Nekad je nužno odabrati stranu

Američka politika prema Rusiji je propala, a ovo je sedam stvari koje bi Washington trebao promijeniti

FP analizira pristup prema Moskvi koji bi trebao biti prioritet

Russian honour guard soldiers march through Red Square during the Victory Day military parade in Moscow on May 9, 2015. Russian President Vladimir Putin presides over a huge Victory Day parade celebrating the 70th anniversary of the Soviet win over Nazi Germany, amid a Western boycott of the festivities over the Ukraine crisis. AFP PHOTO / YURI KADOBNOV / AFP PHOTO / YURI KADOBNOV
FOTO: AFP/AFP

Prema svim mjerilima politika Washingtona prema Rusiji je propala. Iako Rusija pati od diplomatske i gospodarske izolacije pod međunarodnim sankcijama predvođenim Sjedinjenim Država, Moskva je ipak uspjela ugroziti čitav niz američkih interesa, posebno u Ukrajini, Siriji i cyber prostoru, piše Foreign Policy.

Novi pristup prema Rusiji trebao bi biti prioritet predjednice Hillary Clinton ili predsjednika Donalda Trumpa odmah 2017. godine. Do sada, međutim, niti jedan kandidat nije ponudio viziju koja bi rješila taj problem. Clinton ruskog predsjednika Vladimira Putin prikazuje kao negativca iz crtića, a Trump prema Moskvi gleda kao potencijalnom savezniku.

Najčešća zajednička politika SAD-a, i demokratskih i republikanskih administracija, preko tri desetljeća, bila je ili ovisnost o nadi da Moskva može biti potpuno poražena ili da može postati prijatelj i demokratski kolega. No, Rusija se ne demokratizira, a još uvijek je velika sila na svjetskoj pozornici, piše FP. Sljedeći američki predsjednik, kada je riječ o Rusiji, trebao bi imati ovih 7 stvari na pameti.

1. Ne radi se samo o Putinu

Važno je prepoznati da američki problemi s Rusijom nisu isključivo tu zbog Putina. Oni su geopolitičke prirode. Niti Putinov odlazak, niti šira promjena vlasti ne bi rješila taj izazov. Putin rezonira u skladu sa stogodišnjom tradicijom ruskog strateškog promišljanja, i njegova vanjska politika ima veliku podršku elita. Geopolitičko rivalstvo velikih sila je neizbježno, neovisno o unutarnjoj politici. Sljedeća američka administracija, nastavlja FP, trebala bi shvatiti da se politika Moskve ne može jednostavno podijeliti u područja suradnje i ona neslaganja.

1. Ukrajina bi trebala prestati biti zamrznut konflikt

Ruska agresija protiv Ukrajine bila je jedan od početaka nove eskalacije tenzija i nepovjerenja koje danas definiraju odnos SAD-a i Rusije. Washington je na to pokušao odgovoriti međunarodnim sankcijama i diplomatskom izolacijom kako bi primorao Moskvu da se povuče iz Ukrajine. No, Rusi su odgovorili vlastitim protumjerama, recipročnim sankcijama. Rješenja za sada nema, Ukrajina je i dalje ratno polje.

3. Iskreni dijalog o Europi

Moskva i dalje ima dovoljnu snagu kako bi oblikovala sigurnosno okruženje u Europi. Što se toga tiče, zadatak za sljedećeg američkog predsjednika jest da uspostavi održiv europski sigurnosni okvir, sa ruskim sudjelovanjem, na duži rok. Neposredni cilj nove američke administracije trebao bi biti da održi integritet NATO-a kao jamca europske stabilnosti. Washington bi trebao pokušati ponovno pokrenuti razgovore s Moskvom oko uloge Rusije u sigurnosnoj arhitekturi Europe.

4. Više kontrole naoružanja

Čak i uz smanjenje nuklearnih snaga pod raznim ugovorima o kontroli naoružanja poput ugovora START iz 2011., Rusija je još uvijek jedina zemlja koja može uništiti Sjedinjene Države kao funkcionalno društvo u 30 minuta, piše FP. No, nije riječ samo o nuklearnom naoružanju, nego i o onom konvencionalnom. Rusija je drugi najveći prodavač oružja poslije SAD-a. Ruska prodaja oružja Iranu, primjerice, ostaje najveća briga Izraelu, Saudijskoj Arabiji i Turskoj na Bliskom istoku, dok prodaja naprednog oružja Kini pali alarm u Japanu i Južnog Koreji i komplicira američke napore da garantiraju sigurnost u istočnoj Aziji.

5. Suradnja s Rusijom u Aziji

Zadržavanje širenja utjecaja Kine u današnjem je svijetu nemoguć zadatak. Umjesto toga, sljedeći predsjednik trebao bi napraviti fleksibilne koalicije s drugim velikim silama kako bi kanalizirali kineski utjecaj da ne ugrožava američke interese, ili, još bolje, da radi u korist Washingtona. Rusija bi mogla biti jedan od tih partnera ako bi Sjedinjene Države mogle izbjeći situaciju u kojoj bi Kremlj zapravo bio poslovno i strateški ovisan o Pekingu.

6. Širenje pregovora oko Sirije

Nakon kolapsa pregovora o prekidu vatre i humanitarne katastrofe koja se odvija u Alepu, sirijska kriza zahtijeva hitnu pozornost. SAD nema bolji izbor nego surađivati s Rusijom, koja je nakon intervencije u rujnu 2015. postala jedan od ključnih igrača. Razgovori s Moskvom o Siriji neće imati veće šanse za uspjeh osim ako oni ne budu uključivali i razgovor o širem krugu problema, poput onih u Europi.

7. Pokazati da Amerika ispunjava svoja obećanja

Kao i u Hladnom ratu, postoji ideološki element današnjeg američko – ruskog rivalstva. Međutim, umjesto da zagovara komunističku klasnu borbu, Moskva je usmjerena na to da potkopa američki kredibilitet. Hladni rat je u velikoj mjeri završio zbog toga jer su Rusi vidjeli Sjedinjene Države kao uspješno i prosperitetno društvo čiji bi model trebalo oponašati. S druge strane, američki neuspjesi u Iraku i Afganistanu i posljedice financijske krize iz 2008. SAD više ne čine toliko privlačnom. Zadaća novog predsjednika će biti da to promijeni.