Blair je u popriličnim problemima zbog britanske intervencije u Iraku. A stvari bi mogle postati još gore
Grupa zastupnika poziva parlament na glasanje o njegovoj krivnji
Grupa zastupnika britanskog parlamenta poziva na glasanje o tome je li bivši premijer Tony Blair kriv za nepoštivanje parlamenta prilikom donošenja odluke da napadne Irak 2003. godine. Konzervativac David Davis, optužujući bivšeg premijera da je doveo parlament u zabludu, rekao je kako će glasanje i službeno predložiti u četvrtak, javlja BBC.
Blair se ispričao zbog pogreški koje je napravio, no kaže kako stoji iza svoje odluke te kako “pritom nije lagao”. U svom dugo iščekivanom izvješću o invaziji na Irak, voditelj službene istrage John Chilcot rekao je kako je zakonska osnova za odlazak u rat postignuta na način koji je bio “daleko od zadovoljavajućeg”, ali nije eksplicitno rekao da je to bio ilegalan potez.
Pritom, zamjenik tadašnjeg premijera Blaira, John Prescott napisao je tekst za nedjeljni Mirror u kojem kaže kako je spreman preuzeti svoj dio krivnje.
‘Moramo naučiti lekciju’
“Kao zamjenik premijera, moram izraziti svoju najveću ispriku, posebno obiteljima 179 muškaraca i žena koji su dali svoje živote u iračkom ratu”, napisao je između ostalog Prescott. Kazao je kako je Chilcot u svoj izvješću detaljno obrazložio što je pošlo po zlu, no “ja želim prepoznati određene lekcije koje moramo naučiti kako bi spriječili da se ova tragedija ponovi.”
Napisao je kako je njegova prva briga “bio način na koji je Tony Blair vodio kabinet”, odnosno tvrdi da “su dobili premalo dokumentacije za donošenje odluke. O tome je, kaže, razgovarao s vladinim tajnikom Butlerom kojeg je pitao je li ga Blair konzultirao o pravilima i praksama u kabinetu. “Rekao je da jest”.
Ustvari, nastavlja Prescott, Tony je kabinet vodio kao vladu u sjeni te je suradnicima na raspolaganje stavljao minimalnu količinu informacija kako bi se izbjeglo eventualno curenje informacija.
Obavještajno nagađanje
Informacije obavještajnih službi činile su se kao nagađanje, a ne kao čvrsti dokazi, piše nekadašnji Blairov zamjenik. “Sada smo od Chilcota saznali da su čak i obavještajne agencije upozorile na nedostatke ili pouzdanost tih obavještajnih izvora. No, te sumnje se nisu spominjale niti u jednom od obavještajnih dokumenata koji je došao do vlade”.
Slično je bilo, kaže Prescott, i sa stavom glavnom državnog odvjetnika Goldsmitha koji je intervenciju okarakterizirao kao legalnu. Goldsmith je, objašnjava, došao u vladu i rekao da je intervencija legalna, ali nije ponudio dokumentaciju da to opravda.
Blair mu je, tvrdi Prescott rekao kako je na svakom premijeru da odluči želi li imati specijalni odnos sa Sjedinjenim Državama. “Tonyjev izbor je očito bio da im bude specijalni prijatelj”.
Bez potpore UN-a
“Bio sam zabrinut. Svaka intervencija mora imati potporu Vijeća sigurnosti UN-a, kao što je, primjerice, imala ona američko-britanska nakon što je Sadam napao Kuvajt 1990. Povrh toga, svaka akcija trebala je odobrenje našeg parlamenta. Odlazak u rat s glavnim ciljem promjene režima bio je ilegalan. Tony se slagao s time”.
No, Blair je Bushu kazao “Ja sam s tobom, bez obzira na sve”. Bilo je to sve što je Amerikancima trebalo da krenu bez UN-ove podrške. Željeli su krenuti brzo kako bi izbjegli vrućinu ljetnje intervencije, nastavlja Precott.
Pandorina kutija
“Ne prođe dan da ne mislim o odluci koju smo donijeli. O britanskim vojnicima koji su dali svoje živote ili su pretrpjeli ozljede za svoju zemlju. O 175.000 civila koji su umrili od Pandorine kutije koju smo otvorili maknuvši Sadama Huseina.
Živjet ću s tom odlukom da idemo u rat i njenim katastrofalnim konzekvencama do kraja svog života. Godine 2004., glavni tajnik UN-a Kofi Anan kazao je kako je promjena režima bila prvi cilj rata u Iraku, i kako je taj rat bio ilegalan. S velikom tugom i bijesom, sada vjerujem da je bio u pravu.”