Pitali smo mlade koliko su praznovjerni: "Razbio sam ogledalo pa godinama pazio što će se dogoditi"
Složno kažu da su sve navike naučili od starijih članova obitelji, a često ih nesvjesno čine
Kada vidimo dimnjačara hvatamo se za gumb jer vjerujemo da će nam to donijeti sreću ili ispuniti želju, a pri odlasku od gostiju praznimo čaše kako ne bismo ostavili svađu u kući. Kišobran nikada ne otvaramo unutar doma jer se smatra da će to donijeti nesreću, a kad nas zasvrbi lijevi ili desni dlan, odmah razmišljamo tome tko bi nam mogao dati ili kome ćemo mi morati dati novac.
Torbu ne odlažemo na pod jer to znači da nećemo imati novca, kucamo o drvo da nešto ne ureknemo, kada vidimo crnu mačku kako prelazi cestu obuzme nas neki čudan osjećaj, a u razbijenom ogledalu vidimo sedam godina nesreće. Prolivena kava je potencijalni dobitak, dok je prosuta sol nagovještaj loših događaja.
Ove situacije samo su neke od najčešćih koje se povezuju s tradicionalnim praznovjerjima našeg naroda. Većinom ih učimo od starijih članova obitelji pa nas je zanimalo što o njima misli mlađa generacija. Evo što su nam rekli naši čitatelji.
Učiteljica im je govorila da ne drže ruksake na podu
“Za većinu ovih praznovjerja sam čula, a najviše ih nekako pamtim iz razdoblja osnovne škole. Mislim da sam se upravo tamo, u komunikaciji s ostalim učenicima, upoznala s najvećim brojem njih. Učiteljice su nam često govorile da torba na podu znači gubitak novca, a mi smo u razredu uvijek držali školske ruksake na podu”, prisjeća se Antea Boko (24) iz Splita.
Kaže da u njih uglavnom ne vjeruje, no ponekad se zna uhvatiti da razmišlja o njima. “Kada sam prije par mjeseci razbila ogledalo, nije mi bilo svejedno – probudio se u meni taj neki bojažljiv osjećaj. Također, imam nekada običaj kucnuti o drvo ako govorim o nekoj pozitivnoj priči za koju želim da ostane takva”, prepričava.
Dodaje i da se redovito uhvati za dugme pri susretu s dimnjačarom, ali ne povezuje to sa srećom koja ju ipak redovito prati. “Ali možda je to sve povezano? Tko zna!” pita se Antea.
Praznovjerja učimo od starijih članova obitelji
Ivana Matkov (24) iz Kaštel Gomilice za većinu praznovjerja čula je od svoje majke, koja ih je pak naučila od starijih članova obitelji.
“Nekih se redovito pridržavam, dok pojedine smatram suludima. Primjerice, često kucnem o drvo da nešto ne ureknem, a uvijek se sjetim i onog da ne sjedim na uglu stola jer to znači da se nikada neću udati”, uz smijeh komentira.
Kada vidi crnu mačku kako pretrčava ulicu nedaleko nje, uvijek se prekriži, a dok je s društvom na kavi redovito se nađe netko tko prokomentira da se torbe ne drže na podu. “Pritom se sjetimo one priče da zbog toga nećemo nikada imati novca”, govori Ivana.
Kad svrbe dlanovi, bit će novaca
“Generalno volim reći da ne vjerujem u praznovjerja, ali moram priznati da samu sebe uhvatim kako ih se nesvjesno pridržavam. Redovito kada nešto važno prepričavam, obavezno kucnem tri puta o drvo da se ne bi ureklo i torbu nikada ne ostavljam na podu”, prepričava nam pak Marina Ivoković (23) iz Vinkovaca.
Mama ju je od malena opominjala da to ne radi pa je, kaže, valjda to spontano naslijedila od nje. “Također, čim se netko krene češati po dlanovima, odmah dobacim da će biti nekih novaca, ali to je isključivo iz šale”, tvrdi.
No, s obzirom na to da je ta priča dobro znana, možda ipak nije riječ o šali, stoga kada svrbi lijevi dlan, što znači da je moguć priljev novca, pogodno je sreći pružiti šansu u RIZK Casino igrama na sreću. Naime, ondje je moguće osvojiti razne nagrade, među kojima je i Mega Jackpot u iznosu od 1,5 milijuna eura, a registracijom na ovaj online casino dobiva se i odličan bonus dobrodošlice.
Kucne o drvo da se ne urekne
Kucanje o drvo najčešće je praznovjerje u koje vjeruje i Andrej Soldo (24) iz Požege. “Inače nisam tip osobe koji vjeruje u slične stvari, no kad sam na kavi s prijateljima i dođe do rasprave o budućnosti, tračanja ili prisjećanja nekih zgoda, kucanjem o drvo ne želim da se nešto loše ostvari ili da se ne ureknem”, priznaje.
Još se dobro sjeća situacije iz djetinjstva kada je razbio veliko ogledalo. “Dok sam se igrao njime, u jednom mi je trenu ispalo iz ruke te se razbilo u tisuću komada. Iako sam bio mali, odmah mi je kroz glavu prošla misao o sedam godina nesreće. Od tog sam dana baš pratio životne situacije, međutim nisam se nikada susreo s nekom većom nezgodom, pa da kucnem o drvo, nadam se da je neće ni biti”, šaljivo će Andrej.
S pričom o kišobranu upoznala ju je cimerica
Antonija Tušek (24) iz Požege prisjeća se pak da je, u djetinjstvu, uglavnom bila fora pljunuti ili okrenuti se tri puta kad crna mačka prijeđe preko zamišljene rute, a vjerojatno je katkad i sama znala tome podleći.
“Za otvaranje kišobrana sam čula od jedne praznovjerne cimerice koja me smrtno pogledala kad sam išla provjeriti je li kišobran pokidan prije nego što sam izašla na kišni dan, a za sreću i ispunjenje želja koje donosi dimnjačar rekle su mi baka i mama”, prepričava.
Ako netko kihne dok govori nešto ozbiljno najčešće doda komentar ‘istina’, a kad ju svrbi nos često pomisli da ju netko spominje. “Dan danas nisam posve sigurna koja ruka je dobitak, a koja gubitak novca, ali znam da mi i to katkad prođe kroz glavu kad me zasvrbi dlan, no radi se o trenutku slabosti nakon kojeg normalno nastavljam sa životom”, zaključuje Antonija.
Sadržaj nastao u suradnji s RIZK Casinom.