Churchill je rekao da Balkan proizvodi više povijesti nego što može konzumirati. Opet smo u prilici da napravimo taj višak
Izgubi li strah od SAD-a, nije jasno tko bi mogao zaustaviti Dodika
U petak 20. siječnja 2017. Donald Trump uselit će u Bijelu kuću. Predsjednički izbori održani su prije deset tjedana, a ponašanje izabranog predsjednika, što je još uvijek službena titula Donalda Trumpa, teško da je usporedivo s bilo kojim prethodnikom. Vjerojatno je to jedan od razloga zbog čega će postati predsjednikom najmoćnije države na svijetu s najnižim pozitivnim rejtingom od kada se provode istraživanja takve vrste. Naime, prema ispitivanju raspoloženja javnosti koje je Gallup objavio u petak, samo 44 posto američkih građana odobrava njegovu politiku.
Za usporedbu, Bill Clinton je imao pred početak svog prvog mandata podršku 68 posto Amerikanaca, George W. Bush 61 posto, a Baracka Obamu u siječnju 2009. podržavalo je čak 83 posto američkih građana. Istovremeno nikada do sada tako velik dio političara i javnosti na raznim stranama svijeta nije s toliko nesigurnosti, a ponekad i zebnje, dočekivao novog stanara Bijele kuće. Istina, nikada do sada nitko od prethodnika nije unaprijed antagonizirao pojedine države, doveo u pitanje temeljne vrijednosti liberalne demokracije ili osporio potrebu za očuvanjem postojećeg nivoa sloboda kretanja ljudi, roba i kapitala.
Dovodi u pitanje postojeće globalne odnose
Donald Trump jedva da je ublažio svoju predizbornu retoriku prema Meksiku i Kini. Dapače, i dalje prijeti izgradnjom zida na američko-meksičkoj granici čiji će trošak morati snositi južni susjed. Pokušaj stavljanja na pregovarački stol politike “jedne Kine” što je ne samo preduvjet bilo kakvih odnosa s Pekingom, nego i neupitna konstanta američke politike od 1979., zapravo je dovođenje u pitanje postojećih globalnih odnosa izgrađenih u proteklih dvadeset i pet godina.
Ako Kina treba zauzeti mjesto najvažnijeg američkog suparnika i protivnika, a Vladimir Putin zbog toga postaje taktički saveznik onda sigurno svijetu u cjelini slijede tektonski poremećaji. Trumpova prijelazna administracija već radi na prijedlogu povećanja carinskih stopa za uvozne robe, a njegove javne prijetnje upućene domaćim poslodavcima koji žele graditi nove proizvođačke kapacitete izvan američkih granica najava su najgore vrste protekcionizma s odgovarajućim posljedicama za cjelokupnu svjetsku trgovinu.
Neobično shvaćanje predsjedničke funkcije
Prošle srijede svijet je imao prilike vidjeti prvu konferenciju za novinstvo Donalda Trumpa nakon one održane krajem srpnja prošle godine. Nažalost, novoizabrani američki predsjednik nije propustio ni ovu priliku da još jednom napadne „nepoštene medije“, obavještajne službe, cijele industrijske grane, a sebe usput proglasi „budućim najvećim kreatorom zapošljavanja koga je Bog ikad stvorio.“ Njegova konstatacija: „Ako Putin voli Donalda Trumpa, onda ja to vidim kao vrijednost, a ne teret“; teško da može zadovoljiti sve one koji traže odgovore na pitanja o ruskoj umiješanosti u američke predsjedničke izbore.
Upravo suprotno, način na koji je izrečena trebao bi zabrinuti i razumniji dio ljubitelja narcisoidne bizarnosti i političke nekorektnosti. A ničim izazvana samohvala o dobivenoj ponudi od strane arapskog investitora Husseina Damacka, „njegovog osobnog prijatelja“, vrijednoj dvije milijarde dolara za novi projekt u Dubaiu koju je „preko vikenda odbio iako kao predsjednik nije morao“ govori o njegovom vrlo originalnom i jako neobičnom shvaćanju predsjedničke funkcije. Komentator New York Timesa Dave Itzkoff nepogrešivo primjećuje da je čak i parodija novinske konferencije u izvedbi Aleca Baldwina kao Trumpa u zadnjem izdanju televizijskog Saturday Night Live izgledala umjerenije i organiziranije od samog originala.
I RH, s predsjednicom, slijedi čudne trendove
Predsjednica republike Kolinda Grabar Kitarović svojom novogodišnjom turnejom, po za sada samo djelomično poznatim američkim destinacijama, zasluženo je uvrstila i Hrvatsku na listu zemalja koje prate nove, vrlo neobične trendove u svjetskoj politici. Privatni put za koji samo predsjednica tvrdi da je bio službeni i radni, iako kao iskusna diplomatkinja vrlo dobro zna da za ono prvo treba poziv domaćina, ostat će kao trajni neuklonjivi teret nad njenom političkom sudbinom.
Naravno da zbog toga njeni obožavatelji neće biti pokolebani u svojoj nekritičkoj i bespogovornoj odanosti, kao što uostalom nisu ni slični ljubitelji lika i djela Donalda Trumpa. Ljudska povijest obiluje bizarnim i redikuloznim moćnicima, ali na sreću njihovo vladanje i djelovanje nije uvijek bilo i nužno tragično.
Na Balkanu ni oružane bitke nisu isključene
Trump do sada nije pokazao nikakav interes za ovaj dio Europe, uz uvjet isključenja njegovih preferencija u odabiru životnih partnerica. Nedvojbena i javno izrečena želja za promjenom politike prema Rusiji uz moguće ublažavanje ili čak ukidanje sankcija izazvala je nemalu zabrinutost u dijelu europskih političkih krugova. Strah na Baltiku lako je razumljiv i posve vidljiv, a na Balkanu, kao i ne tako davno, ni oružane bitke nisu isključene.
Banjalučki šerif prošlog je ponedjeljka u nedostatku dovoljnog broja vojnika u svoju palanačku paradu poslao čak i poštare i vatrogasce. Kada u narednim godinama pravila igre na ovim prostorima ne bi bila određivana po Putinu, Erdoganu i uvijek na pogodbe spremnom Trumpu, možda bi Milorad Dodik ostao zapamćen samo kao lokalni kabadahija i loš pjevač novokomponiranog folka. Ovako je sva prilika da njegova igra sa šibicama ponovo dovede do novog kruga nasilja na temeljima nikad na pravi način završenog rata, a za kojeg sve tri strane imaju svoju verziju istine i svoje tumačenje uzroka i posljedica međusobnog krvavog sukoba.
Plenković i Stier u teškoj misiji traženja saveznika
Pantovčak je recentnim postupcima sam sebe isključio iz svake ozbiljne politike pa je sav teret promišljanja buduće hrvatske vanjskopolitičke pozicije pao na dva preostala aktera. Andrej Plenković i Davor Stier bit će u nemogućoj misiji traženja saveznika, ako američka politika prešutno odustane od Daytona i prepusti budućnost BiH-a na milost Europske unije, Rusije i Turske.
Hrvatski politički paternalizam nad BiH nije nikada imao simpatije ni podršku Bruxellesa, Berlina i Pariza, a uvijek je dodatno opterećivao odnose sa Sarajevom. Francuski i njemački parlamentarni izbori, Brexit te kompleksni odnosi Europske unije s Rusijom i Turskom omogućuju Dodiku daljnje zatezanje konopca. Ako istovremeno izgubi i strah od američke šibe nije jasno tko bi mogao zaustaviti njegove nove nepodopštine.
Neshvatljiva naivnost branitelja nacionalnih interesa
Potpuna je ironija da je dio hrvatske nacionalističke desnice s velikim ushitom dočekao pobjedu Donalda Trumpa. U slavlju koje zbog objektivnih okolnosti nije moglo biti zajedničko, sudjelovali su i banjalučki šerif te četnički vojvoda Vojislav Šešelj. Ako je za potonju dvojicu zbog svega navedenog razumljiva oduševljenost ikonom političke narcisoidnosti, potpuno je neshvatljiva naivnost navodnih radikalnih i beskompromisnih branitelja hrvatskih nacionalnih interesa.
Povijest dvadesetog stoljeća jasno je pokazala svu kontradiktornost i ograničenost „crne internacionale“. Ona je kao i krčma u kojoj su ostali samo pijanci, ali kako nitko nema para za novu rundu preostaje im samo međusobna tučnjava. Winston Churchill jednom je rekao da Balkan proizvodi više povijesti nego što je može konzumirati. Je li na redu nova runda saznat ćemo uskoro. Zahvaljujući ambicijama banjalučkog kabadahije i pogrešnom čovjeku u Bijeloj kući grah je izgleda pao na lošu stranu.