Ana Raić Knežević izvukla je sve nelogičnosti u Horvatinčićevom procesu

1. Autopilot u Horvatinčićevom gliseru nije radio

Već nakon prvog suđenja bio je smanjen stupanj Horvatinčićeve krivnje. Naime, umjesto za izazivanje nesreće s tzv. neizravnom namjerom bio je proglašen krivim da je kazneno djelo počinio iz nehaja. Tužiteljstvo je od početka tvrdilo da je Horvatinčić nepažljivo vozio, odnosno da je uključio automatski pilot koji je upravljao plovilom. Prometno pomorski vještak Ivo Makjanić rekao je na prvom suđenju da se Horvatinčićev gliser kretao brzinom od 25,9 do 26,4 čvorova. Jedrilica u koju se zabio kretala se brzinom od 4,2 čvora. Po ocjeni vještaka Horvatinčić je jedrilicu mogao vidjeti na udaljenosti od 7,4 kilometara.

“Vidljivost je bila dobra, tako da se jedrilica mogla uočiti na udaljenosti od 7,4 kilometara. Trup broda i smjer kretanja bilo je moguće uočiti već na 3,7 kilometara udaljenosti, što ostavlja četiri minute za reakciju”, rekao je Makjanić. Vještak je objasnio da je u ovakvoj situaciji, kada se plovilo uoči na desnoj strani, potrebno poduzeti manevar izbjegavanja i skretanja u desno. Međutim, Horvatinčić nije učinio ništa. I jedrilica je pokušala izbjeći sudar manevrom “sve u desno”, što je u skladu s pravilima o izbjegavanju sudara.

Isključivanje autopilota, koji je navodnio bio pokvaren, prema mišljenju vještaka, nije bila Horvatinčićeva jedina opcija – mogao je ugasiti motor, oduzeti gas ili skretati motorima.

2. Što je nakon nesreće poručio Horvatinčić

Horvatinčić se u prvim istupima nakon tragedije izvlačio na probleme s autopilotom.

“Na moju veliku žalost, upravljački sustav broda je otkazao i zato u trenutku nesreće nisam njime mogao normalno upravljati i skrenuti sa smjera koji je vodio prema drugom plovilu.

Uvidjevši da upravljački sustav ne funkcionira, svim sam snagama pokušao osobe s jedrilice upozoriti da ne kontroliram brod i da nemam mogućnosti spriječiti opasnost koja je nastala. Na žalost, moji pokušaji nisu pomogli u sprječavanju ovog tragičnog sudara. Svjestan odgovornosti prema žrtvama ove tragične nesreće, u ovoj situaciji proživljavam vrlo teške trenutke i molim za razumijevanje”, tvrdio je 2011. godine.

3. Jedina svjedokinja s glisera promijenila je iskaz

No, čim je počelo suđenje očito je zaboravio na to svoje priopćenje te je počeo tvrditi kako je neposredno prije udesa izgubio svijest. O tome kako je vikao da mu ne rade komande u svom iskazu policiji svjedočila je i Anica Đerđa Dilber. No kada se pojavila na sudu opisala je kako je Horvatinčiću glava na trenutak klonula.

“Viknula sam ‘Tomo, Tomo’, ustala i i protresla mu ramena. Nakon toga on je nekako usporeno, neprirodno, podigao glavu i položio ruke na komandni pult, a ubrzo nakon toga čula sam udarac, te pala između stola i klupe. Pokreti su mu bili neuobičajeno, dosta usporeni”, svjedočila je tijekom prvog suđenja dok razlike između svoja dva iskaza nije znala objasniti. Nije se mogla sjetiti ni koliko je vremena prošlo između trenutka kada je Horvatinčiću glava klonula dok trenutka kada ga je ona protresla. Potvrdila je tek kako ona sama jedrilicu ni u jednom trenutku nije vidjela.

Njezino izbljedjelo sjećanje tijekom prve glavne rasprave razljutilo je sina stradalih Talijana, a i sama sutkinja Šupe primjetila je kako je puno detaljnije svjedočila o Horvatinčićevim zdravstvenim problemima i ranijim problemima s autopilotom nego o samom udesu.

“On mi nije želio govoriti o zdravstvenim problemima, no sjećam se da mu je sedam ili osam mjeseci prije nesreće pozlilo u restoranu hotela. Na kratko je izgubio svijest i pao. Pio je i tablete protiv alergija, a večer i jutro uoči nesreće žalio se na glavobolju i popio po dvije tablete Tomapirina”, detaljno je opisala Anica Đerđa Dilber.

4. U prvom slučaju nesvjestica nebitna, u drugom ključna?

 

U prvoj presudi, kojom je Horvatinčić kažnjen s 20 mjeseci zatvora uvjetno, sud je navodnu nesvjesticu uzeo u obzir tek ovlaš, no nakon što je tu odluku ukinuo Županijski sud u Zadru, posvetio joj je puno više pozornosti na ponovljenom suđenju.

I sam Horvatinčić predao je dodatnu liječničku dokumentaciju, pa su vještaci utvrdili kako ima problema s vratnom kralježnicom još od 1998. godine. Prema zaključku vještaka te degenerativne promjene mogle su dovesti do tzv. vazovagalne sinkope, odnosno kraćeg gubitka svijesti.

U takvoj situaciji sutkinja Šupe odlučila je ići u korist okrivljenika, te s obzirom na nedostatak čvrstih dokaza da je kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom ili pak iz nehaja, osloboditi Horvatinčića krivnje.

5. U sudnici odbio odštetu žrtvama, van suda im nudio novac

U analizi slučaja upada u oči i činjenica da je nakon prvog suđenja, nakon kojeg je bio proglašen krivim, Horvatinčić prema presudi morao platiti i gotovo 170 tisuća sudskih troškova. Naime, provedeno je više kombiniranih skupih vještačenja, a morao je snositi i troškove pravnog zastupnika stradale obitelji. Iako sutkinja Šupe danas tijekom javnog obrazlaganje presude nije pročitala iznos sudskih troškova, oni u slučaju oslobađajuće presude padaju na teret proračunskih sredstava.

Ukoliko ova presuda postane pravomoćna, obitelj Salipetro neće moći tražiti odštetu od Horvatinčića, dok je on, u međuvremenu, preko svoje tvrtke u čijem je vlasništvu bio gliser tražio na Trgovačkom sudu u Splitu od djece pokojnih Marinelle i Francesca naknadu 240 tisuća eura štete. Sam Horvatinčić to na suđenju nije želio potvrditi, odgovorivši kako se ne sjeća je li pokrenuo taj postupak.

Zbog smrti roditelja djeca supružnika Salpietro tražila su odštetu od 4,3 milijuna eura, no Horvatinčić je taj odštetni zahtjev odbio. U više navrata doduše van sudnice, tvrdio je kako je spreman platiti odštetu djeci, što čudi s obzirom da je negirao krivnju. Sin Salpietrovih, Federico, javno je negirao da mu je poduzetnik ikada ponudio ikakav novac. Samo šteta na jedrilici bila je procijenjena na 80 tisuća eura.