'Zbog bullyinga sam osnovnu školu završila po prilagođenom programu. Sada studiram, želim postati odgajateljica'

“Nitko mi nije htio pomoći, a žalila sam se i profesorima i socijalnoj pedagogici. Svi bi rekli da će sve biti u redu i da će oni sve riješiti, no nitko ništa nije rješavao. Roditeljima nikad nisam rekla što se zapravo događa u školi, samo bih rekla da nemam prijatelje i to je to. Od traženja pomoći izvan škole sam odustala”, tako svoje traumatično iskustvo bullyinga tijekom osnovne škole opisuje Valentina Štefanac (22) iz Zagreba.

Valentina trenutno studira na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu, što je svojevrsno ispunjenje njezinih snova jer je od 10. godine znala da želi biti odgajateljica. Bilo je neizvjesno hoće li u tome uspjeti s obzirom na to da zbog bullyinga nije voljela ići u školu i učiti. Zbog svega su je u osnovnoj školi stavili na prilagođeni program.

Anksioznost i depresija u osnovnoj školi

“Prolazila sam kroz bullying zbog čega nisam htjela učiti i škola me uopće nije zanimala. U šestom razredu su rekli da će me staviti na prilagođeni program iako nije bilo neke prevelike potrebe za tim. Taj program mi nije bio koristan jer sam oduvijek znala da mogu učiti i po normalnom programu, a osim toga, to nije rješavalo probleme koje sam zapravo imala”, objašnjava Valentina.

“Prilagođeni program je općenito namijenjen za djecu koja imaju poteškoće u nastavi, učenju, pisanju domaćih zadaća. Ne mora značiti da je netko glup da bi išao na prilagođeni program već oni samo misle da će učenicima to olakšati. Uči se isto gradivo kao i na normalnoj na nastavi, ali ispiti su prilagođeni, odnosno lakši”, objašnjava.

“Pravi problem je bio taj što su me oduvijek ismijavali zbog moje debljine, što je jako utjecalo na mene i moju motivaciju za učenjem. Doma sam govorila kako nemam prijatelje i da zbog toga ne želim u školu. Sjećam se da sam išla i na razne pretrage, a CT mozga je pokazao da imam anksioznost i depresiju, što je vjerojatno bila posljedica situacije u školi.

Osjećala sam se grozno, nisam imala prijatelje i nisam išla na maturalac u osmom razredu. Pitala sam se što ću tamo kad se nemam s kim družiti. I bilo mi je užasno teško jer sam se osjećala manje vrijednom, kao da ne bi trebala biti tu. I kao da me nitko nikada neće voljeli i poštovati, a to jako jako loše utječe na dijete”, govori Valentina.

Uvijek isti dječak

Valentina kaže da je njezin glavni zlostavljač bio mršavi dječak koji danas na Instagramu dijeli motivacijske govore kojima poručuje kako nasilje nije ok. Maltretirao ju je zbog debljine, dok je njegov najbolji prijatelj imao još više kilograma od nje. Kaže da je taj dječak valjda imao nekakav “pik” baš na nju.

“Najgori dan mi je bio kad sam jedan dan puknula zbog njegovog vrijeđanja i uzvratila mu ružnim riječima. Vrijeđanje je počelo na satu vjeronauka, učiteljica nije reagirala jer vjerojatno nije htjela prekidati svoju nastavu. Kad smo na kraju sata izlazili iz učionice, počeo mi je vrijeđati mamu i tu sam pukla. Izvrijeđala sam ga i čak sam mu rekla da želim da opet dobije epileptični napad i nikad se ne oporavi.

Bilo mi je užasno žao zbog toga jer to nisam ja, ali je to bila jedina stvar koja ga je mogla ušutkati u tom trenutku. To mi je bio najgori dan u osnovnoj školi. Inače sam kao mala uvijek bila jako mirna osoba. Nikad nisam uzvraćala udarce, samo bih šutila i ignorirala pa bih došla doma i plakala”, govori.

“U osmom razredu smo na papiriće pisali što mislimo jedni o drugima kroz sve ove godine. Ja njega realno nisam nikad mrzila, jer zašto bih. Još danas se sjećam kako sam na taj papir napisala da mi je žao što se nismo uspjeli upoznati i što nismo jedno drugome dali priliku da budemo prijatelji. On je za mene napisao svašta ružno i da me mrzi”.

Stekla sam prijateljice za cijele život

“Ja sam bila brbljava, ali nisam nikada nikome nešto loše napravila da bi netko tako loše radio meni. Svi su profesori znali tko je pokretač svega toga, a to sve dolazi od doma, od samog odgoja. Ne zamjeram profesorima koji nisu reagirali jer nisam baš osoba koja zamjera. A možda su i ti profesori radili najbolje što znaju, možda su pokušali ukazati tom dječaku da nije u redu to što radi.”

“Imala sam prijateljice i u osnovnoj školi, ali to su bile djevojčice iz moje ulice. Bile su dvije djevojčice s kojima sam se tad družila i s kojima se i danas družim. S njima bih bila svaki dan poslije škole i one su mi pomogle da ne plačem i da me ne muči toliko situacija u školi. Danas smo doslovno obitelj, a ne prijatelji.

Kasnije sam tijekom srednje škole u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb upoznala dosta prijatelja i dan danas se družim s većinom njih. Zapravo sam dosta otvorena osoba i nije mi problem upoznavati nove ljude. Nekad razmišljam je li napredovao sustav od moje osnovne škole, ipak se sve više podiže svijest o bullyingu, ali onda zaključim da je danas možda i gore jer su prisutni mobiteli i društvene mreže”, govori.

Ovih blagdana Konzum i MultiPlusCard pomažu onima kojima je pomoć najpotrebnija. Do 31. 12. svoje BONUS kune možete donirati jednoj od sedam odabranih udruga među kojima je i Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb.

Bojala se srednje škole

Valentina je nakon škole upisala srednju školu za slastičarku u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj u Zagrebu, koju pohađaju učenici s raznim komunikacijskim teškoćama. Priznaje da je izbor škole bio prvi na koji je naletila, a ne nešto što je htjela. Naime, Valentina od 10. godine zna da zapravo želi biti odgajateljica.

“Na početku mi je bilo jako teško i bojala sam se ići u srednju školu jer sam mislila da će mi isto biti kao u osnovnoj. Isto tako sam se bojala i za faks. Takav nekakav strah mi je ostao za cijeli život. Ali znam da se mogu prilagoditi i napravila sam si obrambeni mehanizam da kroz svoju šalu i zezanje pokažem da se ne bojim. Izborim se i na kraju me većinom svi prihvate”, govori.

Nakon srednje škole je radila godinu dana kao asistent u nastavi u zagrebačkom Centru Slava Raškaj u vrtiću i osnovnoj školi. Onda se upisala na Pučko otvoreno veleučilište za komercijalista, kako bi imala četiri godine srednje škole i kako bi mogla pristupiti pisanju mature. Nije uspjela položiti hrvatski i matematiku na maturi pa je prošle godine opet pisala maturu i ove godine upisala Učiteljski fakultet u Čakovcu.

“Odgajatelj želim biti od svoje desete godine. Kad sam imala deset godina, živjeli smo u Španskom, imala sam jednu prijateljicu koja je imala malu sestru oko koje sam se ja stalno brinula. Stalno sam trčala za njom i pazila da joj se nešto ne desi i onda sam jedan dan rekla mami i tati da želim biti teta u vrtiću. Samo su me pogledali i uz odmahivanje rukom rekli “da, da, bit ćeš, bit ćeš”, a ja sam rekla pa vidjet ćete da hoću.”

U Čakovcu se osjeća prihvaćeno

“Na početku mi je bio plan da ću se prebaciti u Zagreb na Učiteljski, no sad mi je ovdje zbilja super. Imam ekipu koja mi je super, lijepo mi je, naučila sam i grad pa se snalazim. U početku sam mislila da ću se izgubiti svaki put kad izađem iz kuće i da neću razumjeti međimurski naglasak, ali sad mi je skroz normalan i čak sam i ja počela pričati pomalo međimurski. Kad dođem doma, moji komentiraju kako ću biti međimurska snaha”, smije se Valentina.

Kaže da želi završiti fakultet u Čakovcu i onda bi voljela raditi u vrtiću Šumska jagoda na Svetom duhu. To je vrtić u koji je nekoć išla, ali i mjesto na kojem su se upoznali njezini roditelji, u trenutku kad je tata radio kao portir, a mama bila u prolazu.

Sada svi imamo priliku nekome uljepšati blagdane

Ovih blagdana Konzum i MultiPlusCard pomažu onima kojima je pomoć najpotrebnija. Konzum će udrugama koje pomažu potrebitima donirati 155.000 kuna, a do 31. 12. i vi svoje BONUS kune možete donirati jednoj od sedam odabranih udruga, među kojima se našao i Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj iz Zagreba, koji je Valentina pohađala.

Donirati možete i za zagrebački Dom u Nazorovoj, Centar za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor iz Karlovca, Murid – međimursku udrugu za ranu intervenciju u djetinstvo Udruga Breza, stambene zajednice Dječji dom “Tić” za psihosocijalni tretman i podrška djeci, mladima i obitelji iz Rijeke, Udrugu Aurora za oboljele od celebralnu paralizu i ostalih tjelesnih invalida iz Šibenika te Udrugu “Anđeli” za djecu s najtežim tjelesnim invaliditetima te djece s poteškoćama u razvoju. Više informacija o humanitarnoj akciji pronađite ovdje.

Sadržaj nastao u suradnji s MultiPlusCard.