Pulmologinja: 'Za dva tjedna kreće najteži period za alergičare i trajat će do sredine lipnja'. Evo kako si pomoći

“U svijetu je oko tri milijarde alergičnih osoba od kojih je čak 25 posto djece. U Hrvatskoj se procjenjuje da je oko 30 posto alergičnih od kojih osam posto boluje od astme, 30 posto od alergijskog rinitisa, a od dva do šest posto ljudi ima alergiju na hranu ili aditive. Peludne alergije su najčešće iako je veliki broj alergičnih osoba preosjetljiv na grinju iz kućne prašine, a nešto manje na dlaku životinja”, govori nam mr.sc. Alma Rožman, specijalist za plućne bolesti i tuberkulozu te ravnateljica Poliklinike za bolesti dišnog sustava.

S obzirom na to da unatrag posljednjih nekoliko desetljeća svjedočimo globalnom fenomenu porasta broja alergijskih bolesti, s mr.sc. Rožman koja u pulmologiji radi 33 godine, a područje njezina interesa su alergijske bolesti dišnog sustava, kronična opstruktivna bolest pluća, tuberkuloza i plućna rehabilitacija, razgovarali smo o alergijskom rinitisu, najčešćoj alergijskoj bolesti.

Iritirajuća pelud na kontinentu i na moru

“Od alergijskog rinitisa boluje svaka deseta osoba. No, neki ljudi ne prepoznaju simptome odmah nego misle da se radi o običnoj prehladi, osobito ako je uzrok rinitisa grinja iz kućne prašine koja je glavni okidač alergijskih simptoma u hladnijem dijelu godine, kada su učestale i virusne i bakterijske respiratorne infekcije”, dodaje naša sugovornica.

Posebno smo se osvrnuli na proljetne uzročnike sezonskog rinitisa – pelud stabala, trava i korova. “Razlikujemo pelud kontinentalnog pojasa u kojemu prevladava pelud breze i lijeske, trava i ambrozije. Maksimum polinacije je od polovice travnja do polovice lipnja, kada cvatu breza, trave i hrastovi te od polovice kolovoza do polovice rujna kada cvate korov”, priča te dodaje:

“U primorskom pojasu je utvrđeno da je maksimum polinacije u pretproljeće i rano proljeće kada cvatu čempres, dalmatinski bor i maslina, te konac ljeta i početak jeseni kada je izražena cvatnja korova i nekih trava. Ostali okidači alergijskog rinitisa su grinja iz kućne prašine, plijesan i dlaka životinja.”

Simptomi na koje treba reagirati

Otkrila nam je kada treba reagirati i posumnjati na alergijski rinitis te kako se on dijagnosticira. “Karakteristični simptomi su svrbež i suzenje očiju, kihanje i vodeni iscjedak iz nosa. U postavljanju dijagnoze najvažnije je alergološko kožno testiranje na inhalacijske alergene. Kod djece se obrada modificira prema simptomima, njihovoj pojavnosti i ciljnom organu – koži, sluznici nosa, očima ili dišnim organima”, kaže dodajući da je uvijek nužno konzultirati pedijatra alergologa koji će obradu preporučiti i proširiti na potrebne testove.

Sljedeći korak je imunološka obrada. “Njome se u krvi potvrđuje alergija, a određuje se ukupna količina imunoglobulina E i specifičnih protutijela na uzročne alergene, te mjeri eozinofilni kationski protein. Također, citološkim pregledom iskašljaja ili brisa nosa na eozinofile ili mjerenje koncentracije dušičnog oksida u izdahnutom zraku potvrđuje se alergijska upala bronhalne sluznice”, pojašnjava naša sugovornica.

Preporuke za liječenje

Budući da se peludna alergija ne može izliječiti, specijalistica otkriva kako si ljudi mogu olakšati neugodne simptome. “Zaštita vanjskih sluznica od alergena moguća je uz pomoć topičkih kortikosteroida koji se direktno uštrcavaju u nos ili kapaju u oči. U slučaju da ova zaštita nije dovoljna upotrebljavaju se preparati antihistaminika ili antileukotrijeni. Liječenje peludne hunjavice treba započeti na vrijeme, najmanje 15 dana prije početka polinacije te ga treba provoditi do kraja polinacije”, govori.

Također, preporučuje se pratiti izvješća o aktivnosti polena, koja su sadržana u peludnoj prognozi. No, dodaje, hiposenzibilizacija ili specifična imunoterapija jedini je oblik terapije koji na dulje vrijeme može imunološki sustav povesti u pravom smjeru.

“Kod toga se u duljem vremenskom periodu, u trajanju od tri godine, u pravilnim razmacima potkožno injicira pod kožu ili u obliku kapi uzima pod jezik određena koncentracija alergena. Najveća prednost je da u terapijskom razdoblju dolazi do znatnog poboljšanja ili čak nestanka alergijskih simptoma. I nakon provedene terapije održava se rezultat, što znači da je potrebno manje pomoćnih lijekova ili ih neko vrijeme niti ne treba”, pojašnjava.

Astma i rinitis često su udruženi

Uspjeh ove terapije bolji je kod ljudi koji su alergični na jedan ili najviše na dva alergena, ističe naša sugovornica te dodaje da je hiposenzibilizacijom moguće zaustaviti ili barem odgoditi razvoj alergijske astme. “Alergijski rinitis često prethodi astmi i predstavlja direktni rizik, što znači da ga treba liječiti”, dodaje pa kaže:

“Čak 40 posto ljudi koji boluju od alergijskog rinitisa ima astmu, a 90 posto astmatičara ima alergijski rinitis. U terapiji alergijskog rinitisa važno je zaštititi sluznicu nosa intranazalnim pripravcima kortikosteroida kako bi se smanjio utjecaj okidač, a a time zaštitila sluznica donjeg dišnog sustava. Preparati antileukotrijena mogu blokirati umnažanje receptora u nosu odgovornih za alergijsku reakciju, a time smanjiti i prijenos imunološkog odgovora u pluća.”

Astma je pak kronična upalna bolest malih dišnih putova, koja je karakterizirana epizodama zaduhe, odnosno otežanog disanja, piskanja u prsima, suhog nadražajnog kašlja s otežanim iskašljavanjem gustog žilavog sekreta.

Prepoznavanje astme

“Upala je rezultat preosjetljivosti dišnih putova na različite podražaje, što rezultira pojavom edema sluznice, grča mišića u stijenci malih dišnih putova i stvaranja povećane količine guste sluzi. Ovakvo stanje smanjuje protok zraka kroz dišne cijevi pa je disanje otežano. Čuje se piskanje u plućima, javlja se osjećaj stezanja u prsima i gušenje. Ovi simptomi su vrlo karakteristični za astmu i javljaju se noću ili pred jutro, prilikom fizičkog napora, izlaganja atmosferskom zagađenju, alergenima ili kod jakog psihičkog podražaja”, pojasnila je mr.sc. Alma Rožman.

Kada govorimo o astmi i rinitisu, važno je istaknuti da je edukacija pacijenata o bolesti iznimno važna zato što utječe na kontrolu bolesti. “Za liječenje i kontrolu bolesti bitna je suradnja liječnik-pacijent, bitno je steći povjerenje pacijenta te preporučiti najbolju moguću terapiju uzimajući u obzir pacijentovu suradljivost. Svaka osoba koja boluje od astme mora biti sam svoj doktor što znači da treba prepoznati pogoršanje i na vrijeme modificirati svoju terapiju, a svemu tome mora prethoditi dobra edukacija”, ističe naša sugovornica.

Važno je pravilno uzimati terapiju

Glavni edukatori su liječnik i medicinska sestra koji su će pacijentu objasniti važnost redovitog uzimanja terapije, u kojim situacijama treba koristiti pomoćnu terapiju te kako ispravno koristiti svoj lijek iz spravice, osobito ako se radi o pumpici koja zahtijeva tehnički ispravan postupak jer u protivnom lijek neće imati učinak.

I inhalacija pomaže zato što ublažava simptome. “Inhalacijski oblik lijeka direktno se uštrcavanjem ili udahom aplicira u ciljni organ, nos ili pluća te ima brzi učinak na smanjenje simptoma, a time se poboljšava suradljivost pacijenta”, dodaje Rožman.

Na tržištu su dostupni različiti jednostavni, učinkoviti, kućni ili prijenosni inhalatori, ali bitno je odabrati kvalitetan uređaj. U slobodnoj prodaji mogu se nabaviti inhalatori čija AVT tehnologija (Advanced Valve Technology) sprječava gubitak lijeka za vrijeme udisanja i izdisanja te se time osigurava najbolja iskoristivost lijeka.

Ovi moderni uređaji praktični su pomoćnici u liječenju kroničnih respiratornih stanja kao što su astma i KOPB, a mogu pomoći i u olakšavanju simptoma kašlja, prehlade i alergija. Neki modeli na tržištu imaju ugrađen i nosni tuš koji olakšava prohodnost nosa pa inhalator učinkovito dostavlja lijek u donje dišne puteve.

Alergije i astma su nasljedne

Budući da su alergijske bolesti u cijelom svijetu u porastu, sugovornica nam je otkrila tko sve treba biti na oprezu. “Ako je jedan roditelj atopičar, rizik od pojave atopije u djece povećan je za 30 posto, a kod oba roditelja atopičara rizik se povećava na čak 80 posto”, kaže te dodaje da majke češće svoju sklonost alergiji prenose na sinove.

“Čini se da je porast alergija uvjetovan boljom dijagnostikom i poboljšanjem svijesti o alergijama, ali i većim onečišćenjem zraka, kao i izlaganjem alergenima u ranijoj životnoj dobi, ponajviše grinjama i dlaci kućnih ljubimaca”, priča mr.sc. Rožman te ističe da se smatra da su djeca visokoobrazovanih roditelja češće alergična, odnosno da je veća vjerojatnost za pojavu alergija u manjim obiteljima. Također, pušenje povećava sklonost alergijama, posebice pušenje majke u trudnoći.

“Takozvana higijenska hipoteza objašnjava pojavu alergija u djece koja žive u sterilnim uvjetima, što je u razvijenim zemljama sve više prisutno. Takva djeca ne dolaze u kontakt s dovoljnim brojem patogenih bakterija i virusa pa nemaju razvijen imunološki sustav obrane. U svijetu jedno od sedmero djece boluje od astme, a astma u 80 posto oboljelih započinje prije pete godine života i uzrokovana je alergijom”, kazala je za kraj.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Medikor i Omronom.