Bašar al Asad odjednom ima realne šanse da iz rata u Siriji izađe kao pobjednik. Ali onda počinju neki novi problemi

Analitičari su dugo sumnjali u ovaj scenarij

Alep je u ruke pobunjenika pao prije četiri godine, stoga je ovotjedni podvig sirijske vojske još značajniji. Ako uspiju preuzeti cijeli grad, sirijska vlada kontrolirat će pet najvećih gradova u državi u kojima je većina stanovništva. Pod kontrolom pobunjenika u tom slučaju ostat će samo sjeverna provincija Idlib i nekoliko izoliranih krajnjih dijelova oko Alepa i Damaska te provincije Homs.

Analitičari su sumnjali da će to dovesti do kraja petogodišnjeg građanskog rata tijekom koje je ubijeno najmanje četvrt milijuna ljudi, a više od pet milijuna Sirijaca je prognano. Ryan C. Crocker, bivši američki veleposlanik u nizu zemalja Bliskog istoka, uključujući i Siriju, vjerovao je kako će borbe u Siriji trajati još godinama, jer ako Asad preuzme gradove, pobunjenici će se samo nastaviti skrivati po selima. Situaciju je usporedio s građanskim ratom u Libanonu kojemu je trebalo 15 godina da završi i to samo zato što su se Sirijci preselili u Libanon i zaustavili ga. “Sa Sirijom, mi smo već pet godina u ratu, a sada nema Sirije da dođe i završi ga”, rekao je Crocker.

Stvari su se za Asada preokrenule

Prije nešto više od godinu dana ovakav ishod bio je gotovo nezamisliv. Čak i u slučaju da je Asad uspio, tada su svi uglavnom smatrali da je već toliko crvenih linija prešao da bi njegov ostanak na vlasti bio pretoksičan. Asad je nebrojeno puta tijekom ovog rata prekršio niz međunarodnih normi, počevši od korištenja tzv. barel bombi pa do kemijskog oružja. Smatralo se stoga vrlo izvjesnim da će pod međunarodnim pritiskom biti prisiljen odstupiti, što bi otvorilo mogućnost da Sirija dobije novu vladu koja će imati manje krvi na rukama.

Stvari su se u Asadovu korist preokrenule najviše zbog podrške ruskih zračnih snaga, a onda i potpore iranske vojske i militantnih skupina kao što je libanonski Hezbollah. Ta je potpora Asada vratila u već naoko izgubljeni rat. “Ruska i iranska intervencija u potpunosti su promijenile dinamiku za Asada”, kaže Robert S. Ford, bivši američki veleposlanik u Siriji, a sada viši suradnik na institutu za Bliski istok. Dodaje da je u borbama u Alepu barem onoliko libanonskih Hezbollaha i iračko-iranskih paravojnih boraca kao i vojnika rođenih u Siriji.

Iznenadni razvoj događaja

No, tamnija strana priče je ona o zemlji koja će ostati iza rata, smatra Ford. Dodaje da, ukoliko Asad ostane, a Iranci i Rusi prevladaju, vladat će nad mrtvim područjem, jer sve što u Siriji ostaje su duboke i otvorene rane. Kada je Rusija prošle godine ušla u sukob u Siriji, američki predsjednik Barack Obama predvidio je da će ostati zarobljena u močvari. No, dogodilo se suprotno, Rusija sada izgleda jaka i zajedno s Iranom sirijskoj je vladi dala potrebne resurse koji su je doveli do značajnih napredaka. U isto vrijeme, Washington snosi strateški trošak za svoju odluku da se ne angažira, smatra Emile Hokayem s Međunarodnog instituta za Bliski istok.

“Putin djeluje tvrd i lukav, a Amerika izgleda nesposobna i u nemogućnosti da ispune svoju obvezu, a to je velika pobjeda jer puno zemalja u regiji sada preispituju svoje odnose”, kaže Hokayem. Sada je Rusija relativno slabija snaga od SAD-a, no s Trumpom ne postoje neka očekivanja da će SAD poslužiti kao jamac regionalne sigurnosti pa je Rusija vrlo atraktivan partner”, kaže. Postupno, Asad je potrošio svoje najviše protivnike. Europa, koja je u jednom trenutku bila snažni protivnik Asada, uglavnom je bila tiha dok je on osvajao Alep. No, ova pobjeda imat će svoju cijenu, smatraju analitičari.

Težak izbor pred Europom

Asadova pobjeda mogla bi suočiti Europu s Hobsonovim izborom; ili će pružiti novčanu pomoć za obnovu Sirije ili se i dalje nastaviti suočavati s ogromnim priljevom izbjeglica. Bez ekonomske pomoći, malo ljudi će biti u mogućnosti ostati u Sirji i tamo graditi svoj život. Osim Europe, gotovo i ne postoji neka druga mogućnost da Asad može doći do potrebne ekonomske pomoći. A devastirana i siromašna zemlja neće moći dalje bez toga. Američki kongres vjerojatno neće participirati,a ni institucije poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda u kojima Asadovi protivnici, poput Sjedinjenih Država i Saudijske Arabije, imaju znatan utjecaj. Velika je vjerojatnost i da Sjedinjene Države neće napraviti ništa po pitanju povećanja položaja pobunjenika. Obama se uvijek opirao sujelovanju građanskom ratu, a Trump će se vjerojatno fokusirati na islamsku državu.

S druge strane, sudeći po informacijama koje pristižu posljednjih dana, Asadova vlada je krenula u sustavno uništavanje preostalih pobunjeničkih položaja oko Homsa, Damaska i Alepa. Prema navodima jednog od pobunjenika, pobunjeničke grupe će se sastati kako bi raspravile što dalje. Neke od njih kao mogućnost ističu i postizanje dogovora sa sirijskom vladom u zamjenu za pomoć civilima u istočnom Alepu, a pojavila se i informacija da pobunjenici tajno pregovaraju s Rusima. Kako god, ljudi su tamo u očajnim uvjetima, ostali su bez hrane, goriva i čiste vode.

Dilema pobunjenika

Pobunjenici su sada u teškoj dilemi, ići u borbe i dopustiti da ljudi umru od gladi ili bombardiranja ili pristati na dogovor sa sirijskom vladom i položiti oružje. Ukoliko to naprave, ustupit će svoja područja sirijskoj vladi. “Nije lako odlučiti što učiniti, ako odbijemo to je odluka koja uključuje smrt 300 tisuća ljudi, a ako se složimo završiti revoluciju, dobiti pomoć, bit ćemo pod opsadom”, kaže pobunjenik koji se predstavio kao Hisham.
Ovakav razvoj događaja mogao bi rezultirati opadanjem broja aktivista na pobunjeničkoj strani, što je zapravo dio strategije sirijske vlade.

Bassem Ayoub, još jedan aktivist u Alepu, opisao je kako je situacija potpuno kritična. “Nema mnogih prehrambenih proizvoda. povrća, voća, kave i mlijeka za djecu”, kaže. Nema ni pelena, plina, keksa. Ako pitate djecu o njihovih snovima, oni će vam reći: ‘Mi sanjamo banane, jabuke, piletinu.’ To su njihovi snovi.”