Nekad je nužno odabrati stranu

Afera MOL pokazuje da moramo regulirati lobiranje; to je prvi korak u napuštanju ortačkog kapitalizma

Očito je kako nije bilo političke volje za ovu važne zakonske regulative

15.03.2012., Zagreb - Na Zupanijskom sudu nastavljeno je sudjenje bivsem premijeru Ivi Sanaderu u slucaju INA MOL. Svjedoci rasprave bili su Slobodan Uzelac i Jozo Petrovic. 
Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Jack Abramoff je najpoznatiji američki lobist. U siječnju 2006. nakon što je priznao svoju krivnju u skandalu SunCruz Casinos osuđen je na šest godina zatvora. Presuda je izrečena zbog prijevare, urote, podmićivanja političara i državnih službenika te porezne utaje. Zajedno s njim u zatvoru je završilo dvoje članova predsjedničke administracije Georgea W. Busha, jedan republikanski zastupnik u Kongresu te devet drugih lobista i kongresnih službenika.

Nakon izlaska iz zatvora napisao je autobiografsku knjigu: “Capitol Punishment: The Hard Truth About Corruption From America’s Most Notorius Lobbyist”, a Kevin Spacey je za svoju ulogu Jacka Abramoffa u filmu “Casino Jack” dobio nominaciju za Zlatni globus. U SAD-u lobiranje je industrija koja je samo na saveznoj razini 2015. ostvarila ukupni prihod od 3,22 milijarde dolara.

Striktno regulirana djelatnost

Te se godine aktivnim lobiranjem bavilo 11.518 registriranih lobista. Exxon Mobil, najveća svjetska naftna kompanija po tržišnoj kapitalizaciji, iste je godine na troškove lobiranja u Washingtonu potrošila 11,98 milijuna dolara, a Teva Pharmaceuticals USA, podružnica bivšeg poslodavca hrvatskog premijera, 4,07 milijuna dolara.

Najveća registrirana lobistička tvrtka po ukupnom prihodu od 1998. do 2015. je Patton Boggs LLP, čiji je ukupni prihod ostvaren samo uslugom lobiranja iznosio 525,57 milijuna dolara. Inače je hrvatska vlada 2014. angažirala upravo Squire Patton Boggs LLP u arbitražnom postupku protiv MOL-a pred sudom UNCITRAL-a, a jedan od savjetnika u toj vodećoj i respektabilnoj tvrtki je i nekadašnji ministar vanjskih poslova u Sanaderovoj vladi Miomir Žužul. Prošle godine partner u tvrtki postao je i Luka Mišetić, odvjetnik generala Ante Gotovine pred Haškim sudom.

U SAD-u je lobiranje vrlo striktno regulirana djelatnost što potvrđuje i javna dostupnost svih navedenih podataka. Javnost može saznati sve detalje o prihodima lobističkih tvrtki, odnosno prikazanim lobističkim troškovima pojedinih kompanija, industrijskih udruženja, različitih interesnih grupa i sindikata. Tako je lako ustanoviti da je američko udruženje farmaceutske industrije na troškove lobiranja u proteklih osamnaest godina potrošilo 294,890.300 dolara.

Hrvatska verzija ortačkog kapitalizma

Prema studiji “Regulating Lobbying: A Global Comparasion”, koja je nastala kao plod istraživanja triju autora (Chari, Hogan, Murphy) lobiranje je osim u SAD-u zakonski regulirano u Australiji, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Mađarskoj, Poljskoj, Litvi, Ukrajini, Tajvanu te Komisiji i Parlamentu Europske unije. Hrvatsko društvo lobista (HDL) osnovano je 2008. i javno se zalaže za reguliranje ove djelatnosti te “donošenje propisa u skladu s najvišom praksom i principima koji su već usvojeni i primjenjuju se u institucijama Europske unije”.

Nedavno su privukli pažnju javnosti svojim priopćenjem u kojem su, među ostalim, upozorili da nemaju nikakvih saznanja o “lobistima” koji se spominju u različitim tekstovima, očito aludirajući na Josipa Petrovića te još jednom zatražili “uvođenje javnog registra u kojem će svi koji žele utjecati na odluke tijela javne vlasti morati biti registrirani.” Upravo navedeno je u protivnosti s dobro uhodanom i podmazanom praksom hrvatske verzije ortačkog kapitalizma pa je prijedlog Zakona o zagovaranju interesa koji je HDL uputio Hrvatskom saboru u travnju 2015. ostao zaboravljen u nekoj ladici.

Problem je kad je aktivnost skrivena od javnosti

Prijedlog zakona sadrži svega petnaest članaka i u usporedbi sa slovenskim zakonom, koji regulira istu materiju i ima 88 članaka izgleda samo kao prvi korak u uvođenju pravila u sivoj zoni miješanja partikularnih i javnih interesa. Slovenski parlament donio je navedeni zakon prije punih šest godina i isti slijedi preporuke OECD-a “Lobbyists, Governments and Public Trust” iz 2009. Očito da u Hrvatskoj nije bilo političke volje za donošenjem ove iznimno važne regulative, a koja bi sve sudionike afere “Konzultantica” natjerala na objavu svojih poslovnih odnosa u trenutku kada su oni stvarno i nastali.

Nitko ne spori da je Josip Petrović djelovao i radio kao lobist mađarskog MOL-a, isto tako nije sporno da je taj posao legitiman i da MOL kao i svaka druga tvrtka ima pravo angažirati hrvatske građane i tvrtke za promociju vlastitih interesa. Problem nastaje kada lobistička aktivnost usmjerena prema nositeljima javne i državne vlasti ostaje skrivena od pogleda javnosti.

Preporuke OECD-a kao i regulative svih država koje su se potrudile i učinile lobiranje zakonitim i transparentnim procesom ne razlikuju poziciju člana vlade od zastupnika u parlamentu ili državnog službenika koji sudjeluje u zakonodavnom procesu. Zakon o rudarstvu donesen je u Hrvatskom saboru 26. travnja 2013., a njegove izmjene u 2014. godini.

Zakoni koji su utjecali na prihode MOL-a

Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika Hrvatski sabor usvojio je 15. srpnja 2013., a i taj zakon pretrpio je izmjene u 2014. Oba zakonska teksta uvelike su utjecala na buduće prihode MOL-a odnosno Ine i to ne samo zbog toga što su postojeća nalazišta nafte i plina izuzeta iz uvjeta plaćanja koncesijskih naknada nego i zbog njihovog mogućeg sudjelovanja u novim istraživačkim radovima.

Zakonski regulirana lobistička djelatnost natjerala bi sve saborske zastupnike da javno iskažu svoju moguću povezanost s bilo kojom pravnom osobom koja se bavi ili se ima namjeru baviti istraživanjem ili eksploatacijom rudnog bogatstva. Isto tako, svako lobiranje od strane naftnih odnosno rudarskih kompanija prije ili u vrijeme donošenja navedenih zakona moralo bi biti registrirano i predočeno javnosti. Budući da zakonske regulative nije bilo, poslovni odnos Josipa Petrovića i tvrtke Drimia te posredno Tomislava Karamarka, ostaje za interpretaciju Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa.

Eventualne pozitivne posljedice afere

U vrijeme izbijanja afere “Konzultantica” pisao sam kako je malo vjerojatno da će prvi potpredsjednik Vlade uspjeti u očuvanju svih svojih stvarnih i formalnih ovlasti. Svaka odluka vezana uz odnos Republike Hrvatske i MOL-a bit će opterećena sjenom afere bez obzira na konačni politički ishod i pravorijek Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Ako jedna od posljedica afere bude i donošenje odgovarajuće zakonske regulative koja će jasno odrediti na koji način i kako privatni i partikularni interesi mogu utjecati na proces donošenja političkih odluka, onda će Hrvatska napraviti prvi korak prema napuštanju ortačkog kapitalizma. Iako je vjerojatnost za to manja od mogućnosti da Hollywood snimi svoju verziju “Konzultantice” sa Samom Elliotom u glavnoj ulozi.