U zgradi gdje smo prije živjeli stanovala je u malom stanu jedna skromna radnica s mužem i malom djevojčicom. Muž je bio zlostavljač i pijanac, povremeno bi se s njihove strane čula vriska i treska, polupao bi sve čega bi se dohvatio, a žena je sutradan išla u smjenu s masnicama po licu. Djevojčica se liječila od tumora na mozgu, znalo bi joj pozliti pa bi nju i majku dobri susjedi vozili u bolnicu. Ali oca ni teška djetetova bolest nije odvratila od divljanja.
Više puta bi k njima dolazila policija, ali od toga nikakve koristi. Kad bi ga otrijeznili, vraćao se kući i stara bi se priča nastavila. Odselili smo se i ne znam što je kasnije bilo s njima. Barem deklarativno i barem na papiru, sada je za žrtve obiteljskog nasilja nešto bolje nego tada. Ali neki misle da je i ovo još nedovršeno i nedobro – predobro. Na primjer Ivan Penava i njegovi pajdaši u Domovinskom pokretu koji su nam nedavno čestitali 8. mart ponosno predstavljajući jednu od ključnih točaka svog izbornog programa, a to je – ukidanje Istanbulske konvencije.
Zajednice strašnije od kazamata
Penavino društvo desničarskih radikala otkačilo bi, dakle, Hrvatsku iz europske konvencije koja je posložena da štiti žene i djecu u obiteljima gdje se ne odgaja nego se mlati, muči i zastrašuje slabije. U kućama gdje se svaki dan živi u paklu. Gdje se leti niz stepenice i gdje se kora kruha sadistički uvjetuje ropskom poniznošću. Gdje djeca svake večeri gledaju kako majka plače. U zajednicama koje su strašnije nego kazamati.
Baš su to izabrali ti Penavini da im nosi program s kojim će izaći pred birače u ovoj zemlji koja je u europskom vrhu po ubojstvima žena. Baš to u državi koja nema smještajnih kapaciteta za majke i djecu koji moraju noću bježati iz svoga doma koji nije dom, jer dom je ime za ljubav, toplinu i sigurnost.
Puno sam se toga što je sada program Domovinskom pokretu nagledala kroz život. Takvima bi trebalo zabraniti da uzimaju pod svoje riječ “domovina”. Da tu riječ ne prljaju. Znam ženu koja se godinama i godinama borila i na koncu izborila za svoje dvoje djece koja su u rastavi pripala njenom nasilnom mužu jer ona nije imala stan. Znam ženu koja je, radeći kao marva po kućama, podizala dvije kćeri dok se muž opijao, udarao joj šamare i nazivao je običnom “služavkom”. Obje djevojke završile su fakultete. Znam ženu čiji je muž prokockao svaku plaću, a njoj je ostajalo da prehrani djecu i da se pobrine za sve ostalo. Djeca su danas svoji ljudi jer ih je ta majka izvela na pravi put.
Muška katolička sekta na trgovima
Svi takve obitelji vidimo oko sebe. I neke moje poznanice i prijateljice prošle su svoju golgotu u nasilnim brakovima i sve su iz njih izašle lavovski se boreći da djecu izvuku iz tog bolesnog stanja, uz nikakvu asistenciju sustava koji je, dapače, više otežavao nego pomagao. Pa bi Penava sada poništio i ovo malo što su žene dobile u ovom našem sporovoznom uhodavanju Istanbulske konvencije, toliko sporovoznom da nevladine organizacije i dalje odrađuju za građanke Hrvatske neusporedivo više nego država koja bi morala djelovati kao njihova zaštitnica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Žene se molestira i seksualno zlostavlja na radnom mjestu. Ženske plaće su bitno niže nego muške. Kod zapošljavanja ih se pita misle li slučajno roditi. Zbog skrbništva ih se godinama navlači po sudovima i centrima za socijalni rad s očevima koji su dokazani zlostavljači. Tjera ih se da vode djecu bivšem mužu koji im je izbio zube jer on ima svoja očinska prava. A na trgovima u hrvatskim gradovima svoje performanse izvodi muška katolička sekta koja traži od žena da budu poslušne “gospodaru” jer on jedini zna kako treba voditi obitelj.
Pa ako Plenković i HDZ zaista poslije izbora misle koalirati s tim “domovinskim” buzdovanima da bi skupili većinu, onda eto ovog društva ravno u dnu mračne rupe. Jer šanse koje su žene barem dobile s Istanbulskom konvencijom razmrvit će se u komadiće ako takvi poput Penave dođu i blizu vlasti. Ni blizu ne smiju pristupiti. Ni blizu. Za njega ne bi trebala glasati ni vlastita žena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako Plenković poslije izbora zaista koalira s buzdovanima iz Domovinskog pokreta, eto ovog društva ravno u dnu mračne rupe
Penava i njegovi pajdaši nedavno su predstavili jedno od ključnih predizbornih obećanja - ukidanje Istanbulske konvencije
Puno sam se toga što je sada program Domovinskom pokretu nagledala kroz život. Takvima bi trebalo zabraniti da uzimaju pod svoje riječ "domovina". Da je ne prljaju
U zgradi gdje smo prije živjeli stanovala je u malom stanu jedna skromna radnica s mužem i malom djevojčicom. Muž je bio zlostavljač i pijanac, povremeno bi se s njihove strane čula vriska i treska, polupao bi sve čega bi se dohvatio, a žena je sutradan išla u smjenu s masnicama po licu. Djevojčica se liječila od tumora na mozgu, znalo bi joj pozliti pa bi nju i majku dobri susjedi vozili u bolnicu. Ali oca ni teška djetetova bolest nije odvratila od divljanja.
Više puta bi k njima dolazila policija, ali od toga nikakve koristi. Kad bi ga otrijeznili, vraćao se kući i stara bi se priča nastavila. Odselili smo se i ne znam što je kasnije bilo s njima. Barem deklarativno i barem na papiru, sada je za žrtve obiteljskog nasilja nešto bolje nego tada. Ali neki misle da je i ovo još nedovršeno i nedobro – predobro. Na primjer Ivan Penava i njegovi pajdaši u Domovinskom pokretu koji su nam nedavno čestitali 8. mart ponosno predstavljajući jednu od ključnih točaka svog izbornog programa, a to je – ukidanje Istanbulske konvencije.
Zajednice strašnije od kazamata
Penavino društvo desničarskih radikala otkačilo bi, dakle, Hrvatsku iz europske konvencije koja je posložena da štiti žene i djecu u obiteljima gdje se ne odgaja nego se mlati, muči i zastrašuje slabije. U kućama gdje se svaki dan živi u paklu. Gdje se leti niz stepenice i gdje se kora kruha sadistički uvjetuje ropskom poniznošću. Gdje djeca svake večeri gledaju kako majka plače. U zajednicama koje su strašnije nego kazamati.
Baš su to izabrali ti Penavini da im nosi program s kojim će izaći pred birače u ovoj zemlji koja je u europskom vrhu po ubojstvima žena. Baš to u državi koja nema smještajnih kapaciteta za majke i djecu koji moraju noću bježati iz svoga doma koji nije dom, jer dom je ime za ljubav, toplinu i sigurnost.
Puno sam se toga što je sada program Domovinskom pokretu nagledala kroz život. Takvima bi trebalo zabraniti da uzimaju pod svoje riječ “domovina”. Da tu riječ ne prljaju. Znam ženu koja se godinama i godinama borila i na koncu izborila za svoje dvoje djece koja su u rastavi pripala njenom nasilnom mužu jer ona nije imala stan. Znam ženu koja je, radeći kao marva po kućama, podizala dvije kćeri dok se muž opijao, udarao joj šamare i nazivao je običnom “služavkom”. Obje djevojke završile su fakultete. Znam ženu čiji je muž prokockao svaku plaću, a njoj je ostajalo da prehrani djecu i da se pobrine za sve ostalo. Djeca su danas svoji ljudi jer ih je ta majka izvela na pravi put.
Muška katolička sekta na trgovima
Svi takve obitelji vidimo oko sebe. I neke moje poznanice i prijateljice prošle su svoju golgotu u nasilnim brakovima i sve su iz njih izašle lavovski se boreći da djecu izvuku iz tog bolesnog stanja, uz nikakvu asistenciju sustava koji je, dapače, više otežavao nego pomagao. Pa bi Penava sada poništio i ovo malo što su žene dobile u ovom našem sporovoznom uhodavanju Istanbulske konvencije, toliko sporovoznom da nevladine organizacije i dalje odrađuju za građanke Hrvatske neusporedivo više nego država koja bi morala djelovati kao njihova zaštitnica.
Žene se molestira i seksualno zlostavlja na radnom mjestu. Ženske plaće su bitno niže nego muške. Kod zapošljavanja ih se pita misle li slučajno roditi. Zbog skrbništva ih se godinama navlači po sudovima i centrima za socijalni rad s očevima koji su dokazani zlostavljači. Tjera ih se da vode djecu bivšem mužu koji im je izbio zube jer on ima svoja očinska prava. A na trgovima u hrvatskim gradovima svoje performanse izvodi muška katolička sekta koja traži od žena da budu poslušne “gospodaru” jer on jedini zna kako treba voditi obitelj.
Pa ako Plenković i HDZ zaista poslije izbora misle koalirati s tim “domovinskim” buzdovanima da bi skupili većinu, onda eto ovog društva ravno u dnu mračne rupe. Jer šanse koje su žene barem dobile s Istanbulskom konvencijom razmrvit će se u komadiće ako takvi poput Penave dođu i blizu vlasti. Ni blizu ne smiju pristupiti. Ni blizu. Za njega ne bi trebala glasati ni vlastita žena.