Ovo su 4 stvari koje možete naučiti iz Josipovićeve glazbeno-političke kolumne (neke ni njemu nisu jasne)
Bivši predsjednik piše kolumne u kojima želi povezati glazbu i politiku
Bivši predsjednik Ivo Josipović napisao je sad već petu po redu kolumnu za portal autograf.hr. Od kraja veljače Josipović čitateljima nudi uvid u svoj svijet u kojem se isprepliću činjenice o njegovoj političkoj karijeri te komentari na aktualna politička zbivanja, a sve popraćeno glazbom.
“I gotovo uvijek, ljudi i događaji izazivali su kod mene, glazbenika na privremenom radu u politici, zvučne asocijacije”, kaže Josipović u uvodnoj kolumni i poziva na čitanje teksta uz glazbu s YouTubea. Što smo naučili iz kolumni glazbenika, pravnika i bivšeg predsjednika Hrvatske, koji je u međuvremenu krenuo u osnivanje nove političke stranke?
1. Poveznice s glazbom ni njemu nisu sasvim jasne
Josipović je započeo pisati kolumnu s jasnom vizijom: kroz tekstove će provlačiti svoje svoje znanje o glazbi i tražiti i objašnjavati vezu između odabranih, najčešće klasičnih, djela i onoga što želi ispričati ili kritizirati. Međutim, to se pokazalo kao dosta nesretan spoj. Ne samo da je čitateljima i čitateljicama često nejasno kakve veze ima odabrano djelo s temom kolumne, nego je i samom Josipoviću ponekad nejasno što je htio poručiti.
“Slijed asocijacija koji me odveo od Mozarta prema našoj administraciji i njenom odlučivanju nije ni meni sasvim jasan”, piše Josipović u kolumni u kojoj Vladu kritizira da poput Zarline iz Mozartove Čarobne frule čeka da nepredvidiva sudbina odluči umjesto nje.
Od ukupno pet kolumni, možda je najbolja ona u kojoj je odustao od formule glazbeno djelo-asocijacija-problem koji želim istaknuti i izravno rekao vrhu SDP-a što ga ide. “Uostalom, mogli bismo razgovarati i o tome je li normalno da bivšeg predsjednika države netko pozove u stranku na razgovor o njegovu budućem angažmanu ili da mu se putem medija šalju poruke neka se, ako želi, učlani, kako je to predsjednik SDP-a u mom slučaju učinio”, napisao je Josipović.
2. Josipović nije obožavatelj Milijana Brkića
Kritika upućena SDP-u blaga je u usporedbi s onom upućenom glavnom tajniku HDZ-a Milijanu Brkiću. Josipović si je dao oduška u obračunu s Brkićem nakon što je Brkić izjavio da je Josipović prije godinu dana ponudio HDZ-u da zajedno smijene Zorana Milanovića i za premijerku postave Vesnu Pusić. Josipović kaže da Brkić i fizički sliči Monostatosu, liku iz Mozartove Čarobne frule.
Monostatosa, pak, opisuje ovako: “Naravno, dobro je pobijedilo zlo. Ali, u masi dobrih i zlih likova postoji posebno interesantan lik – Monostatos. Čovjek od najvećeg povjerenja zapravo plemenitog i dobrog Sarastra, njegova desna ruka, koja sve organizira i provodi, pa i čuva Paminu. Sve može učiniti, ništa mu nije teško. Iako, Monostatos često ne bira sredstva i od prvog je pojavljivanja na bini lik koji generira strah i otpor. Na kraju priče, međutim, pokazuje se da on, zapravo, nije na strani dobra, već da služi Kraljici noći, da služi zlu.
Na kraju mu poručuje: “Gospodine Brkiću, ne budite Monostatos, služite dobru, ne zlu”.
3. Ministri se boje optužbi za korupciju
Josipović samo u prvoj i najdužoj kolumni piše memoare o brojnim susretima sa slavnim osobama (i bolje), a zatim se u svakoj sljedećoj bavi kritiziranjem neke aktualne teme. Osim svog odnosa s SDP-om i Brkićem, osvrnuo se na ponašanje Vlade i ministara i dao zapravo zanimljiv pogled na “Vladin strah od odlučivanja”. Optužio je ministre da se boje donositi odluke jer se boje kaznene odgovornosti.
“Brojni stvarno koruptivni poslovi stvorili su neopravdanu i štetnu famu da je praktično svaki državni dužnosnik ili službenik korumpiran i da je svaki papir koji potpiše rezultat korupcije”, kaže Josipović i dodaje da kruži legenda o minitrima koji spretno izbjegavaju “da potpišu išta što ima kakvu financijsku konzekvencu”.
4. Odnos Vlade i predsjednice je propala čajanka
U posljednoj se kolumni osvrnuo na ono što naziva “čaj za dvoje” premijera Milanovića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Kritizira njihov odnos, ali je puno oštriji prema Milanoviću. “Kao da je činjenica neposrednog izbora predsjednice ili predsjednika bez realne moći, nasuprot izboru premijera kojeg ne bira narod neposredno, već proizlazi iz parlamentarne situacije, ali ima praktično svu moć ove države, trajni izbor nelagode u vladi”, piše o Vladi Josipović.
Najzanimljiviji dio ove zadnje kolumne je njen kraj, koji ilustrira Josipovićevu virtuoznost u povezivanju glazbe i politike te najbolje sažima sam koncept kolumne.
“Na pomolu je novi spor Pantovčaka i Markova trga, onaj o proslavi Oluje. Već se čuje zveket političkog oružja prijeteći da čaj za dvoje pretvori u Bostonsku čajanku. Nadajmo se da će na oba brda biti dovoljno mudrosti da se to izbjegne. U tom ćemo slučaju razvoj događaja popratiti optimističnom, cha-cha-cha verzijom popularnog hita ‘Tea for Two'”, zaključuje Ivo Josipović.