U kinima igra Dunkirk, podsjetio nas je na još neke uvjerljive ratne filmove snimljene prema istinitom događaju
Izvukli smo nekoliko podjednako moćnih ratnih filmova
Trenutno je u svjetskim kinima uvjerljivo najveći hit Dunkirk Christophera Nolana, koji je već u prvom vikendu prikazivanja zaradio 107 milijuna dolara i time već “otplatio” uloženi budžet. Film je dočekan s velikim očekivanjima, a očito ih je većinu ispunio obzirom da dobiva uglavnom izvrsne ocjene. Dapače, kritičari su Dunkirk prozvali Nolanovim remek-djelom.
Film je kronika događaja od 27. svibnja do 4. lipnja 1940. kada je 400 tisuća britanskih, belgijskih i francuskih vojnika okruženih njemačkom vojskom čekalo na evakuaciju. Dunkirk je jedan od najintenzivnijih događaja 2. svjetskog rata, a čuven je po nesebičnoj i hrabroj akciji engleskih civila koji su se svojim brodicama uputili prema Dunkirku i bili zaslužni za evakuaciju većine opkoljenih vojnika.
Nolana hvale zbog realističnog prikaza događaja, dapače, neke scene su doslovna preslika fotografija snimljenih za vrijeme evakuacije. Kritičari kažu da film na gotovo opipljivi način prikazuje očaj izolacije te nekontrolirani strah vojnika koji iščekuju svoju sudbinu. Potaknuti njihovim riječima, prisjetili smo se nekih podjednako moćnih ratnih filmova snimljenih prema istinitim događajima.
1. Greben spašenih (Hacksaw Ridge)
Neminovne su usporedbe Dunkirka i Grebena spašenih. Ratnu dramu Mela Gibsona gledali smo prošle godine tako da je svima još svježa u sjećanju, a osim što se isto odvija za vrijeme 2. svjetskog rata, također prepričava nevjerojatnu istinitu priču. Gibson je u realnosti otišao korak dalje od Nolana time što je većina likova bazirana na stvarnim osobama koji su sudjelovali u događaju koji film opisuje.
Radi se o epizodi iz bitke za Okinawu u kojoj je 12. listopada 1945. mladi vojni bolničar Desmond Doss (Andrew Garfield) s uzvisine poznate kao Hacksaw Ridge spasio 75 ranjenih suboraca iz neprijateljskog okruženja. Čudo je samo po sebi što je preživio, a utoliko je veće zbog činjenice da tokom te akcije, ali i cijelog rata, nije ispalio ni metka.
Gibson je vjerno prikazao stvarne događaje
Doss je odrastao u izuzetno religioznoj protestantskoj obitelji pa je zbog svojih vjerskih uvjerenja odbio nositi oružje. Iako je bio spreman služiti svojoj domovini i dati svoj doprinos kao vojni bolničar, njegova odluka da juriša u bitku nenaoružan donijela mu je mnoge probleme sa suborcima (smatrali su ga kukavicom) i vojnim vrhom pa su ga zamalo proglasili mentalno nesposobnim da služi u vojsci.
No Doss se ubrzo pokazao kao nezamijenjiv član svoje bojne. U borbama za Guam i Filipine odlikovan je brončanom zvijezdom za spašavanje ranjenih vojnika pod neprijateljskom paljbom, a za herojski pothvat na Hacksaw Ridgeu dobio je Medalju časti, najviše vojno odličje koje dodjeljuje američki predsjednik. Sve ove događaje Gibson je vjerno prikazao dajući veći naglasak na dosljednost uvjerenjima i snagu duha, nego na beskrajne scene borbi.
2. Pad crnog jastreba (Black Hawk Down)
Remek-djelo Ridleya Scotta slovi kao jedan od najboljih ratnih filmova ikad snimljenih, a prikazuje jedan od najmučnijih događaja u novijoj vojnoj povijesti SAD-a. Film opisuje vojnu operaciju američkih snaga u Mogadišuu, glavnom gradu Somalije, kojoj je krajnji cilj bio uhvatiti vođu somalijske paravojske Mohameda Farraha Aidida.
Elitne jedinice Rangera i Delta 3. listopada 1993. dobili su zadatak uhititi dvojicu Aididovih poručnika. Misija je bila detaljno isplanirala i trebala je trajati svega pola sata, no to je bilo dovoljno da somalijska paravojska reagira i sruši jedan Black Hawk helikopter. Uslijedila je brutalna dvodnevna bitka u kojoj je srušen još jedan helikopter, a 18 američkih vojnika i oko 800 somalijskih militanata je ubijeno. Zvuči nevjerojatno, ali misija je proglašena uspješnom.
Scott bitku u Mogadišuu prikazuje gotovo dokumentaristički, pazeći da svaka minuta odgovara stvarnim događajima. Vojnici u filmu su portreti stvarnih osoba, a Scott vrlo precizno kronološki prati što se kojem pojedincu dogodilo i pod kojim okolnostima. Kritičari su se složili da je toliko uvjerljivo prikazao kaos borbe da su na trenutke zaboravili kako se radi samo o filmskoj adaptaciji.
3. Snajperist (American Sniper)
Snajperist je film nastao prema memoarima člana SEAL tima Chrisa Kylea u kojima opisuje svoja iskustva iz rata u Iraku. Kyle je u Americi slavljen kao nacionalni heroj, proglašen je najboljim američkim snajperistom s više od 160 potvđenih ubojstava. Film je na momente jednako mučan kao i Kyleova autobiografija, obzirom da gotovo mehanički prikazuje užasne scene poput one u kojoj Kyle ubija dijete koje se sprema baciti bombu na marince.
No Clint Eastwood vještom režijom izbjegava naglasak na ratnim grozotama, fokusirajući se na mentalni aspekt borbe koja Chrisa Kylea transformira iz simpatičnog veseljaka u mračnog ovisnika o ratu. Eastwood je empatično prikazao i najveći problem američkih veterana, a to je prilagodba na normalan život po povratku iz rata.
4. Jedini preživjeli (Lone Survivor)
Jedini preživjeli prikaz je najveće katastrofe u povijesti SEALsa. Radi se o operaciji Red Wings u kojoj je 28. lipnja 2005. tim od četiri SEALsa prodro duboko u neprijateljski teritorij Afganistana s ciljem da ubiju Ahmada Shaha, islamskog fundamentalističkog vođu zaslužnog za ubojstva i mučenja zarobljenih američkih vojnika.
Nakon što ih otkrije grupica lokalnih stočara, SEALsi upadaju u zasjedu, a helikopter koji im je trebao dovesti pojačanja biva oboren. Ukupno je 19 američkih vojnika izgubilo život, a jedini preživjeli iz tog događaja je Marcus Luttrell, prema čijoj knjizi je film snimljen.
Redatelj Peter Berg u svojem prepoznatljivom stilu smješta kameru što je bliže SEALsima čime dobiva na realizmu pa se gledatelju čini da je stvarno tamo. Dodatno realizam pojačava njegova pažnja na detalje, pa se tako glumci u filmu kreću, razgovaraju i barataju oružjem jednako kako bi to i pravi specijalci radili. Usput, za razliku od većine ratnih filmova, kvalitetno razrađuje glavne likove tako da je gledatelju lakše suosjećati s njima, iako mu se mora primjetiti doza tipične američke patriotske patetike.
5. Bravo Two Zero
Britanci imaju sličan fijasko operaciji Red Wings, a poznat je pod imenom Bravo Two Zero. Osmeročlani SAS tim ubačen je duboko u Irak u siječnju 1991. za vrijeme prvog zaljevskog rata s ciljem da špijuniraju vojne konvoje na glavnoj prometnici između Bagdada i sjeverozapadnog Iraka, te da unište lansere SCUD raketa.
Potpuno isto kao što se desilo Luttrellu i njegovim suborcima, SAS-ovce otkriva lokalni pastir koji ih prijavi Iračkoj vojsci nakon čega počinje višednevna potjera za njima. Trojica smrtno stradaju, četvoricu Iračani zarobe i muče više mjeseci, a samo jedan član tima uspjeva pobjeći u Siriju prehodavši nevjerojatnih 300 kilometara usred brutalne iračke zime. Ironično, unatoč fijasku, Bravo Two Zero je najodlikovanija patrola još od Burskih ratova.
Bravo Two Zero snimljen je prema istoimenom romanu zapovjednika patrole Stevena Mitchella (napisao ga je pod pseudonimom Andy McNab). Film do zadnjih detalja prikazuje događaje opisane u knjizi; od pokvarene radio opreme, brutalne hladnoće koju nisu očekivali (dvojica stradalih su umrli od smrzavanja) do strahota koje su preživjeli u zatvoru. Osim toga, među ostalim britanskim ratnim filmovima najbolje dočarava mentalitet SAS-ovaca i njihovu spremnost na humor i u najtežim situacijama.