Analiza predizbora: Zašto su Trump, Rubio i Cruz tri najgora kandidata u povijesti moderne američke desnice
Prema ostalim favoritima u utrci skandalozni Trump izgleda kao liberal
Doslovce izjednačen rezultat ili tek neznatna pobjeda Hillary Clinton na demokratskoj strani i pretvaranje utrke za republikansku nominaciju u troboj glavna su obilježja predizbora u Iowi, prvoj američkoj saveznoj državi koja je izašla na birališta u godini u kojoj će Amerikanci dobiti novog predsjednika.
Politički analitičar Telegrama donosi dubinski pregled stanja Republikanske stranke koja se već mjesecima ne zna pozicionirati prema medijsko-političkom fenomenu Donalda Trumpa; alternative poput Teda Cruza ili Marca Rubija vjerojatno su još i gore od njega, a čelnici stranke i ideolozi republikanskog establišmenta očajnički pokušavaju smisliti strategiju
“Mogao bih ustrijeliti nekoga nasred ulice i svejedno ne bih izgubio potporu birača”, izjavio je prošle subote Donald Trump, najglasniji natjecatelj za predsjedničkog kandidata Republikanske stranke.
U ponedjeljak, 1. veljače, u Iowi su se održali okružni sastanci na kojima su republikanski i demokratski glasači birali svoje predsjedničke kandidate.
Premda je Iowa mala država, s nekih 3,8 milijuna stanovnika, predizborni sastanci u Iowi (ovdje se, formalno, ne radi o izborima kao u drugim saveznim državama), još od 1976. godine zaokupljaju golemu pozornost američke javnosti, jer je riječ o samom početku dugačkog izbornog procesa koji se već četrdeset godina pokazuje signifikantnim za konačni ishod predsjedničkih izbora.
Tonight is a victory for the grassroots, for conservatives across Iowa, and conservatives across the nation. pic.twitter.com/WPsvqyJ3sl
— Ted Cruz (@tedcruz) February 2, 2016
Iskristalizirala se tri kandidata
Činjenica je, naime, da se nikada niti jedan političar koji je u Iowi završio na mjestu lošijem od trećeg, nije na kraju uspio uključiti u finalnu predsjedničku utrku, a nakon izborne noći u Iowi čini se, dakle, kako je Republikanska stranka iskristalizirala tri svoja predsjednička natjecatelja – Trumpa, Cruza (na fotografiji gore) i Rubija.
Jeb Bush, kojeg je cijela establišmentska Amerika prije samo godinu dana smatrala glavnim republikanskim favoritom, sada ne može dostići ni pet posto.
Cijeli je niz razloga Trumpove popularnosti: njegov sukob s političkim establišmentom samo je jedan od tih razloga. Ako se, pak, pažljivije analiziraju politički stavovi Teda Cruza i Marca Rubije, vulgarni i skandalozni Trump katkad se doima kao dobrohotni, tolerantni liberal u usporedbi s uglađenim, visoko obrazovanim, ali zaista drastično konzervativnim hispanoameričkim senatorima.
Trumpov je uvredljivi rječnik vjerojatno nezabilježen u novijoj povijesti demokratskih država, kada je riječ o pretendentima na najviše državne dužnosti.
Međutim, politički stavovi Teda Cruza i Marca Rubije mnogo su zlokobniji čak i od Trumpovih. Američki ratni veteran John McCain, koji se prije osam godina natjecao protiv Baracka Obame, senatora Cruza smatra jednom od najgorih pojava koje su se uopće dogodile Republikanskoj stranci.
Žestoki konzervativci
Evo kratkog pregleda političkih i društvenih stavova Teda Cruza i Marca Rubije.
Obojica su vatreni protivnici Obamacarea, zdravstvene zaštite za sve Amerikance, uključujući i one najsiromašnije.
Obojica su vehementni protivnici pobačaja; Rubio, dapače, smatra da se pobačaj mora zabraniti i u slučaju silovanja i incesta. Obojica su žestoki protivnici istospolnih vjenčanja. Obojica se suprotstavljaju legalizaciji marihuane. Obojica su miljenici američke udruge koja se zalaže za slobodno nošenje oružja. Ta je udruga NRA (National Rifle Association), senatora Rubija ocijenila najvišim mogućim rejtingom, trostrukim A.
Senator Rubio poznat je i po negiranju globalnog zatopljenja: kada su ga novinari suočili sa činjenicom da sam papa Franjo (a Rubio je katolik) smatra globalno zatopljenje i ekološku krizu dominantnim svjetskim problemom, Rubio je lakonski odgovorio kako razumije Papinu moralnu ulogu u svijetu, ali da on, kao politički vođa, mora brinuti o interesima ekonomije svoje zemlje.
Senator Cruz poznat je, pak, po usporedbi Baracka Obame s nacistima, i to baš u povodu uvođenja općeg zdravstvenog osiguranja.
I Ted Cruz i Marco Rubio pristaše su što agresivnije američke vanjske politike, pa predsjednika Obamu smatraju izdajnikom, zato što se ne postavlja dovoljno čvrsto prema Iranu, Rusiji i ISIL-u.
I Rubio i Cruz bili su blisko povezani s Tea Partyjem, najradikalnijim krilom Republikanske stranke, s kojim su se, međutim, razišli zbog imigrantskog pitanja.
.@tedcruz: I like and respect everyone in this race; Donald and Marco had a good night https://t.co/vHADucDh1D https://t.co/ks0xfKIhLj
— CNN Politics (@CNNPolitics) February 2, 2016
Odnos prema Latinosima
Kao Hispanoamerikanci kubanskog podrijetla, Cruz i Rubio dijele tolerantne stavove prema imigrantima. Ovdje se njih dvojica snažno razlikuju od Trumpa, koji bi, kako znamo, sve te Latinose pohapsio, vratio u Meksiko i Srednju Ameriku, a zatim Sjedinjene Države ogradio bodljikavom žicom.
Stavovi Teda Cruza i Marca Rubije odveć su radikalni za američku srednju klasu. Ted Cruz, pravnik s Harvarda i briljantan govornik, toga je savršeno svjestan, pa je svoje šanse u Iowi pokušao podignuti tako što je odlučio osobno obići svih 99 izbornih okruga i razgovarati s tisućama i tisućama glasača, kako bi povećao dojam o svojoj širokoj prihvatljivosti.
Politico, vodeći američki politički news portal, u jednom komentaru, uz fotografiju Teda Cruza izgubljenog u snijegu srednjeg zapada, tu je akciju proglasio potencijalno najvećim promašajem dosadašnjeg tijeka izborne kampanje.
Najveća vrijednost njihove kandidature jest u činjenici da je riječ o prvom tako prominentnom političkom eksponiranju Hispanoamerikanaca: oni drže svega tri mjesta u Senatu te su, politički gledajući, dramatično deprivilegirani u odnosu ne samo na bijelce nego i na crnce, od kojih su (crnaca), uostalom, neusporedivo brojniji.
Hispanoamerički glasovi vjerojatno održavaju i kampanju Teda Cruza i Marca Rubije konkurentnima.
Veliko skretanje udesno
No, čak i površan pregled njihovih glavnih političkih stavova, koji jasno pokazuje da su ta dva pravnika srednjih četrdesetih godina neusporedivo radikalniji od zaista skandaloznog Donalda Trumpa, nameće jedino uistinu važno pitanje o stanju u Republikanskoj stranci.
Zašto je, dakle, Grand Old Party otišao toliko udesno? Zašto je stranka, koja je davala uspješne mainstream predsjednike, od velikog Dwighta Eisenhowera do Ronalda Reagana i Georgea Busha starijeg, odjednom spala na jednog zlog cirkusanta i na dvojicu jezuitski zadrtih konzervativaca?
Dio odgovora vjerojatno piše u posljednjoj knjizi Henryja Kissingera, arhitekta republikanske vanjske politike u kasnim šezdesetim i sedamdesetim godinama (ali i posebnog savjetnika predsjednika Obame).
The time to caucus is approaching! #CaucusForTrump #IACaucus #iCaucused #iVoted https://t.co/fxqBAKeO9Z pic.twitter.com/zk9ivu3M5r
— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) February 1, 2016
Prijetnja kaosa
Dr. Kisisinger u Svjetskom poretku što ga je kod nas objavila Školska knjiga, ovako opisuje aktualno stanje međunarodnih političkih odnosa: “Stoga, premda se ‘međunarodna zajednica’ danas spominje možda češće nego ikada prije, taj izraz više ne znači neki jasni ili zajednički dogovoreni skup ciljeva, metoda ili ograničenja. U naše se vrijeme neprestano, a katkad i očajnički traga za koncepcijom svjetskog poretka. Prijetnja kaosa koegzistira s međuovisnosti bez presedana.”
Kissinger, dakle, tvrdi da živimo u kaosu u kojem ne postoje nikakva jasna pravila, zajednički ciljevi, niti zajednički prihvaćena ograničenja, što pridonosi jačanju radikalnih političkih opcija u raznim dijelovima svijeta.
Roger Cohen, istaknuti kolumnist The New York Timesa, vrlo je slično definirao uzroke jačanja ekstremističke politike u samim Sjedinjenim Državama: “Živimo u doba nesigurnog ekonomskog oporavka, stagnirajućih plaća, loših šansi i nejasne budućnosti.”
Politički trendovi u Sjedinjenim Državama ne razlikuju se od nekih europskih: poljski i mađarski ekstremni nacionalizam i proturepublikanstvo, koji sada vladaju u obje te zemlje, nastali su na istim onim temeljima o kojima govore Kissinger i Cohen (na sličnim je osnovama, ali s više nacionalne specifičnosti, formirana i sadašnja hrvatska vlast).
Žestoka retorika
Jedan se sustav vrijednosti naočigled raspada, novog sustava nema, život nije osobito dobar, a establišment je teško kompromitiran iz čitavog niza raznih razloga, među kojima je osobito važan izostanak pravnog obračuna s financijskim kapitalom, koji je izazvao veliku krizu 2008. godine. Nije, u krajnjoj liniji, neobično što je Trumpova retorika prema Wall Streetu često oštrija od Obamine.
U takvim okolnostima čak i najekstremnije opcije kadre su preuzeti vlast, kako znamo iz njemačkog i talijanskog primjera prije Drugog svjetskog rata. A Republikanska stranka sada nudi tri prilično radikalne opcije.
Postoji, doduše, mogućnost da se Trumpu, Cruzu i Rubiju, kao samostalni kandidat suprotstavi dugogodišnji njujorški gradonačelnik, milijarder Michael Bloomberg, o čijoj se neovisnoj predsjedničkoj kandidaturi nedavno počelo ozbiljnije govoriti. Sam je Bloomberg navodno kazao kako je, odluči li se na ulazak u utrku, spreman potrošiti milijardu dolara.
Bloomberg je do prije trinaest ili četrnaest godina bio uvjereni demokratski liberal, da bi zatim, na zgražanje ili čuđenje većeg dijela američke javnosti, prešao u Republikansku stranku.
Michaela Bloomberga svojedobno smo intervjuirali u dubrovačkom hotelu Excelsior, gdje je došao promovirati njujoršku kampanju za organizaciju Olimpijskih igara.
Gospodin Bloomberg bio je vrlo pristojan i kooperativan negdje do dvadesete minute intervjua, kada smo ga počeli ispitivati o razlozima njegova senzacionalnog stranačkog transfera.
Otprilike u 24. minuti intervjua Bloomberg je prekinuo razgovor ne želeći odgovarati na pitanja o svom odnosu s predsjednikom Bushom; mi smo, naravno, sugerirali da je zbog dobrih veza s tada vladajućom oligarhijom Bush, Bloomberg izdao svoje demokratske ideale.
Produktivni izlaz
U svakom slučaju, Michael Bloomberg, premda neovisan natjecatelj, mogao bi se pokazati optimalnim rješenjem za američku desnicu.
Zasad se čini prilično sigurnim da će Donald Trump, postane li republikanski predsjednički kandidat, uvjerljivo izgubiti od Hillary Clinton.
Ted Cruz stoji mnogo bolje u okršaju s gospođom Clinton, ali ovdje moramo uzeti u obzir hispanoameričke birače koji sada podržavaju Cruza, često neovisno od stranačke pripadnosti. Kada, pak, dođe od stranačkog opredjeljivanja, senator Cruz mogao bi izgubiti značajni dio sadašnje potpore.
Bloomberg je, pak, masovno prihvatljiv “normalnim” biračima: kao gradonačelnik pokazao se politički kompetentnim, enormno je poslovno uspješan, izrazito je pristojan, dobro obrazovan i ne zastupa baš nikakve ekstremističke političke ili vrijednosne stavove (osim što smatra da je šećer najveći neprijatelj ljudskog zdravlja, pa je tako pokušavao ograničiti prodaju coca cole i sličnih pića u New Yorku).
Bloombergova eventualna kandidatura jedini je produktivni izlaz za američku desnicu. Donald Trump, Ted Cruz i Marco Rubio tri su najgora predsjednička kandidata s kojima se moderna Republikanska stranka dosad suočila.
Hillary Clinton and Ted Cruz are the winners of the Iowa caucuses. https://t.co/iFFxT5xSHZ pic.twitter.com/r6NEpT2iHb
— NBC New York (@NBCNewYork) February 2, 2016