Život velikog Ivana Meštrovića kroz 14 ilustracija Stipana Tadića
Knjigu s ilustracijama o Meštrovićevu životu izdao je Muzeja Ivana Meštrovića
Ovih je dana objavljena prva publikacija edicije Lako razumljiva knjiga u izdanju Muzeja Ivana Meštrovića, koja nizom ilustracija, koje je izradio naš poznati slikar Stipan Tadić, prikazuje život velikog Ivana Meštrovića. U narednim godinama u planu je objava deset ilustriranih knjiga o slavnom kiparu, koje će pratiti najvažnije periode njegova života.
Autorica cijelog koncepta je Maja Šeparović Palada, koja je ujedno i autorica teksta, a u prvoj knjizi se kroz 14 Tadićevih ilustracija prepričavaju ključni momenti iz Meštrovićeva života. U ovom slučaju oni se uglavnom vrte oko lokacija na kojima je umjetnik živio, njegovog umjetničkog puta te žena koje je volio.
Dakle, evo kako izgleda Meštrovićev život kroz 14 ilustracija Stipana Tadića:
Rođen je u malom slavonskom selu 1883. godine
Ivan Meštrović rođen je u seoskoj obitelji 1883. godine, u tada malom slavonskom selu Vrpolju nadomak Đakova i Slavonskog Broda.
Proveo je djetinjstvo u Otavicama u Dalmaciji, čuvajući ovce
No, djetinjstvo je proveo u selu Otavice u Dalmaciji. U zapisima o velikom umjetniku stoji da je kao klinac volio epsku poeziju, narodne pjesme i historijske balade, te je odrastao čuvajući ovce.
Splitski kamenorezac uzeo ga je pod svoje kad mu je bilo 16
Kad je imao 16 godina, splitski majstor kamenorezac Pavao Bilinić prepoznaje njegov talent te ga uzima pod svoje, kao šegrta u svojoj radionici. Meštrović je ondje izučio osnove zanata, dok se umjetnosti učio gledanjem znamenitih građevina u Splitu te uz pomoć Bilinićeve supruge, koja je bila profesorica u srednjoj školi.
Odlazi na školovanje u Beč, gdje se zaljubljuje u Ružu Klein
Meštrović seli u Beč gdje nastavlja svoje umjetničko školovanje. Naime, njegov talent već je bio evidentan velikom broju ljudi pa je bogati vlasnik jednog bečkog rudnika odlučio financirati; plaćao mu je stanarinu u Beču dok se školovao. Mladi umjetnik tada upoznaje Ružu Klein, također umjetnicu. Ružin otac nije odobravao vezu svoje kćeri sa “siromašnim seljačićem” , kad ga Ruža nije poslušala, on ju je 1905. potjerao iz kuće. Ruža je s Meštrovićem živjela dvije godine prije nego se 1907. udala za njega. Zbog siromaštva nije htjela imati djece, iako ih je Meštrović jako želio, a kasnije kad im se financijska situacija popravila više nije mogla rađati djecu. S Meštrovićem je do 1911. godine, uglavnom živjela u Rimu.
Htio je da Zdenac života bude u Splitu, no Kršnjavi ga 1912. stavlja pred zagrebački HNK
Meštrović je Zdenac života stvorio 1905., i to je bilo njegovo prvo koje je dobilo središnje mjesto u glavnoj izložbenoj dvorani na proljetnoj izložbi Bečke Secesije 1906. godine. Meštrović je zapravo želio da Zdenac bude postavljen u Splitu, no skulpturu je otkupio ministar kulture u Zagrebu Isidor Kršnjavi te je 1912. postavio na trg pred HNK gdje je i danas.
U Parizu postaje slavan
Godine 1908. seli u Pariz. Skulpture napravljene u tom periodu, donose mu međunarodnu reputaciju. U Beograd seli 1911., a ubrzo potom u Rim.
Redovito se vraćao u Otavice
Uvijek se vraćao u Otavice, tamošnjem mauzoleju je ostavio i svoja brojna djela, a tamo je i sahranjen 1962. u obiteljskom mauzoleju, crkvi Presvetog Otkupitelja.
Bio je veliki vjernik i tradicionalist
Obnovio je stari Kaštelet, odnosno Crikvine u Splitu, a to je objasnio ovako: “Crkvicu i njezin sadržaj namijenio sam našem narodu u prvom redu njegovim širim slojevima, koji kako znadete živi još uvijek u svojim vjerskim tradicijama, pa je moja želja bila da i taj svijet nađe svoje zadovoljstvo, a ne samo oni koji su u umjetnosti izobraženi” (iz pisma Meštrovića Cviti Fiskoviću od 3. siječnja 1955.).
Rastao se s Ružom te s Ologom stvorio obitelj
Nakon što je saznala za suprugovu ljubavnu vezu s Olgom Kesterčanek, Ruža je otišla u Njemačku, a od Meštrovića se službeno rastala 1925 godine. S magistricom farmacije iz Križevaca oženio se 1928. godine te su u Zagrebu osnovali obitelj.
Živjeli su u Zagrebu, ali ljeta su provodili u svom ljetnikovcu u Splitu
Olga i Meštrović imali su četvero djece: Martu, koja je rođena u Beču te Tvrtka, Mariju i Matu, koji su rođeni u Zagrebu, gdje su se preselili 1922. Kasnije bi zimske mjesece provodili u svom dvoru u Zagrebu, a ljetnje u ljetnjoj kući napravljenoj 1930-ih godina u Splitu.
Za vrijeme rata ga zatvaraju ustaše, pa seli u Rim
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Meštrovića su ustaše zatočili na tri i pol mjeseca. Kad je napokon pušten iz zatvora, seli u Veneciju, pa zatim u Rim gdje mu se pridružuju supruga Olga i djeca. Tamo živi od 1942. do 1946., a potom seli u Švicarsku.
Nakon Drugog svjetskog rata postaje profesor na američkom sveučilištu
U Americi mu je sveučilište u Syracusi ponudilo profesorsko mjesto pa seli ondje. Dobiva američko državljanstvo 1954., a već sljedeće godine postaje profesor na čuvenom sveučilištu Notre Dame.
