Besmislica je da neka vlada u 2016. može ubiti slobodno novinarstvo. Može pokušati, i ubiti samu sebe
Rezultat ovakve politike može biti samo međunarodna izolacija
Činjenica da je odnos aktualne vlasti, ponajprije putem ministarstva kulture i HRT-a prema medijskim slobodama i demokratskim vrijednostima društva, do te mjere poguban i antagonizirajući, da je čak i poslovično anemičnu hrvatsku javnost natjerao na cijeli niz uličnih prosvjeda, dosta toga govori o politici ove Vlade.
UŽIVO smo pred ministarstvom Zlatka Hasanbegovića s prosvjednom povorkom novinara https://t.co/7NMu2XKaHU pic.twitter.com/WgGZnrs6qn
— TV N1 Zagreb (@N1infoZG) May 3, 2016
Za uličnim prosvjedima se, naime, poseže u onom trenutku u kojem je ukinuta bila kakva mogućnost dijaloga i suvislog razgovora. U čemu je aktualni ministar kulture Hasanbegović pravi majstor. Dok su mu s jedne strane puna usta potrebe za dijalogom i spremnošću na razgovor, s druge šalje nepotpisane odluke o ukidanju svih vrsta potpora eminentnim kulturnim institucijama i festivalima, poput pulskog Sajma knjiga, Interlibera, riječkog HNK-a, ali i medijima.
Prozirni trikovi i jednostani narativ
Pri čemu se kao, do sada, najsramotnija odluka odnosi na ukidanje potpora listu Voce del popolo. Ministrov modus operandi je sljedeći. S jedne strane poziv na dijalog i spremnost na razgovor, s druge kukavičko izbjegavanje bilo kakve pojave u javnosti koja bi ga dovela u neugodnu situaciju.
Pri čemu se u izbjegavanju takvih situacija služi prozirnim trikovima, poput onih da nije dobio poziv za obilježavanje Svjetskog dana slobode medija u HND-u, što su iz novinarskog društva materijalno demantirali.
Indikativan Kosanovićev primjer
Uočivši takvu vrstu cinizma i želju za uspostavom jednostranog narativa i faktične cenzure, brojni su novinari uz nekoliko stotina građana i aktivista sudjelovali u današnjem protestnom okupljanju i šetnji od Novinarskog doma do Ministarstva kulture. Značajan broj novinara s HRT-a, predvođenih neumornom Majom Sever i uz prisutnost nedavno otpuštenog Saše Kosanovića tako je jasno iskazao mišljenje o politici ministarstva kulture, ali i općem stanju u medijima trenutačno.
FOTOGALERIJA: Prosvjed novinara – položit će olovke pred Hasanbegovićevim ministarstvom https://t.co/SBLshSjH0X pic.twitter.com/Wza5GvtCiO
— TV N1 Zagreb (@N1infoZG) May 3, 2016
Pored indikativnog Kosanovićevog primjera, zanimljiva je i današnja odluka urednika Trećeg programa radija. Oni su, naime, dan nakon istupa jednog od dvoje voditelja emisije “Okrugli stol ponedjeljkom”, Hajrudina Hromadžića, u kojem je u eteru govorio o cenzuri na radiju, uredničkim podmetanjima i pokušajima da se zatomi kritički govor u njihovoj emisiji, danas otkazali suradnju Hromadžiću i Katarini Luketić, uz famozno obrazloženje o financijskim razlozima.
Instalacija minijaturnog šatora
Uvažavajući sve navedeno, jasno je kako se mediji i kulturni radnici nalaze pred jasnom cenzurom, koja više ne iskazuje niti kurtoaznu potrebu da tu cenzuru skrije i ublaži, ali ujedno nema niti dovoljno hrabrosti da je kao takvu i imenuje. Da je ova politika sadržajno pročitana od strane šire javnosti, svjedoči i prosvjed ispred Ministarstva kulture, kojem nije nedostajalo niti ironičnih momenata, poput instalacije minijaturnog šatora pred ministarstvom.
No pitanje koje nakon svega ostaje jest ono o rezultatima ovakvih akcija.
Budući da je sve očitije kako aktualnu vlast građani koji ne dijele njene vrijednosti uopće ne zanimaju, niti ih na bilo koji način doživljavaju, o čemu posvemašnja šutnja o prosvjedima i njihovim sadržajima najbolje svjedoči, ostaje za vidjeti do koje je mjere takva politika gašenja kritičkih glasova održiva? Ako je suditi po tome što prosvjedi ne jenjavaju i što je njihov mobilizacijski potencijal sve značajniji, s obzirom na nedostatak kulture prosvjeda te vrste, jasno je kako temeljna intencija nije uspjela.
Bijeg publike od javne radiotelevizije
To konkretno znači da je disonantne glasove i slobodno novinarstvo nemoguće ugušiti i da će jedina posljedica kojom će ova politika rezultirati, pored nezaslužene egzistencijalne ugroženosti nepodobnih novinara, biti bijeg publike od javne radiotelevizije i potpuna devastacija ugleda Ministarstva kulture, Vlade u cjelini, ali i cijele zemlje unutar međunarodnog konteksta.
O spremnosti na otpor i očuvanje demokratskih vrijednosti na kraju možda više od ičega svjedoči činjenica da je u Novinarskom domu, na međunarodnoj konferenciji o stanju u medijima izviždana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, uz isticanje transparenta “Croatian government is killing the media”.
Stoga ključno pitanje aktualnog stanja u medijima i kulturi zemlje nije hoće li oni preživjeti, nego koliko će trenutačna agonija potrajati?