U MSU-u se otvorila atipična izložba. Ovako izgleda tzv. outsider art ili marginalna umjetnost

Upravo je autoportretu posvećena izložba umjetnika Dubravka Sertića, koja se od jučer može pogledati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a donosi uvid u svijet jednog za taj muzej atipičnog umjetnika. Dubravko Sertić, naime, pripada tzv. outsider artu tzv. marginalnih umjetnika koji stvaraju intuitivno, bez plana i zadanih okvira. Ovaj se umjetnik, pa tako i njegova izložba, izdvaja iz standardne programske koncepcije MSU-a.

Dijalog s Tartagliom

Sertićevi autoportreti, kako kaže kustosica izložbe i voditeljica MSU-ove Zbirke marginalne umjetnosti Daniela Bilopavlović Bedenik, ne nastaju iz samoobožavanja već “iz potrebe za zapisivanjem sebe uvijek drugačijega”. “On stvara iz potrebe; iz potrebe za bijegom od svakodnevne rutine u neki svoj unutarnji svijet, unutarnji mir. On u svojim autoportretima iscrtava svoju osobnu zbilju”. Time Sertić stvara svoje unutrašnje svjetove, živi organizam satkan od svakodnevnih impresija preoblikovanih u sadržaje.

“Danas je sutra jučer” izložba je nastala u okviru ciklusa “Okidači”, koji je dio stalnog postava muzeja, a temelji se na ideji povezivanja umjetnika i muzeja, njegove povijesti, umjetnika u fundusu i sl. “Sertić se odlučio za koncept autoportreta koji su u dijalogu sa znamenitim portretom Marina Tartaglie iz 1917.”, kaže kustosica.

Sertićeva izložba obuhvaća radove-autoportrete iz serija “Flores para los muertos”, “Introspector” i “Distopijski autoportreti”, a aludira na prolaznost svega, mijenu čovjeka i njegovu ugroženost i krhkost u današnjem svijetu.

Umjetnost izvan okvira

Aktualna zbirka marginalne umjetnosti u MSU-u oformljena je 2016., te se od tada radi na njenoj aktualizaciji i prezentiranju. Sertić je jedan od umjetnika čiji se radovi nalaze u Zbirci, te je ovo njegova prva samostalna izložba u MSU-u. “Biti autsajderom jednim dijelom insinuira na stavljanje u zasebnu ladicu, no s druge strane ističe da se radi o umjetnicima koji su drugačiji, nekonvencionalni i koji ne mare za ustaljene norme i klišeje, već stvaraju iskrenu umjetnost, bez zadanih okvira”.

Reakcije publike na dosadašnje izložbe marginalnih umjetnika bile su vrlo pozitivne. “To nam samo govori da ova umjetnost zaslužuje biti valorizirana i predstavljena na jednak način kao i ona akademska. Vjerujem da će i Sertićeva izložba opravdati očekivanja”, govori Bilopavlović Bedenik.

Dubravko Sertić (1968.) član je zagrebačkog HDLU-a i Grupe 1999 Vinkovci. Diplomu je stekao na studiju slikarstva na Šoli za risanje in slikanje u Ljubljani. Na Učiteljskom fakultetu u Osijeku stekao je pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku izobrazbu i trenutno radi kao učitelj likovne kulture. Likovna djela nalaze mu se u fundusima nekoliko muzeja.

Izložba kao portret

Za izložbu u MSU-u umjetnik je sam odabrao radove i osmislio koncepciju. Kustosica ističe da je cijela izložba jedno djelo – atipični portret jednog umjetnika. “Svaki je rad jedinstven na svoj način, a možemo ih doživjeti zasebno ili kao cjelinu. Kao jedan dan ili pak jedan život. Svi do jednog su fantastični”, govori i dodaje da je autoportret vrlo zanimljiv motiv koji se, zapravo, relativno rijetko javlja na recentnoj sceni.

Razlog tome, vjeruje Bilopavlović Bedenik, leži u tome što je vrlo zahtjevno pred publikom prikazati sebe i na taj se način “razgolititi”. “Sertićevi autoportreti, pak, nastaju izuzetnom lakoćom i posebno su zanimljivi jer predstavljaju svojevrsne dnevničke zapise”. Na izložbi ih ima preko pedeset i nastajali su protekle dvije godine.

Sertić tako, umjesto da piše – crta, i upoznaje nas sa samim sobom, pritom “ostavljajući dovoljno prostora za vlastitu interpretaciju viđenoga”. Radovi su napravljeni u olovci, nekad sofisticirano i predano, nekad ekspresivno i grubo.

Potreba za drugim sferama

I sam autor kaže: “Zagonetnost crteža, mišljenja sam, nije moguće odgonetati riječima. Jer crteži nisu riječi, oni su crteži”. Niz Sertićevih autoportreta – crtačkih zapisa povezan je i dimenzijom preuzetom s porculanskih fotografija na nadgrobnim spomenicima. Taj pomalo morbidni moment, zaključuje kustosica, otkriva autorovu potrebu za posezanjem u neke druge sfere. “On eksperimentira s istraživanjem svoje nutrine bez plana, bez svrhovitosti, bez očekivanja”.

Izložbu je moguće pogledati do 26. svibnja.