uspjeli dovesti drugi film Dubravke Turić Trešnje, poslije projekcije u Cannesu, tim više što neće biti prikazane ni na predstojećoj Puli. Kao i da je dobar dio naslova iz prošlogodišnje, a ne ovogodišnje produkcije kratkog igranog filma, koji je u očitoj autorskoj ekspanziji. U sekciji dokumentarnih filmova uvršteno je 13 naslova, poput već odgledanog Gazde Darija Juričana i Neželjene baštine Irene Škorić, a nekoliko naslova izdvaja se već u startu: After party Viktora Zlahtile (ima isti naslov kao kontroverzni novi srpski igrani film Luke Bursaća, ali ovaj govori o posljednjim danima ljubavnog odnosa dvojice muškarca, od kojih je jedan sam autor, bivši novinar, sada student ADU) i Oni samo dolaze i odlaze Borisa Poljaka, eksperimentalni film etabliranog snimatelja o posjetiteljima Bačvica, viđen na Zagredoxu, te festivalima u Oberhausenu i Splitu.

Ne moramo biti zabrinuti za hrvatske crtiće

Vidjet ćemo i filmove Florian Darija Bukovskog, Hudo vreme Anje Strelec i Tomislave Jukić, Ispred zastava Sanje Bistričić, Kika, studentski film Mirne Zgrabljić, od kojeg se dosta očekuje, Nasljeđe Sanje Šamanović, Neuspješan skroz Ljiljane Šišmanović (“neuspješan film o neuspješnom umjetniku”, viđen na Zagrebdoxu), Tajanstveni objekt u borovoj šumi Saše Bana, Vertikale Lorne Kunčić i Žene žene žene najradišnijeg studenta ADU Nikice Zdunića.

U natjecateljskom programu animiranog filma možemo konstatirati kako nema nikakve osnove da budemo zabrinuti za budućnost crtića u Hrvata, a posebno oduševljava činjenica kako čak devet naslova, od ukupno 12, potpisuju autorice, većinom u produkciji Zagreb filma: Ježeva kuća Eve Cvijanović (poslije Berlina, Annecya i nagrade publike na Animafestu), Noćna ptica Špele Čadež, Gamer Girl Irene Jukić-Pranjić, Mutne vode Ana-Marije Vidaković, Otok Teje Nucak, “Stranac” u mojoj glavi Petre Balekić (kompjutersko animirani studentski uradak adaptacije Camusovog Stranca), Proces Lucije Bužančić (studentski film o tome kako se proces animiranja podučava na fakultetu), Manivald scenaristice, redateljice i producentice Chintis Lundgren (najbolji hrvatski naslov Animafesta) i Zašto, studentski film Ive Božić.

Selekcija filmova koji se izdvajaju iz mainstreama

U svojevrsnoj manjini ovom su prigodom tako Dalibor Barić s projektom Astronaut od perolaka, (mračna slika kapitalističkog društva u kojemu je tijelo roba, a novac osigurava besmrtnost), Danijel Žeželj s Crvenkapicom Redux (duhovitoj, postapokaliptičnoj adaptaciji priče o Crvenkapici) te Božidar Trkulja s Posljednjim izazovom. U natjecateljskoj kategoriji namjenskog filma izdvaja se naslov bivšeg novinara, danas kreativnog direktora jedne agencije Vanje Bumenštajna Umjetnost feedbacka, o iskustvu nesporazuma između naručitelja namjenskog filma s jedne i filmaša s druge strane.

O toj temi organiziran je i Masterclass, na kojemu sudjeluju producentica Isa Živanović, spomenuti Vanja Blumenštajn te učestalo angažirani redatelji Andrej Korovljev i Nevio Marasović. Za širi krug filmofila biti će zanimljivi odabrani spotovi 2 Cellos, Ede Maajke, Elementala i drugih, dok će prošlogodišnji dobitnici Oktavijana za namjenski film, Marko Šesnić i Goran Turković, predstaviti teaser igrane serije Područje bez signala. Izvan okvira naziv je sekcije u kojoj 11 igranih, dokumentarnih i eksperimentalnih filmova ne konkurira za nagradu, već su odabrani stoga što selektori smatraju kako se svojom poetikom i stilom izdvajaju iz mainstream hrvatske produkcije.

Možda vrijedi razmisliti o selidbi u Pulu

Izuzetno je pohvalno što su se organizatori festivala prisjetili i nedavno preminule dive hrvatske kinematografije Jagode Kaloper, kojoj će povodom nedočekanog 70. rođendana posvetiti izložbu njezinih fotografija u predvorju kina Tuškanac, dok će filmski opus biti obilježen projekcijom njezine debitantske filmske uloge iz omnibusa, priče Ključ Krste Papića, te posljednji autorski režijski projekt Iza ogledala. Jedan od festivalskih događaja bit će i otvaranje izložbe filmskih plakata Šesnić i Turković u prostorijama ADU u Frankopanskoj. Riječ je o autorima koji su, uz mnoge druge, napravili plakate za nagrađivane filmove Zvizdan, Ne gledaj mi u pijat i Zvir.

Sve u svemu, u kratkom roku organizatori su uspjeli posložiti vrlo pristojan program koji će procjenjivati nekoliko žirija, dok glavni ocjenjivački sud čine etablirani filmski snimatelj Živko Zalar, redateljica Katarina–Zrinka Matijević i montažer Jan Klemsche, održavši festivalski kontinuitet. Jedino treba razmisliti koliko ovakva koncepcija Dana hrvatskog filma, koja kolidira s redizajniranom Pulom koju vraća Zlatko Vidačković, sa sve većim brojem festivalskih kategorija i u vremenskom razmaku od samo mjesec dana u ovako maloj kinematografiji ima smisla. Možda da se dogodine Dani hrvatskog filma presele u Pulu, naš potencijalni Cannes, u vrijeme trajanja našeg najstarijeg filmskog festivala i tako napokon prerastu u svečanost hrvatskog filma u svim kategorijama?

Pročitaj i ovo
Podijeli 59 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani