Tko je bio Richard Serra, autor monumentalnih instalacija kojima je redefinirao prostor? Njegove tonu teške skulpture promijenile su percepciju umjetnosti
Zbog skulpture u New Yorku su osvanuli plakati 'Ubij Serru'. Bio je kontroverzan i osebujan, jednom je kritičaru podmetnuo žive kokoši
U carstvu javnih umjetničkih radova, sukob između umjetničke vizije i zajedničkog, općeg prostora nije rijetkost, dapače, čest je predmet javnih rasprava. Možda je manje poznato da je u povijesti umjetnosti među najznačajnije ostao upisan onaj nastao oko “Nakrivljenog luka” (Tilted Arc) nedavno preminulog američkog umjetnika Richarda Serre, čije je postavljanje na njujorškom Manhattanu izazvalo val kontroverzi.
Serra, kreator monumentalnih skulptura od čelika kojima je pomicao granice umjetnosti i percepcije umjetničkog djela kao agenta promjene, od promatrača je tražio angažman: njegovi su radovi zahtijevali aktivnu interakciju s umjetnošću. Opus Richarda Serre (2. studenoga 1938. – 26. ožujka 2024.) jedna je fascinantna epopeja istraživanja odnosa između promatrača, umjetničkog djela i prostora u kojemu je postavljeno.
Njegove moćne skulpture remekdjela su čudesne atmosfere koja prolaznike usisava u svijet vlastite gravitacijske snage. “Čovjek od čelika”, međutim, nije uvijek bio shvaćen i prihvaćen. Njegova skulptura “Tilted Arc”, naručena 1979. godine za trg Foley Federal Plaza na Donjem Manhattanu i postavljena dvije godine kasnije, izazvala je takvu nezapamćenu količinu reakcija, napose negativnih, kakvu ni sam Serra, kako je kasnije priznao, nije mogao niti sanjati.
Skulptura koja tjera na promišljanje
Oko trideset i šest metara dugačka, lagano zakrivljena i nagnuta metalna ploha koja je dijagonalno presijecala javnu gradsku površinu, postavljena je kraj fontane. Iako je naposljetku ostala tamo sve do 1989., čim je postavljena, ova monumentalna instalacija izazvala je olujne rasprave u čijem se središtu našla dihotomija između umjetnosti, javnog angažmana, ali i gradske uprave.
Djelo je bilo kontroverzno već i zato što se radilo o narudžbi prostorne skulpture projektirane i izvedene baš za to mjesto. Serra je već tada cijenjen kao jedan od najboljih živućih američkih kipara i gradskim se vlastima činio kao autor koji će biti u stanju prepoznati sve zahtjeve suvremene spomeničke intervencije u zadanom prostoru.
U to je doba bujao minimalistički pokret, stoga je Serrin “Nagnuti luk” iznikao kao hrabar dokaz umjetnikova avangardnog etosa, a kritičarka Rosalind Krauss kipara je opisala i kao autora čiji je rad usredotočen na stvaranje “skulpturalne kompozicije kao funkcije materijala”. No, već sam čin ugrađivanja djela u postojeći urbani kontekst doveo je do neželjenih reakcija i naručitelja i građana.
Javni poziv na linč
Naime, masivni komad čelika narušio je simetriju trga, tjerajući prolaznike da promjene svoj uobičajeni smjer kretanja. Time se htjelo utjecati na njihovu percepciju kako skulpture, tako i prostora, stvarajući iskustvo koje nadmašuje čisto estetsko poštovanje umjetničkog djela.
Ovaj radikalni odmak od konvencionalne umjetnosti izazvao je žestoko protivljenje, te su kritičari “Nakrivljeni luk” nazvali ruglom i čudovištem, žaleći se da je okupirao trg i da frustrirajuće mijenja navike Njujorčana. Kritičari su skulpturu smatrali nametljivom i nekompatibilnom s javnom funkcijom trga, te je proglasili primjerom raskola između umjetničkog izraza i javne koristi.
Nastala rasprava simbolizirala je sudar između različitih perspektiva koje se tiču uloga umjetnosti u životu. Pojavili su se čak i plakati na kojima je pisalo “Ubij Serru”. Zagovornici su pak skulpturu branili kao simbol transformacije, hvaleći je kao eksperiment utjecaja umjetnosti na redefiniranje prostora.
Umjetnost ne mora biti ugodna
I sve bi možda i bilo u redu da je rasprava ostala na verbalnoj razini, odnosno, da nije došlo do pravne bitke. Tijekom javnog saslušanja 1985. porota je donijela odluku u korist protivnika instalacije, a sve je kulminiralo njezinim uklanjanjem, što su mnogi opisali kao sraman čin. Serra je zbog tog podnio uzvratnu tužbu, no bezuspješno.
Konačna deložacija “Nakošenog luka” bila je “nesvakidašnji primjer neugodnog iskustva”. Rad je razdvojen u tri dijela i danas se nalazi u nekom skladištu u Brooklynu, ali Serra je naučio lekciju: od tada je prilikom svake iduće narudžbe za javnu skulpturu u ugovor unosio odredbu kojom se onemogućuje promjena lokacije djela, osim kad se radi o privremenoj ili trajnoj pohrani u nekoj od muzejskih ili galerijskih institucija.
“Ne smatram da je funkcija umjetnosti da bude ugodna”, komentirao je tada umjetnik, uspoređujući gubitak skulpture sa smrću člana obitelji. Javnost se, s vremenom, ipak priviknula na njegova grandiozna djela od čelika, a njegovi su radovi postavljeni u javne prostore i muzeje diljem svijeta, od Islanda do Novog Zelanda.
Kokoši kao dio smicalice
Jedan od njegovih najzanimljivijih radova – makar na europskom tlu – zasigurno je 1.034 tona teško djelo “The Matter of Time” postavljeno u Guggenheimovom muzeju u Bilbau. Čitavom kontekstu muzeja – koji je sam po sebi remek-djelo arhitekture Franka Gehryja – “Pitanje vremena” dodaje još jedan sloj kompleksnosti i ljepote.
Serrina majka bila je ruska Židovka, a otac Španjolac koji je radio na brodogradilištu (njegova ogromna djela od čelika često su smatrana referencama na odrastanje uz brodogradilište), a njegova se osebujnost očitavala još od najranije dobi. Tako je tijekom studija kažnjen dvotjednom suspenzijom zbog podvale koju je priredio gostujućem kritičaru, umjetniku Robertu Rauschenbergu. Dio smicalice bile su i žive kokoši koje je Serra donio na predavanje.
Premda je namjeravao postati slikarom, postao je jedan od najvećih kipara svoje ere. Još od ranih 1960-ih u duhu minimalizma radio je željezne skulpture svedene na jednostavne, pretežito osnovne geometrijske oblike i instalacije od neuobičajenih materijala poput rastaljenog olova, gume, neona i sl. Ostvario je monumentalne projekte nakošenih struktura, elipsa i čeličnih spirala koji su u umjetnost unijeli neke sasvim nove perspektive. Preminuo je 26. ožujka od upale pluća u New Yorku u 86. godini.