Argentina posljednjih mjeseci, više nego inače, ima problema s kriminalom; evo pregleda bitnih događaja

Lijep i opasan Buenos Aires

Takva upozorenja u potpunoj su suprotnosti s ocjenama većine stručnjaka i turista, da je Buenos Aires jedan od najljepših gradova na svijetu. Po arhitekturi i raznim umjetničkim stilovima, koji se kreću od neogotike i baroka do neoklasicima, ali i po veselom velegradskom ugođaju, Buenos Aires neodoljivo podsjeća na Rim, Pariz ili Madrid. Bezbroj manjih ulica, koje su preplavljene prolaznicima, slijeva se u Plaza de la Republika: to su pješačke zone prepune trgovina i robnih kuća s najskupljim svjetskim brendovima.

Za predaha od razgledavanja i kupovine, u brojnim restoranima i kafićima valja probati Dulce de Leche, ljepljiv, slatki umak od karamela, iznimno popularni desert, neizbježnu empanadu, tijesto punjeno povrćem, mesom i sirom te, dakako, argentinski steak coolinariku. Uvečer se cijeli taj kraj pretvara u pozornicu na kojoj se se na najbolji način mogu doživjeti sve čari argentinskog tanga.

Metalni portret Evite Peron težak 30 tona

Uz Obelisco, Plaza de la Republika, ukrašena je brojnim velebnim zgradama, od kojih su mnoga remek djela svjetske arhitekture. Nad cijelim tim prostorom dominira 93 metra visoka zgrada izgrađena u stilu talijanskog racionalizma, na čijem su vrhu, s prednje i sa strane, montirana dva golema portreta od metala argentinske političke ikone Evite Peron. Tu su sada smješteni ministarstvo zdravlja i ministarstvo društvenog razvoja, a portret je visok 31, širok 24 metara te težak 15 tona. S te je zgrade karizmatična Evita, koja je bila supruga pokojnog predsjednika Juana Perona, najavila 22. kolovoza 1951., da odustaje od kandidature za potpredsjednicu države jer je oboljela od raka.

Evita Peron umrla je u 33. godini 1952., a upamćena je po tome što se uspjela izboriti da su pedesetih godina prošlog stoljeća žene dobile pravo glasa. Zaslužna je također za izgradnju brojnih bolnica i sirotišta, ali i zbog toga što se pedesetih godina prošlog stoljeća iz temelja popravio položaj radnika i najsiromašnijih slojeva stanovništa. Kada je 2012., tadašnja predsjednica Cristina Fernandez de Kirchner, predstavila javnosti njen portret, priznala je da je bila inspirirana čuvenom skulpturom Che Guevare na Trgu Revolucije u Havani.

“Tada sam se pitala. Kako je moguće da Kuba odaje počast čovjeku koji nije iz te zemlje, a mi nemamo spomenika za ženu koja je bila nositeljica najvažnije revolucije u povijesti Argentine. Eva Peron je autentična kulturno-povijesna ikona za sve Argentince, najviše su je mrzili, ali i najviše voljeli, bila je vrijeđana i ponižavana, ali i najviše poštovana i zbog toga je danas pobjednica.”

Legendarne Majke s Plaza de Mayo dobile zadovoljštinu

S Plaza de la Republika, prostranom Avenida de Mayo, vrlo se brzo stiže na Plaza de Mayo, svakako najpopularniju i najljepšu turističku atrakciju Buenos Airesa. Trg je prepun zelenila i vrhunskih neoklasicističkih arhitektonskih postignuća te građevina koje su nastale tijekom druge polovice 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća, u vrijeme snažnog europskog utjecaja. Plazi de Mayo pečat daju dva remek djela argentinske arhitekture i graditeljstva.

Prekrasna Casa Rosada, “ružičasta kuća”, u kojoj je smješten predsjednik države pa se službeno naziva Casa de Gobierno i smatra se jednom od najimpresivnijih zgrada u Buenos Airesu. Na suprotnoj je strani zgrada parlamenta, palača od bijelog mramora, izgrađena u neoklasičnom stilu, koja je okrunjena brončanom kupolom zelenih boja visine 80 metara i težine 3000 tona. U središtu trga nalazi se osam metara visok brončani spomenik Victor de Pola, jednog od simbola argentinske republike.

Ubijeno oko pet tisuća protivnika vojne hunte

Za šetnje Plaza de Mayo, susreli smo skupinu žena, poznatu kao Majke s Plaza de Mayo, koje su se vraćale sa suđenja policajcima i vojnicima koji su za vladavine zloglasne vojne hunte mučili i ubili oko 30.000 civila, protivnika tadašnjeg režima. Od travnja 1977., kada se na Plaza de Mayo prvi puta okupilo 14 žena, s vremenom je tu kroz četrdesetak godina dolazilo i po tisuće žena, koje su tražile da se otkrije sudbina njihove otete djece, ali i kazne počinitelji tih zlodjela. Te žene imale su hrabrosti prkositi vojnoj hunti kad je bila na vrhuncu moći i kad su njeni odredi smrti noćima odvodili i likvidirali na tisuće civila. Tada su nosile slike sinova, muževa, braće te parole u kojima su tražile da se otkriju i kazne “ubojice i silovatelji”.

Sad su prolazile trgom mirno i s puno nade da će suđenje biti okončano pravednom presudom. I tu su satisfakciju dobile prije desetak dana. Savezni argentinski sud osudio je, nakon procesa koji je trajao pet godina, 48 bivših vojnika i njihovih zapovjednika zbog sudjelovanja u ubojstvima i mučenjima u zloglasnoj Visokoj mornaričkoj školi, zvanoj Esma, u Buenos Airesu. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća u tom centru užasa bilo je zatočeno i mučeno više od pet tisuća ljudi. Ta je baza sada pretvorena u spomenik ljudskih prava.

Na doživotne kazne zatvora osuđeno 29 oficira i vojnika

Za smrt i nestanak 789 civila, tijekom procesa na kojemu je ispitano više od 800 svjedoka, osuđeno je 48 vojnika i policajaca. Na kazne doživotnog zatvora osuđeno je 29 oficira i vojnika, dok su ostali dobili od osam do dvadeset godina zatvora. Sud je oslobodio šest okrivljenika, uključujući i nekoliko pilota. Među optuženima bilo je i više vojnih pilota kojima se sudilo jer su za takozvanih “letova smrti” izbacivali iz zrakoplova i helikoptera zatvorenike u more kako bi im se zatro svaki trag. Procjenjuje se da je u “logorima smrti” ukupno ubijeno do 5.000 ljudi.

Također, izrečene su presude i onima koji su osmisli i realizirali ideju da se bebe i djeca čiji su roditelji ubijeni u tim progonima, predaju vojnim parovima. Dio te djece vraćen je nakon tridesetak godina njihovim biološkim obiteljima. Među žrtvama najviše je bilo ljevičara i članova urbanih gerilskih skupina.

Protiv vojne hunte svjedočio i sadašnji papa Franjo

Među svjedocima bio je i kardinal Jorge Mario Bergoglio, sadašnji papa Franjo, koji je 2010. iznio sudu svoja saznanja o nestanku dva isusovačkog svećenika, Orlanda Yorijaa i Franza Jalicsa. No, papa Franjo bio je duboko involviran u još jedan slučaj žrtve vojne hunte. Esther Ballestrino de Careaga radila je na odjelu hrane u Laboratoriju Hickethier-Bachmann u Buenos Airesu, gdje je jedan od njezinih podređenih bio Jorge Mario Bergoglio, koji će kasnije postati papa Franjo.

Zahvaljujući tom poznanstvu budući papa je kasnije izjavio kako se mogao uvjeriti da i marksisti mogu biti dobri ljudi. Dvojica njezinih sinova, Manuel Carlos Cuevas i Ives Domergue, nestali su 1976., a godinu dana kasnije njenu trudnu kćer Mariu, oteli su i mučili pripadnici odreda smrti. Ester Ballestrino jednom je zamolila biskupa Jorgea Mario Bergoglija, da dođe do nje kako bi joj bio pokriće da prokrijumčari komunističku literaturu iz njene biblioteke.

Kako joj je papa pomogao

Bergoglio je shvatio zašto ga zove, ali joj je ipak pomogao, pa je tako Ester Ballestrino izbjegla uhićenje. “Bila je moja dobra prijateljica i velika žena”, izjavio je 2003. Bergoglio, tada nadbiskup Buenos Airesa, kada su identificirana tijela triju majki. Premda niti jedan svećenik nije bio optužen, zna se da je dio klera rimokatoličke crkve skrivao nesretne zatočenike da ih ne pronađu međunarodni inspektori za ljudska prava.

„Ovo je sretan trenutak u dugoj borbi za pravdu”, rekao je 73-godišnji Victor Basterra, bivši politički zatvorenik u zloglasnom mornaričke baze u Buenos Airesu, nakon poglašenja presude. “Uvijek je zadovoljstvo gledati zločince dok im se izriče doživotna kazna zatvora.” Za razliku od Buenos Airesa, gdje se na ulicama rijetko sreću policajci u odori, u Neuquénu, glavnom gradu istoimene provincije u središnjem dijelu Patagonije, koji ima oko 350.000 stanovnika, policajci se nalaze na svakom koraku.

Korupcija je najveće zlo Argentine

“Tako se, prilično bezuspješno. pokušava spriječiti sve rašireniji i opasniji kriminal” objašnjavao nam je Juan Tomas Mimica, 72-godišnji Argentinac čiji su roditelji napustili Dalmaciju 1938. godine. Premda je Mimica, umirovljeni knjigovođa, bio u domovini svojih roditelja svega nekoliko puta, začuđujuće dobro govori hrvatski, premda u tom dijelu Argentine gotovo da nema Hrvata. Ispričao nam je kako je Neuquem grad s vrlo visokim standardom za argentinske prilike, jer se nalazi na području bogatom naftom i plinom. U to se lako uvjeriti po velikom broju automobila, ali i po punim restoranima, premda su cijene vrlo visoke, puno više nego, primjerice u Zagrebu. Što i ne čudi jer je BDP po glavi stanovnika viši nego u Hrvatskoj, oko 15.000 dolara.

“Ovdje se novac brzo i lako troši. Nitko, naime, ne želi držati ušteđevinu u bankama jer su još svježa sjećanja na vremena kad je država bankrotirala i kad su ljudi izgubili sav novac koji su imali na štednim knjižicama. Stoga se sve što se zaradi odmah troši, ponajviše na kupnju automobila i kuća. Osim toga inflacija je još uvijek relativno visoka, oko 17 posto godišnje, pa se zaista ne isplati čuvati novac. Kad je 1992. uveden pesos za njega se mogao dobiti jedan dolar. Danas se za jedan dolar mora platiti 20 pesosa.” Mimica je upozorio kako je korupcija najveći problem Argentine. To je razlog, kaže, zašto se država ne može obračunati s kriminalom. “Korumpirani su svi, policajci, sudovi, političari. A dok je tako ova velika i bogata zemlja neće moći napredovati koliko bi mogla i trebala”, zaključio je Mimica.

Prevelike socijalne beneficije za neradnike

Argentina je, nakon Brazila, drugo po veličini gospodarstvo Južne Amerike. U zemlji s oko 35 milijuna stanovnika, najsnažniji su sektori industrije i poljoprivrede koji su ujedno i najveći izvoznici. Argentinska ekonomija temelji se na proizvodnji hrane i pića, motornih vozila i auto dijelova, nafte i plina te rafinerijskih proizvoda, a ima i snažnu kemijsku, farmaceutsku i tešku industriju, sama proizvodi industrijske i poljoprivredne strojeve, elektroniku, kućanske aparate, mobitele, kompjutore…

Automobilska industrija izbaci na tržište godišnje gotovo milijun automobila, a Argentina je s proizvodnjom od oko dvije milijarde litara vina godišnje, među prvih pet zemalja svijeta. Mimica je međutim upozorio na još jedan problem koji, po njegovu mišljenju, usporava razvoj zemlje. “Ovdje svatko tko ne želi raditi, a takvih je puno, uživa u takvim socijalnim beneficijama i pravima, da se mnogima doista ne isplati zaposliti jer će imati tek nešto veću plaću. To je nasljeđe koje je ostavila Evita Peron i kojeg se nismo riješili sve do danas.”

S pijetetom i ogorčenjem prisjećaju se rata za Falklandske otoke

Uz mnoštvo policijskih vozila koji patroliraju gradom te policajcima na svakom važnijem punktu u gradu od 350.000 stanovnika, na svakom koraku mogli su se vidjeti plakati s kojima je Argentina, s puno pijeteta, ali i ogorčenja, obilježila 35. obljetnicu završetka Falklandskog rata. U sukobu koji je trajao 74 dana ubijeno je 633 argentinskih i 255 britanskih vojnika, troje stanovnika Falklanda te 16 argentinskih mornara.

Rat je započeo kada je argentinska vojska zauzela Falklandske otoke, zračnu i morsku luku, vojarne i vladinu zgradu, kako bi vratila svoj suverenitet na teritorij na kojemu je Velika Britanija vladala posljednjih 150 godina. Tadašnja britanska premijerka Margaret Thatcher izjavila je kako su otoci dio “britanske tradicije i vlasništva” te je odmah, na područje udaljeno m14.000 kilometara od Velike Britanije, poslala više od 100 ratnih i pratećih brodova. Nakon pomorske bitke između britanskih i argentinskih vojnih brodova, pripadnici engleskih specijalnih jedinica iskrcali su se na otoke i prislili Argentince na predaju. Bio je to kratak, ali gorak rat za Las Malvinas, kako Argentinci zovu to otočje.

Tijekom 400 godina, za kolonijalizaciju Falklandskih otoka na kojima živi oko 3400 stanovnika, od toga u glavnom gradu Stanleyu oko 2400 ljudi, nadmetali su se Nizozemci, Francuzi, Španjolci te Argentinci i Britanci. Dr. Jorge Castro iz Instituta za strateške studije u Buenos Airesu je kazao: “Malvini su, dakako, argentinski. To je dio našeg nacionalnog identiteta i jedina stvar koja zaista ujedinjuje ovu podijeljenu zemlju”.

Donedavnoj predsjednici Kirchner prijeti uhićenje

Da će ova godina imati posebno mjesto u povijesti Argentine potrudio se ovih dana i savezni sudac Claudio Bonadio koji je zatražio uhićenje bivše predsjednice države Cristine Fernandez de Kirchner, ali i tragična smrt 44 mornara s ratne podmornice San Juan. Sudac Bonadio podigao je optužnicu protiv Kirchner jer je, kako je naveo, pokušala prikriti “navodnu angažiranost visokih iranskih dužnosnika u bombaškom napadu na židovski centar u Buenos Airesu 1994.” Cristine Fernandez de Kirchner bila je predsjednica od 2007. do 2015., a nedavno je izabrana za senatoricu u argentinskom parlamentu.

Upravo ju je to spasilo od uhićenja jer ima parlamentarni imunitet. Sudac Bonadio uspio je staviti u kućni pritvor Héctora Timermana, bivšeg ministra vanjskih poslova te uhititi Carlosa Zannadia i Luisa D’Elía, bliske suradnike bivše predsjednice. Bivša predsjednica Kirchner osudila je taj postupak kao pokušaj političkog obračuna u kojemu se krše elementarna ljudska prava. Kazala je kako sudac Bonadio postupa po nalogu predsjednika Mauricijusa Macrija koji time želi zastrašiti ljevičarsku oporbu i sindikate. “Nećemo šutjeti, nećemo se preplašiti”, zaprijetila je Kirchner.

Najsmrtonosniji teroristički napad

U židovskom centru u Buenos Airsu podmetnuta je bomba od koje je poginulo 85 ljudi. Bio je to najsmrtonosniji teroristički napad na tlu Argentinu. Predsjednica Kirchner potpisala je 2013. s Iranom memorandum o razumijevanju po kojemu je osnovana komisija koja je trebala istražiti taj zločin. Međutim, sporazum nikada nije stupio na snagu i još je k tomu 2015. proglašen neustavnim.

Sudac Bonadio izjavio je kako postoji dovoljno dokaza da su Kirchnera i njezini bivši suradnici pokušali amnestirati iranske državljane optužene za napad na sjedište židovske zajednice Asociación Mutual Israelita Argentina.

Njemačke tvornice krive za smrt 44 mornara s podmornice San Juan

Sada valja vidjeti što će se događati budući da bivša ljevičarska predsjednica ima imunitet, a on se može ukinuti samo dvotrećinskom većinom glasova, što vladajuća koalicija na čelu sa sadašnjim predsjednikom države nema. Istodobno argentinski vojni i civilni istražitelji pokrenuli su istragu protiv dvije njemačke tvrtke koje su radile remont na podmornici San Juan koja je s 44 članova posade sredinom studenog nestala u južnom Atlantiku. Postoji, naime, sumnja da su dvije njemačke tvrtke 2011. dale mito kako bi dobile posao te da su ga zbog toga obavile neodgovorno, a iz dokumentacije se uopće ne vidi koje su konkretne poslove radile.

Argentinski mornarički eksperti zaključili su da je podmornica, koju je 1983. izgradila njemačka kompanija Thyssen, potonula nakon eksplozije jednog od akumulatora. Za to su odgovorne tvrtke Ferrostaal iz Essena i EnerSys-Hawker iz Hagena. Zanimljivo da je još 2010. okrenuta istraga pod sumnjom da su njemačke tvrtke platile mito da bi dobile posao remonta. Tako je najveća boljka Agentine, duboko raširena korupcija, ovaj puta plaćena na najskuplji način: ljudskim životima. Ali, kako je istakao Juan Tomas Mimica, nema nikakve nade da to bude povodom za energičnijim obračunom s tim zlom koje je impregnirano u sve pore društva.