Analiza Telegrapha: Europska unija bi se mogla raspasti u 2016. godini. Evo zašto
Britanski Telegraph piše o tvrdoglavosti i aroganciji Bruxellesa i mogućem scenariju
Arogancija, tvrdoglavost i samodopadnost karakterizira odgovor Bruxellesa na strategiju britanskog premijera Davida Camerona u pregovorima s EU. Ususret britanskom referendumu o članstvu u EU, koji se mora održati do kraja 2017., premijer je zatražio najskromniji paket reformi, piše britanski Telegraph.
Ipak, čelnici EU odbili su popustiti. Odbijene su čak i manje promjene u pravima migranata. Takav prkosan stav, piše Telegraph, može se promatrati kao izraz povjerenja u europski projekt. Britanski pozivi na promjenu su odbijeni zbog toga što ništa ne smije promijeniti smjer prema još čvršće povezanoj Uniji. U dogmatskom razmišljanju vladajuće elite EU, krajnji trijumf savezne superdržave je neminovnost.
No, to raspoloženje i samouvjerenost duboko su pogrešni. Realnost je da se, usprkos odbijanju Cameronova umjerena plana, EU nalazi u velikoj nevolji. Federalizam se raspada, slomljen vlastitim ruševnim proturječjima i spektakularnim neuspjesima.
EU je obećavao mir i blagostanje
Tvorci EU obećali su donijeti mir i blagostanje. Ali kroz njihovu grandioznu ludost rastao je samo dug, očaj i dezintegracija. EU nema nikakve demokratske legitimnosti, što znači da bi kraj mogao doći prije nego što su političari zamislili. “Uostalom, režim apartheida u Južnoafričkoj Republici srušio se dramatično i nenadano u ranim 1990-ima, kao i vlada komunističke Rusije i istočne Europe u kasnim 1980-im”, piše ovaj britanski list.
Godina 2016. mogla bi biti godina u kojoj će se EU raspasti i tako britanski referendum o neovisnosti učiniti nevažnim. Ekonomija sigurno igra središnju ulogu u bilo kojem procesu raspada. Unatoč beskrajno optimističnoj propagandi iz Bruxellesa i još većoj fiskalnoj kontroli, poteškoće nisu nestale.
Rast je ostao anemičan, samo 0,3 posto u trećem kvartalu ove godine, dok je nezaposlenost visoka – u Španjolskoj iznosi 23 posto, a u Grčkoj je veća od 25 posto. EU ne može riješiti nemilosrdnu ekonomsku krizu jer je on dio problema. Jedinstvena valuta nije bila stvarna ekonomska inicijativa već samo politički instrument za daljnju federalizaciju. Prisiljavanje na spajanje različitih gospodarstava, poput Njemačke i Grčke, osuđeno je da rezultira dugovima i paralizom.
Masovni neposluh
Do sada su političke posljedice ove ekonomske katastrofe uglavnom bile ograničene na Italiju i Grčku, u kojima je gnjev zbog uvjeta spašavanja koje je postavio EU doveo do ekstremizma. Grčka vlada je sada suočena i s drugom krizom, jer se radikalni grčki premijer Aleksis Cipras bori s obeshrabrujućim zadatkom reforme neodrživog mirovinskog sustava zemlje.
Nakon izbora u listopadu, Portugalom upravlja manjinska socijalistička vlada koju podupire Lijevi blok, pokret koji poziva na masovni građanski neposluh protiv mjera štednje, i Portugalska komunistička partija, koja tradicionalno propagira marksističku, antikapitalističku liniju.
Španjolska ide u istom smjeru, posebno nakon nedavnih izbora. Predstojeći sudar ekonomskih politika i nastavak migrantske krize prijete Europi. “Umjesto obrane europske civilizacije, EU je sredstvo za uništenje njene baštine i identiteta, zbog svoje opsesije otvorenim granicama i kulturnom raznolikošću”, piše Telegraph.
Prosvjedi protiv migranata i EU
Sve će to dovesti do dubljeg razočarenja Unijom, što se održava kroz protivljenje migraciji i radikalno desne pokrete protiv samog EU, poput Nacionalne fronte u Francuskoj, nizozemske Stranke slobode i Švedskih demokrata. Gnjev bi se mogao pretvoriti u pobunu u 2016., naročito ako migrantska kriza dovede do niza islamističkih terorističkih napada.
ISIS se otvoreno hvalio slanjem džihadista u Europu preko poroznih granica EU; također, jedan je libanonski ministar ustvrdio da bi od 50 sirijskih izbjeglica 1 mogao biti ISIS-ov ekstremist.
Ukoliko se najgore dogodi, sva retorika iz EU o miru i jedinstvu zvučat će uvredljivo šuplje. Lako je zamisliti kako se masovni mitinzi za žrtve terorizma mogu pretvoriti u demonstracije protiv Bruxellesa, u kojem stoluju europski birokrati koji se osjećaju zbunjeno i uplašeno poput Nicolaea Ceausescua koji je bio suočen s neprijateljskim prosvjedima 1989. godine u Bukureštu, neposredno prije sloma njegova režima, zaključuje Telegraph.