Mononukleoza: simptomi, dijagnoza i liječenje bolesti poljupca
Virus se može lučiti slinom i 6 mjeseci od početka zaraze
Što je mononukleoza?
Mononukleoza je zarazna bolest koju u 90 posto slučajeva uzrokuje Epstein-Barr virus (EBV), no mogu je uzrokovati i drugi virusi kao što je Citomegalovirus (CMV). Mononukleoza još se naziva “bolešću poljupca” zato što se virus prenosi slinom zaražene osobe, pa tako i poljupcem, ali i dijeljenjem pića ili pribora za jelo.
Virusi koji uzrokuju mononukleozu su vrlo zarazni, a mogu se širiti i transfuzijom krvi i spolnim odnosom. Koncentracija virusa u slini najviša je u akutnoj fazi bolesti, no virus se slinom može lučiti i šest mjeseci nakon zaraze. Iako je riječ o zaraznoj bolesti, puno je manja vjerojatnost od zaraze mononukleozom nego od neke druge uobičajene virusne bolesti kao što je obična prehlada.
Simptomi mononukleoze
Inkubacija, odnosno vrijeme od kontakta s virusom do pojave simptoma bolesti traje od dva do šest tjedana, no u mlađe djece može potrajati i kraće. Sami simptomi pak, ovisno o težini bolesti, mogu potrajati do nekoliko tjedana. Tako simptomi poput groznice i grlobolje obično nestaju unutar nekoliko tjedana, dok umor, povećani limfni čvorovi i natečena slezena mogu potrajati i nekoliko tjedana.
U djece je mononukleoza obično blažeg oblika te se nužno ne razvijaju svi simptomi, dok teže oblike bolesti, kod kojih je prisutna visoka tjelesna temperatura, razvijaju mladi i odrasli.
Simptomi mononukleoze su:
- visoka tjelesna temperatura, obično oko 39,5°C
- povećana slezena ili jetra
- natečeni limfni čvorovi na vratu, pazuhu ili preponama
- grlobolja
- glavobolja
- upala ždrijela
- slabost i ekstreman umor
- gubitak apetita
- osip
Kod mononukleoze upala grla je intenzivna od 5-7 dana, a nakon toga jenjava u tijeku sljedećih 7-10 dana. Povišena temperatura obično traje 7-14 dana, ali ponekad može potrajati i nešto duže. Limfni čvorovi se najčešće smanjuju tijekom 3 tjedna. Umor je najtvrdokorniji simptom. Većina bolesnika se za 3-4 tjedna osjeća dovoljno dobro za povratak u školu ili na posao, ali poneki bolesnici mjesecima mogu osjećati iscrpljenost, smetnje koncentracije i nemogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Obično su to bolesnici koji su imali blagi početak bolesti, bez teškog oblika upale grla i visoke vrućice.
Dijagnostika mononukleoze
Dijagnoza mononukleoze se postavlja kliničkim pregledom, a na temelju simptoma kao što su povišena tjelesna temperatura, uvećani limfni čvorovi, angina te povećana slezena. Pritom se rade i laboratorijske pretrage iz krvi kod kojih na dijagnozu upućuju povećane vrijednosti leukocita, atipičnih limfocita te jetrenog enzima Alanin-aminotrasferaze (ALT). Za potvrdu dijagnoze izvode se i serološke pretrage, određuju se vrijednosti dviju vrsta protutijela – nespecifičnih heterofilnih i specifičnih EBV-protutijela.
Liječenje mononukleoze
Tijekom liječenja mononukleoze preporučuje se strogo mirovanje uz adekvatan unos tekućine. Mononukleoza se liječi simptomatski, što znači da se tijekom liječenja preporučuje uzimanje tableta za snižavanje tjelesne temperature te tableta protiv bola. Kako bi se smanjila natečenost grla i ždrijela, preporučuje se uzimanje pastila te grgljanje slanom vodom.
Za što brži oporavak od mononukleoze se preporučuje:
- odmor i strogo mirovanje: spavanje pomaže tijelu u borbi protiv infekcije
- redovita hidratacija: potrebno je piti puno tekućine kako bi se spriječila dehidraciju
- uzimanje lijekova za ublažavanje bolova i skidanje tjelesne temperature: nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) ublažavaju temperaturu, upalu, glavobolje i bolove u mišićima
- uzimanje pastila za grlo: grlobolju se također preporučuje olakšavati i grgljanjem slane vode
- izbjegavanje sporta: tjelesna aktivnost može staviti preveliki pritisak na povećanu slezenu, povećavajući rizik od rupture (puknuća). Preporučuje se izbjegavati kontaktne sportove i naporne vježbe i do četiri tjedna nakon preboljenja mononukleoze
Nakon preboljenja mononukleoze, Epstein-Barr virus ostaje u tijelu u neaktivnom obliku čak i nakon što simptomi bolesti nestanu. Ipak, većina ljudi razvije mononukleozu samo jednom. U slučaju da se Epstein-Barrov virus ponovno aktivira, u zdravih ljudi rijetko uzrokuje simptome pa tako osoba može nesvjesno proširiti reaktivirani virus na druge. Ljudi s oslabljenim imunološkim sustavom pak mogu više puta razviti simptome mononukleoze.
Komplikacije mononukleoze
Obratite se liječniku ako tijekom mononukleoze:
- imate poteškoće s disanjem ili gutanjem
- osjećate vrtoglavicu ili ste doživjeli nesvjesticu
- imate slabost mišića u rukama ili nogama
- imate visoku temperaturu dulje od pet dana
- osjećate jake glavobolje
- osjećate oštru bol u gornjem lijevom dijelu trbuha
Mononukleoza može uzrokovati povećanje slezene. U ekstremnim slučajevima, slezena može puknuti, uzrokujući oštru, iznenadnu bol u lijevoj strani gornjeg abdomena. Ako se pojavi takva bol, odmah potražite liječničku pomoć.
Iako rijetko, mononukleoza izaziva ove komplikacije:
- puknuće slezene: slezena se može povećati do te mjere da pukne, te je u tom slučaju hitno potrebna operacija
- probleme s jetrom: mogu se javiti bolesti kao što su hepatitis i žutica
- anemiju: smanjenje crvenih krvnih stanica i hemoglobina( proteina u krvi koji je zadužen za prijenos kisika iz pluća u tkiva)
- trombocitopeniju: nisku razinu trombocita u krvi koja može izazvati spontana krvarenja
- probleme sa srcem: upalu srčanog mišića (miokarditis)
- oticanje krajnika: što može otežati disanje
Prevencija mononukleoze
Mononukleoza se širi putem sline, a Epstein-Barr virus se u slini može zadržati mjesecima nakon infekcije. Zaražena osoba može spriječiti širenje virusa na druge tako da izbjegava ljubljenje, redovito pere ruke te da s nikim ne dijeli hranu, posuđe, čaše i pribor sve dok ne ozdravi.
Eppstein Barr virus uzrokuje multiplu sklerozu?
Znanstvenici su već dugo pretpostavljali da su Epstein-Barrov virus (EBV) i multipla skleroza, kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava, na neki način povezani zato što je većina pacijenata koji boluju od multiple skleroze imala povećana protutijela na EBV. Iako su se kod mnogih pacijenata simptomi multiple skleroze pojavili nakon infekcije EBV-om, s obzirom na to da je multipla skleroza vrlo rijedak sindrom, bio je potreban velik broj ispitanika da se ova veza potvrdi.
Tome su se posvetili znanstvenici sa Sveučilišta Harvard, koji su, da bi utvrdili povezanost Epstein-Barrovog virusa i multiple skleroze proveli studiju na 955 mladih vojnika kojima je multipla skleroza dijagnosticirana dok su aktivno služili vojsku. Uspoređujući uzorke 10 milijuna vojnika tijekom 20 godina, studijom čiji su rezultati objavljeni u časopisu Science, utvrdili su da se rizik od nastanka multiple skleroze nakon zaraze Epstein-Barrovim virusom povećao čak 32 puta.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
National Institute of Medicine