LG je ove godine predstavio nekoliko uzbudljivih OLED televizora; poput ovog kojeg na zidu drže samo magneti

LG je aktualnom serijom OLED televizora zaista pomaknuo granice na tržištu. Najistaknutiji model među njima zasigurno je W8 model, odnosno Wallpaper TV. Tim modelom LG je dokazao što je sve moguće s OLED tehnologijom. Za početak, pustimo na stranu očekivane karakteristike poput iznimno visokog (teoretski beskonačnog) kontrasta boja i odličnih kutova gledanja ekrana. Ključna karakteristika ovog modela je njegova tankoća, samo 2,7 milimetara.

LG je takvu tankoću postigao micanjem svega nepotrebnog iz televizora. Sasvim je jasno da je uz kvalitetu slike jedna od ključnih stvari i kvaliteta zvuka. Težnja za proizvodnjom sve tanjih i tanjih modela dovela je do neugodne žrtve, sve tanjih i time lošijih zvučnika. Stoga su se soundbarovi, odvojeni sustavi zvučnika koji se pozicioniraju ispod televizora, ispostavili kao jedno od boljih i adekvatnijih rješenja za unaprjeđivanje kvalitete zvuka.

Montaža na zid magnetima

Međutim, korištenjem soundbara ugrađeni zvučnici jednostavno ne rade pa stoga nemaju smisla. Zašto ih onda uopće imati? Pa LG očito misli isto, stoga televizorski dio W8 televizora nema nikakve zvučnike, već se isporučuje sa soundbarom. Soundbar je, dakle, obavezan za zvuk, no kada se već koristi soundbar, čemu onda zadržavati komponente poput procesora i konektora u televizoru? LG je i njih smjestio u soundbar. Upravo je to pomicanje omogućilo iznimnu tankoću televizora.

Međutim, kako taj televizor postaviti na zid? Možda ne baš tako očito rješenje su magneti. Naime, televizor ima ugrađene magnete, pomoću kojih se postavlja na metalnu ploču koja se montira na zid. TV i soundbar dio su spojeni tankim, gotovo nevidljivim kabelom, stoga TV kao da pluta na zidu. Dobra je stvar također što se svi drugi kabeli, poput HDMI kabela ne moraju dovoditi do TV-a, već do soundbara. Time se ti kabeli koji su, realno, jako ružni, mogu sakriti iza nekog komada namještaja.

Lukavo premještanje komponenti u soundbar

Budući da LG nije bio ograničen željenom debljinom televizora, već su imali dovoljno prostora u soundbaru, zvuk je jednako impresivan kao i prikaz na ekranu. Naime, soundbar podržava Dolby Atmos tehnologiju. Putem nje, samo s tim soundbarom može se dobiti kvaliteta zvuka nalik nekom ozbiljnijem kućnom kinu, s više zvučnika raspoređenih u prostoriji.

Zvučnici koji koriste Atmos tehnologiju mogu stvoriti virtualni surround, stoga će se recimo pri gledanju nekog akcijskog filma zvuk eksplozije moći čuti iza vas, kao da tamo imate dva odvojena zvučnika.

Za filmove će također biti idealna HDR tehnologija, koja omogućuje još intenzivniji kontrast boja, koji znatno unaprjeđuje kvalitetu gledanja i nudi mnogo realnije iskustvo. Uz HDR10, podržana su još tri HDR standarda: Dolby Vision, Advanced HDR by Technicolor te HLG. HDR je odličan i u igrama, posebice kada se igrač nalazi u nekom mračnom okruženju, s nekoliko svjetlijih detalja.

More skraćenica kod kupnje televizora

Na tržištu televizora nije baš teško se pogubiti u skraćenicama. LED, LCD, OLED, QLED i AMOLED su skraćenice koje stvaraju konfuziju, no bitno je jedino za znati da se radi o izvedenicama dvije temeljne tehnologije. U LCD televizore spadaju LED i QLED modeli, koji su ustvari samo mutacije naziva pojedinih proizvođača na relativno sličnu tehnologiju. S druge strane je OLED, koji se ponekad i naziva AMOLED-om. Međutim, jedno je sigurno. Kada prvi puta ugledate OLED televizor, ostat ćete šokirani.

OLED je ustvari posljednji veliki tehnološki skok u televizorima. Umjesto da se ekran osvjetljava s rubova ekrana, svaki pojedini piksel ima svoje vlastito osvjetljenje. Dakle, ako bismo pojednostavili do kraja, svaki piksel je zasebna LED žaruljica. Zbog toga se kada se prikazuje crna boja piksel kompletno isključi, zbog čega je crna boja iznimno duboka. Sigurno ste, ako ste gledali na LCD ili LED televizoru neku tamniju scenu primijetili da je crna boja ustvari lagano sivkasta, umjesto crne. Kod OLED-a, ona je kompletno crna.

OLED i QLED nisu ni približno ista stvar

Premda se s OLED tehnologijom eksperimentiralo još kasnih 1980-ih, prvu praktičnu primjenu OLED tehnologije u televizorima predstavio je upravo LG još 2010. godine. Od tada, LG je svake godine unaprjeđivao i razvijao tehnologiju OLED panela i doveo ju do iznimno naprednog stadija. Dovoljno je za spomenuti da se LG-jevi paneli, dakle sami ekrani, koriste i u modelima drugih proizvođača, kao što su Panasonic, Sony, Toshiba i Philips.

S druge strane, QLED tehnologija se često miješa s OLED tehnologijom. One međutim, nisu nimalo slične. QLED paneli nemaju piksele koji se sami osvjetljavaju, već ih je potrebno osvjetljavati s rubova panela, kao što je slučaj s LED LCD televizorima. Razlika je u tome što QLED televizori imaju veći raspon boja, no nauštrb vremena odaziva ekrana. Zbog toga, primjerice, ako igrate neku igru s konzole, prikaz s konzole kasni nekoliko milisekundi više spram OLED-a. Kontrast, odnosno dubina crne broje se također ne može mjeriti s OLED-om.

Dostupni su i jeftiniji modeli

Ako vam je model W8 možda pomalo pretjeran, LG sličnu tehnologiju nudi i u nekim konvencionalnim modelima. Naime, jednaka tehnologija prikaza, odnosno OLED ekran, koristi se i u jeftinijim modelima, E8, C8 i B8, koji su dostupni u 55-inčnoj i 65-inčnoj veličini. Podržavaju jednake HDR standarde i imaju klasičnije zvučnike, koji će, sasvim realno, većini kupaca biti dovoljni.

Karakteristika koju svi modeli dijele je pokretanje LG-jevog WebOS operativnog sustava, koji se smatra jednim od boljih operativnih sustava za televizore. Navigacija, odnosno upravljanje i korištenje WebOS-a je iznimno jednostavna i intuitivna, a sustav nudi i neke naprednije funkcije. Primjerice, ugrađen je i LG-jev ThinQ AI sustav, koji je zapravo verzija Googleovog Asistenta, ponajboljeg glasovnog asistenta na tržištu.

Televizori sami po sebi imaju jamstvo od dvije godine, no za slučaj da se odlučite za OLED model do 15. siječnja, dobit ćete i dodatne tri godine jamstva, čime se jamstveni rok ukupno produljuje na pet godina.