Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Politika & Kriminal

Brutalna priča tužiteljice koja se bavila nasiljem u obitelji, da bi odjednom shvatila da joj je sestra ta koja je žrtva

Deanna Paul je mislila da prepoznaje sve znakove nasilja

29PATIENT
Pošalji Podijeli Tweetaj

Deanna Paul je tužiteljica u New Yorku, bavi se kaznenim djelima seksualnog nasilja i nasilja nad djecom. Također je asistentica na Pravnom fakultetu sveučilišta u Fordhamu. Za Vice je ispričala kako se suočila s najtežim slučajem u svojoj karijeri, žrtva je bila njena sestra.

“Kao bivša tužiteljica za nasilje u obitelji znala sam prepoznati knjiški slučaj takvog nasilja: ranija zlostavljanja, kontrolirani odnos, neosnovani prigovori. Znala sam da se to može dogoditi svakome. Ali ovaj put, u pitanju nije bio svatko, radilo se o mojoj sestri.

Bio je četvrtak ujutro, upravo sam se penjala prema svojem uredu okružnog tužitelja na sudu u Queensu, kada mi je zazvonio mobitel. “Dobro jutro, anđele”, s druge strane je bila moja majka. “Nešto ti moram reći.” Tad mi je rekla da je moja starija polusestra Julia u bolnici. Nakon što se sama odvezla na hitnu pomoć prethodne noći, Julia se probudila u postoperativnoj sobi na odjelu intenzivne njege. Liječnici su joj rekli da je zadobila višestruke prijelome rebara, nedostajao joj je zub, imala je rupturu slezene. Julia im je rekla kako se spotaknula i pala niz stube. Bila je rijetko nespretna.

Obećala sam da ću sljedećim letom doći kući, u Miami.

Nisam je puno pritiskala, ali tada sam već znala

Čim sam završila razgovor s majkom, sjetila sam se fotografije koju sam vidjela koji mjesec ranije. Julijino lice izgledalo je grozno, iznad oka joj je bilo crveno i plavo, na više mjesta na licu su bile masnice. Tada mi se zaklela da je kuhala piletinu za dečka i poskliznula se dok je nosila pladanj.

Nisam je previše pritiskala da govori o tome, ali čak i tada, znala sam više. U noći tog ranijeg izgreda, Julia je pozvala policiju. No, ubrzo je odlučila da ne želi sudjelovati u njegovom progonu, pa slučaj nije išao dalje.
Kad sam stigla u bolnicu, medicinske sestre su jurile po hodnicima, sve je bilo puno liječnika. Činilo mi se kao da svi nešto viču na mobitel. A onda sam, kroz otvorena vrata vidjela svoju sestru. Plastične cijevi su joj izlazile iz nosnica, trbuh joj je bio previjen, a na grudima je imala elektrode.

Imala je unutarnje krvarenje, bila je na rubu smrti

Julia je podigla pogled i pokušala se nasmijati, trudila sam se da ne gledam u prazninu u njenim ustima gdje je nedostajao zub. Sjela sam na rub kreveta i pitala je što se uistinu dogodilo. Počela je plakati. “To je sve moja krivica”, napokon je prošaptala.

Rekla mi je kako se koji dan ranije svađala sa svojim dečkom o vjernosti. Iako mu nije bila nevjerna, on nije volio da se dopisuje sa svojim šefom nakon radnog vremena. Rekao je kako se zbog toga osjeća kao da ga ne poštuje. Onda ju je udario po licu, bacio na pod, a onda više puta udario po prsima, leđima, trbuhu. Dok je ležala na podu kupaonice, obećala je da neće dopustiti da se to više dogodi. Dovezla se u bolnicu sama, dva dana nakon incidenta, imala je unutarnje krvarenje i bila je na rubu smrti.

U početku mi je bilo teško shvatiti zašto im se vraćaju

Kad sam započela svoju karijeru kao tužiteljica za nasilje u obitelji, bilo mi je teško shvatiti zašto se žrtve često vraćaju svojim zlostavljačima. Nudimo im sigurnost, zakon im je jamčio zabranu približavanja, postojali su razni programi, na kraju i kazna zatvora. Dio mene stvarno nije mogao stajati pored žena koje su sjedile u mom uredu i tražile opravdanje za postupke svojih partnera, ili još gore, gledale me u oči i lagale.

No, nakon što sam godinama radila na ovakvim predmetima, naučila sam što očekivati. S vremenom sam shvatila da ono što žrtve rade nije uvijek stvar njihove volje, snage ili odluke, bilo je i drugih prepreka na putu. Često se radilo, recimo, financijskoj ovisnosit, stambenim i imigracijskim problemima. A onda i oni emocionalne prirode; strah, sramota, nada da će se nešto promijeniti, slijepa vjera da se takve stvari neće ponoviti. I, naravno, tu je ljubav.

Mislila sam da ću odmah znati što treba napraviti

Nakon godina vođenja ovakvih sporova, očekivala sam da ću kad dođem u bolnicu znati što napraviti za moju sestru. Pretpostavljala sam da ću biti glas razuma. Ono što sam inače savjetovala i znala ovaj put nije funkcioniralo. Nisam znala kako joj pomoći, možda zato što nisam mogla odvojiti emocije od situacije. Očekivala sam da će se moja sestra, neovisna žena jake volje, s čvrstom potporom obitelji, znati zauzeti za sebe i u onim situacijama u kojim većina žena ne može.

Kao tužiteljica, gledala sam kritički na činjenice svakog slučaja koji se našao na mom stolu, i u pripremi za suđenje, zamišljala sve scenarije u kojima se postupak može razviti. Dokazi, medicinski zapisi, fotografije, izjave očevidaca i drugih svjedoka, što ako sudac odbaci neke dokaze? Hoće li porota čuti samo dio činjenica? Što ako svjedoci ne dođu?

Na suđenju, u sobi punoj stranaca, žrtva je morala govoriti o ponižavajućim i degradirajućim ozljedama koje joj je nanio čovjek kojeg voli. Razmišljajući o tome što se dogodilo s mojom sestrom, počela sam vidjeti njenu stvarnost drugim očima, kao da se radi o još jednom slučaju, ne mojoj sestri. Počela sam razmišljati kao tužitelj, kako bi sve to trebalo izgledati, kako istjerati pravdu. To je u konačnici moj način da se odmaknem od cijelog slučaja. Moj način nošenja s ovim.

Odvagnula sam dobre i loše okolnosti

Razmišljajući o sestri, prvo sam odvagnula dobre i loše činjenice.

Dobro: Dečko ju je zvao mnogo puta nakon što je išla u bolnicu i ostavio hrpu glasovnih poruka: “Jules, nazovi me”, “Želim da se vidimo, ali ne znam tko je s tobom.” Njegov glas je svakom porukom postajao sve paničniji. “Julie, molim te, molim te, nazovi me. Jako mi je žao.” Kao tužiteljica, ja bih rekla da su ti pozivi pokazivali ne samo njegove pokušaje manipulacije i kontrole nad sestrom, ali i da je svjestan svoje krivnje.

Dobro: Prije nego je njezin dečko uhićen, išla sam pokupiti neke Julijine stvari i otkrila da je je njezin dom prazan. Krv je bila očišćena, sve što je ostalo je jak miris izbjeljivača. Pretpostavila sad da je, kad mu nije odgovorila na isprike, odlučio pobjeći. To je još jedan dokaz njegove krivnje.

Bilo je i par stvari koje nisu išle Julie u prilog

Loše: Da bi ga se uspjelo osuditi za pokušaj ubojstva, tužitelj treba uvjeriti 12 članova porote da je Julijin dečko dulje planirao ubiti je. To bi se moglo pokazati teškim, obzirom na njenu odluku da ostane s njim nakon napada. Kako to objasniti?

Loše: Ona je u početku lagala bolničkom osoblju kako je zadobila ozljede. Iako medicinska dokumentacija jasno pokazuje razmjere zadobivenih ozljeda, pokazuje i kako je tvrdila da je pala niz stepenice. Kako će te nedosljednosti utjecati na porotu i hoće li njeno svjedočanstvo promijeniti njihovo mišljenje.

Još gore: Julija ima povijest zlouporabe opojnih droga.

Okrenuti zakon na svoju stranu da pomognete nekome je kao neka slagalica. Julia je moja sestra, ali kada sam je pogledala nemoćnu u onoj bolničkoj sobi, postala je samo još jedna žena s pričom.”


Julijin dečko na kraju je priznao krivnju za nanošenje tjelesnih ozljeda, a osuđen je na uvjetnu kaznu. Od tada je prekršio uvjetnu dvaput pa je otvoren nalog za njegovo uhićenje.

 

Podijeli 24 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani