Britanski istražitelj, jedan od boljih u otkrivanju financijskog kriminala, bio je u Zagrebu. Pričali smo s njim
Gareth Jenkins ima golemo iskustvo u financijskim prevarama
Prošli tjedan je u Hrvatskoj finalizirana golema operacija u kojoj je identificirano više od 60 Hrvata i Kineza upletenih u izvlačenje gotovo 13 milijuna kuna poreznog novca preko fantomskih tvrtki i lažnih faktura. Otprilike u to isto vrijeme, u Zagreb je stigao Gareth Jenkins, vrhunski britanski detektiv specijaliziran za financijske istrage.
Održao je predavanje istražiteljima iz 27 europskih zemalja, fokusirajući se na ono što najbolje zna – kako ući u trag novcu izvučenom iznimno sofisticiranim prijevarama. Zadnjih godinu i pol dana radi za londonsku policiju i glavni mu je zadatak pronalaženje skrivenih ilegalnih sredstava.
Golemo iskustvo u potrazi za prljavim novcem
Jenkins je istovremeno i član posebnog tima za spriječavanje pranja novca u britanskoj National Crime Agency. Posebno je stručan u otkrivanju kanala koje kriminalci koriste kako bi oprali novac. “Moj je zadatak otkriti kako ti sustavi funkcioniraju i sudovima ponuditi konkretne dokaze, objasniti im kako funkcionira pranje novca”, objašnjava, u razgovoru za Telegram, Jenkins. A ti sustavi, iako naizgled sofisticirani, imaju bazični kriminalni sustav.
“Obično su u pitanju sustavi u kojima su tri, maksimalno četiri člana. Glavni je onaj koji kontrolira cijeli sustav, tzv. ‘kontrolor’. Ta se osoba obično nalazi u inozemstvu jer na taj način otežava istražiteljima da mu uđu u trag. Ja sam te ljude otkrivao u Dubaiju, Indiji, Pakistanu, Nizozemskoj, a nedavno sam jednog identificirao i u Francuskoj”, kaže.
Kako funkcionira sustav pranja novca?
U lancu, objašnjava, dalje slijedi ‘koordinator’, koji ima zadaću kontrolirati tko i kako prikuplja novac te kamo se ta ilegalna sredstva proslijeđuju. Oni se povezuju s tzv. ‘transmiterima’, svojevrsnim pošiljateljima novca. Obično, u devet od deset slučajeva, to je netko tko se bavi određenim financijskim poslovanjem u kojem je samo dio sredstava legalan, dok je većina ilegalna.
“Kada kriminalna grupa treba oprati novac, recimo zarađen na prodaji droge, kontaktira glavnu osobu. Nakon toga slijedi dogovor. Izaberu neku novčanicu s koje uzmu serijski broj i to je šifra koja se koristi prilikom susreta. Nalaze se na tajnim lokacijama i tek nakon što pokažu kriminalcima novčanicu slijedi predaja novca za pranje”, opisuje nam precizno Jenkins. Tvrdi da se u 99 posto slučajeva radi o ljudima koji se nikada ranije u životu nisu susreli.
Otkrili 30 milijuna funti u londonskom Cityju
Kolektor zatim utvrđuje o kolikom se iznosu radi te ga predaje kontroloru. Novac se tada ulaže u financijske tokove, ili pak uplaćuje na bankovne račune koji su pod nadzorom kontrolora u nekoj drugoj zemlji. To su obično poslovni računi, preko kojih se pere novac, a nije isključeno ni da teklić novac fizički prenese iz jedne zemlje u drugu, kako bi se sakrilo njegovo porijeklo.
Ući u trag tom novcu očito nije lako, ali istražitelji se susreću s još jednim ozbiljnim problemom, koji zna dovesti u pitanje cijelu financijsku istragu. “Problem je kad na nekom računu otkrijete veliki iznos novca koji potječe iz inozemstva. Nedavno smo u londonskom Cityju tako otkrili 30 milijuna funti koje su poticale od prijevara počinjenih u SAD-u. Kako bimo blokirali taj novac na računu trebao nam je dokaz iz SAD-a, a da bismo ga nabavili imali smo na raspolaganju samo 31 dan”.
‘Funkcioniranje kriminalaca je fenomenalno’
Prema Jenkinsovim riječima međunarodna suradnja, odnosno njezina sporost najveći je problem u financijskim istragama koje uglavnom i imaju međunarodni karakter. No, situacija je sada puno bolja nego prije deset godina. U prosjeku zahtjev za blokadom novca ili imovine bude riješen unutar dva tjedna, što smatra vrlo dobrim. No, sve i dalje predugo traje. “Idealno bi bilo kada bih mogao nazvati svog kolegu u nekoj drugoj zemlji i zatražiti da obavi potrebne provjere, te da osigura zamrzavanje sredstava dok mi ne dostavimo dokaze.
Na žalost i u Velikoj Britaniji procedura je spora i komplicirana. Način na koji funkcioniraju kriminalci je naprosto fenomenalan u odnosu na nas u policiji”. Na pitanje postaje li upravo zbog toga Velika Britanija jedna od zemalja u kojima kriminalci traže utočište za svoj prljavi novac Jenkins odgovara: “To je trenutno tužna činjenica. London, posebno njegov poslovni dio, trenutno su hot spot za pranje novca, mjesto gdje kriminalci jednostavno mogu ulagati prljavi novac u nekretnine. Mnoge nekretnine u Londonu kupili su kriminalci preko off shore kompanija čime se zapravo skriva njihov pravi vlasnik i porijeklo njegova novca”.
Raspodjela ilegalnog novca između države i policije
Ne može procijeniti koliko je prljavog novca trenutno zamrznuto, no slaže se s nedavno objavljenim podacima Europola, prema kojima je tek 2,2 posto svih ilegalnih sredstava zamrznuto, a 1,1 posto uspije ih se vratiti nakon okončanja postupka. “Ključno je dobiti osuđujuću presudu za te kriminalce, a na financijskim istražiteljima je da utvrde koji je iznos njihovih sredstava ilegalan i da im ga se u procesu oduzme. U Velikoj Britaniji dosta se ilegalnog novca uspijeva oduzeti.
On se prebacuje u državni budžet te raspoređuje – 50 posto ide državi, a 50 posto policiji i drugim tijelima uključenima u borbu protiv kriminala. Nama u Londonu poseban problem predstavlja činjenica da žrtava prijevara ima na stotine i da su te žrtve diljem svijeta. Najviše se to odnosi na žrtve sumnjivih ulaganja u kojima prevaranti nagovaraju građane na ulaganje, obećavajući im zaradu.
U Hrvatskoj situacija je prilično očajna
Tim ljudima treba vratiti novac, odnosno obeštetiti ih u najvećoj mogućoj mjeri, jer su prevareni. To nije jednostavno ukoliko je veliki broj građana oštećen. Obično prođe i do tri godine od otvaranja istrage do pravomoćne presude, a zatim još dvije godine dok se žrtvama ne vrati barem dio njihovog novca”, opisuje. No, i tih pet godina, koliko na povrat svog novca u Velikoj Britanij čekaju žrtve, zvuči puno optimističnije u odnosu na situaciju u Hrvatskoj.
Recimo, u velikoj aferi Forex, u kojoj su deseci građana na lažnim ulaganjima prevareni za gotovo 134 milijuna kuna, optužnica je potvrđena još 2012. godine, a do danas ni nepravomoćna presuda još nije donijeta. Ipak, Jenkins priznaje da ni žrtve prijevara u Velikoj Britaniji ne uspijevaju vratiti sav uloženi novac, jer prevaranti česti vrlo brzo prebacuju sredstva u inozemstvo, pa mu se teško može ući u trag.
Daleko najopasnije su on-line prijevare
“Najveća opasnost građanima ipak prijeti od on-line prijevara, preuzimanja bankovnih računa kojima vam kriminalci jednostavno uzmu sav novac”, smatra Jenkins i naglašava kako se sve vrste financijskih prijevara u Londonu prijavljuju upravo istražiteljskom timu u kojem on radi. Takvih je 30 tisuća prijava mjesečno.
“U 6-7 slučajeva nakon što zaprimimo prijavu, uspjevamo zamrznuti sredstva prije nego što ona budu izvučena iz zemlje”, donekle je zadovoljan Jenkins, koji je tragove u financijskim istragama pratio sve do Dubaija ili Pakistana.
Rusija i Kina nikad ne žele surađivati
“U pitanju je Hawala bankovni sustav što ga koriste kriminalne skupine za prebacivanje novca. Znate, u Velikoj Britaniji je mnogo studenata s Bliskog ili Dalekog istoka i njihovi računi, preko kojih bi trebali dobivati novac za školarinu, često se zlorabe za pranje novca. Koristi ih se kao financijske mule.
S udaljenim zemljama solidno surađujemo, no iz Kine i Rusije, priznajem, nikada ne dobijemo baš nikakve povratne informacije. Doduše ni Velika Britanija se ne može pohvaliti u tom segmentu. Dakle, ako očekujemo korisne i brze informacije iz drugih zemalja moramo biti spremni i sami ih dati”, zaključuje detektiv.