Cijenjeni ekonomski analitičar tvrdi da Most ne nudi nikakve reforme i da je programski isti kao HDZ i SDP

Velimir Šonje detaljno je analizirao ekonomske ideje Mosta

Velimir Šonje
FOTO: Vjekoslav Skledar/Telegram

Cijenjeni ekonomist i jedan od najutjecajnijih analitičara u zemlji, Velimir Šonje, objavio je prilično razarajući status na svom Facebook profilu. Prenosimo ga u cijelosti.


 

Izborni uspjeh Mosta temelji se na dvije jednostavne ideje: mi nismo ni HDZ ni SDP, i mi smo za reforme.

Radi se o zabuni. Most se ne razlikuje od HDZ-a i SDP-a po nekom dobrom programu reformi. Sva tri programa podjednako su površna, loša, i sa stručne ih je strane veoma teško razlikovati. U Mostovom programu doduše ima nekih stvari koje su radikalnije postavljene nego u HDZ-ovom ili SDP-ovom (na primjer, ukidanje drugog mirovinskog stupa – obvezne mirovinske štednje). Međutim, nema razrade mjera.

Dakle, reforme su i dalje nejasan pojam bez stvarnog sadržaja. Jedina stranka koja ih je donekle programski odredila (Pametno Marijane Puljak) ostala je izvan Sabora. Zbog toga nam sada preostaje uživo pratiti Mostovu potragu za reformama, političkim identitetom i političkom budućnošću.

Jedina stranka s jasnim reformama nije ušla u Sabor

Sezonu lova za reformama otvorio je autor ekonomskog dijela Mostova programa Ivan Lovrinović. Prema portalu Direktno (vidjeti u dnu), on je u prvom postizbornom intervjuu govorio o mogućnosti raspisivanja referenduma da narod kaže Mostu što da radi. To mi se čini neodgovorno u trenutku kada zemlji što prije treba učinkovita vlada sastavljena na temelju programske kompatibilnosti stranaka koje su dobile najviše glasova na izborima.

Nadalje, od konkretnih mjera spomenute su: (1) promjena broja članova nadzornih odbora u javnim poduzećima prema kriterijima struke, (2) osposobljavanje ljudi za javnu upravu po uzoru na Francusku, (3) promjena deviznog tečaja (ali bez devalvacije – posve je nejasno kako), (4) porezna reforma, (5) obrana javnih poduzeća, (6) dogovor radnika i kapitalista o tome kakav kapitalizam želimo (moramo regulirati kapitalizam jer smo danas u feudalizmu) i (7) upućivanje poslovnih obavještajaca u INA-u.

Točke (2), (5), (6) i (7) upućuju na to da je Lovrinovićev cilj sačuvati (obraniti) državna poduzeća: pojačati politički nadzor nad njima uz zadržavanje dirižističke i raširene javne birokracije francuskoga tipa (jer takav je francuski model).

Model upravljanja preuzet od HDZ-a i SDP-a

Na razini prve indicije to upućuje na isti model upravljanja kakav su godinama prakticirali HDZ i SDP, uz obećanje bolje kontrole korupcije. To nije nikakav feudalizam, nego već viđeni državni, rodijački, klijentelistički kapitalizam koji se hrani financijama državnih poduzeća.

O proračunu u prvom intervjuu nema niti riječi, osim obećanja o poreznim rasterećenjima (što sve velike stranke imaju u svojim programima). Tema o proračunu je na dvojben način obrađena u programu Mosta, gdje ništa ne piše o „bolnim rezovima“. Piše da treba uravnotežiti saldo proračuna i smanjiti javni dug, što je dobro.

Ali, malo dalje to je poništeno ovim prijedlozima: (1) ekspanzivna fiskalna politika, (2) povećanje državnih investicija u kapitalne projekte, (3) izdavanje projektnih obveznica za infrastrukturne projekte. Doduše, stidljivo se spominje „optimizacija troškova javne uprave“, ali to sigurno nisu nikakvi bolni rezovi, jer „optimizacija troškova“ ne znači ništa pred zjapećom nekonzistentnošću smanjenja javnog duga i rasta državnih investicija.

Radikalniji anti-reformski stav od SDP-ova i HDZ-ova

I od Čačića u Račanovo vrijeme, i od Kalmete u Sanaderovo vrijeme, vidjeli smo kako završe veliki državni infrastrukturni projekti. Završe s dugom koji će vraćati i naša djeca. Unatoč tome, izgleda da Most namjerava nastaviti tamo gdje je HDZ stao s državnim investicijama, samo poštenije. U pogledu tehnike rješavanja minusa u državnoj blagajni namjerava se valjda koristiti Grčićeva (propala) doktrina da će se već nekako pokrenuti rast, što će samo po sebi riješiti naše probleme s proračunom. To je pusta nada koja se već stoput izjalovila, a ne racionalan program.

U pogledu jačanja uloge države Most je vrlo vjerojatno još radikalnije anti-reformski od HDZ-a i SDP-a. Tu su planovi daljnjeg širenja državne uloge u gospodarstvu kroz osnivanje još jedne državne banke, državnog osiguravajućeg društva (valjda još mjesta za uhljebe).

Poneka mudra stvar

Tu su i neizbježni poticaji u poljoprivredi (država će jamčiti otkup petine uroda po zajamčenoj cijeni) i ukidanje drugog mirovinskog stupa odnosno povratak svih umirovljenika pod državne skute (čime će se samo fiktivno – obračunski smanjiti deficit, dakle riječ je o računovodstvenom triku).

I ne stignem polemizirati s drugim problematičnim (i demokratski regresivnim te neprovedivim) idejama o stavljanju Ustavnog suda i središnje banke pod operativnu dirigentsku palicu Sabora. To su teme za neki drugi tekst.

Ima u tome programu i poneka mudra stvar: ukidanje parafiskalnih nameta (ali i to bez nekog razrađenog programa neće ići), olakšanje poslovanja, predvidljivost propisa, privlačenje izravnih stranih ulaganja, mjerljivost rada u javnoj upravi, racionalizacija broja općina i slično. Spominje se i depolitizacija (pravosuđa, državnih tvrtki), bolja kontrola korupcije kroz „intelligence“.

Reforma su zasad pusta priča

To je kozmetika, lista sladunjavih političkih obećanja kakve na načelnoj razini sadrže gotovo svi programi političkih stranaka. Privatizacija je, naravno, zabranjena riječ – sam nečastivi na djelu. Eventualno se imovina koja nije u ekonomskoj funkciji države može prodati.

Dakle, zasad su Mostove reforme pusta priča. Lovrinovićev državni kapitalizam HDZ-SDP tipa sa začinom obećanog poštenja (deja vu) zaodjenut je u lokalni populizam koji ljude oduševljava kada netko obeća da zastupnika neće biti 151 nego 99 i da će imati plaću 9,999 kuna. Zvuči fino, brojke su fora, no realno, to ne znači ništa za ekonomski položaj Hrvatske sutra.

Vlada za reforme, a ne povratak u prošlost

Zašto sam tako kritičan? Zato što je moja prva (javna) reakcija na Most bila pozitivna (vidjeti dva posta niže na ovom zidu). U nedjelju navečer sam napisao da priželjkujem demokratsko usuglašavanje u zamjenu za dosadašnje unutarstranačke monolite s dominantnim vođama u stranačkim vrhovima. Rekao sam da mislim kako je bolje da usuglašavanje traje malo dulje, jer ono što se usuglasi lakše će se provoditi.

Podsjetio sam na studije koje uvjerljivo pokazuju da su države čije se političke elite nauče potanko usuglašavati u prosjeku uspješnije od država koje nauče brzo formirati stabilne, većinske vlade. Iz toga se može zaključiti da i manjinsku Vladu ne smatram problemom. Naprotiv, ona može biti dio rješenja. Međutim, to mora biti vlada za reforme, a ne za povratak u prošlost.

Informirajte se!
Program mosta (za koji je moja kolegica Maruška Vizek iz ne znam kojih razloga rekla da je „najdesniji“, valjda je mislila najviše nacionalan i kolektivistički): https://most-nl.com/most-nezavisnih-lista-predstavio-izborn…/
Duel Goran Vojković – Luka Popov u kojem se Vojković pogubio od subjektivne sklonosti Mostu, ali Popov uvjerljivo gubi u glasanju, što samo pokazuje koliko su svi zbunjeni Mostom, gotovo koliko i Most sam: https://www.index.hr/…/vojkovic-vs-popov–analiz…/855130.aspx

Prvo „autanje“ Ivana Lovrinovića koje je potaknulo nastanak ovog teksta: https://direktno.hr/…/Lovrinovi%C4%87-predstavio-reforme-Mos…