Članice OPEC-a i dalje će proizvoditi manje nafte pa postaje izvjesno ono što se nitko dosad nije usudio prognozirati; cijena više neće divljati
Naftni eksperti kažu kako će se kretati između 46 i 54 dolara po barelu
Nakon što je prošlog tjedna OPEC, naftni kartel koji okuplja 11 ponajvećih proizvođača nafte na svijetu, odlučio da do ožujka 2018. produži odluku o smanjenoj proizvodnji nafte, napokon je, tvrde stručnjaci, otklonjena i posljednja dvojba što će se sljedećih godina događati sa cijenom najvažnijeg svjetskog energenta. Ona će se kretati, suglasni su financijski i naftni eksperti, između 46 i 54 dolara po barelu, s tim da će prije biti ispod 50 dolara, nego li više od toga.
Dieter Helm, profesor energetske politike na Sveučilištu u Oxfordu, autor nove knjige “Burn Out”, o padu potražnje za naftom, zaključio je nakon sastanka članica OPEC-a, da bi uskoro cijena nafte od 50 dolara po barelu mogla zapravo postati “vrlo visoka”. Budući se od 2014. cijena nafte kretala između 30 do 140 dolara po barelu, nitko se zbog tako velikih oscilacija nije usudio prognozirati što će se dalje događati. No, očito je da su stručnjaci nakon više od 2,5 godine neizvjesnosti zaključili kako zbog smanjenja proizvodnje OPEC-a, ponuda neće biti bitno veća od potražnje, pa da više neće biti razloga za nepredvidljivim ludovanjem cijena.
Za smanjenje cijena kriva američka naftna industrija
S tim predviđanjima slaže se i većina velikih naftnih kompanija koje prihvaćaju stajalište da se potražnja za fosilnim gorivima više neće povećavati, da se zapravo može samo smanjivati, pa je stoga cijena od 50 dolara po barelu, nad kojom su se još do nedavno zgražali, sada više nego poželjna. U svojoj analizi Energy Outlook 2017., British Petoleum je takvu situaciju objasnio porastom korištenja alternativnih goriva, prije svega naftom iz škriljevca, poboljšanom učinkovitošću goriva, smanjenjem potrošnje goriva u auto industriji, ali i padom potražnje za naftom i dvije najmnogoljudnije zemlje na svijetu, u Indiji i Kini.
Stoga bi se, suglasni su naftni i financijski eksperti, cijena od 50 dolara mogla održati sljedećih petnaestak godina. Najveće zasluge za drastično smanjenje cijena nafte ima američka industrija nafte koja se dobiva iz škriljevca. Ona je, naime, uspjela drastično smanjiti troškove proizvodnje i potpuno se prilagoditi cijeni od 50 dolara po barelu nafte. Još donedavno troškovi proizvodnje kretali su se i do 70 dolara po barelu, pa su nakon pada cijene nafte na 40 dolara, morali gotovo prepoloviti proizvodnju.
No, početkom godine, američki proizvođači nafte iz škriljevca uspjeli su racionalizirati troškove pa su mogli povećati proizvodnju te tako nepovratno uništiti sve snove Rusije i Saudijske Arabije o višim cijenama nafte. Naime, naglo povećanje proizvodnje nafte iz škriljevca neutraliziralo je učinak smanjenje proizvodnje OPEC-a, što je omogućilo da se cijena spusti i ispod 50 dolara po barelu. Sada dnevno na tržište stiže oko 3,5 milijuna nafte iz škriljevca pa Saudijska Arabija i OPEC-a te Rusija više ne mogu izazvati nestašicu nafte i tako povećati njenu cijenu.
Fracking je zabranjen svugdje osim u SAD-u
Još do nedavno proizvođačima nafte iz škriljevca trebala je cijena nafte od 60 do 70 dolara po barelu, kako bi radili profitabilno i ulagali u nove izvore. Zbog toga ih je pad cijena na oko 50 dolara bacio na koljena, pa je dio postrojenja bio zatvoren, a prestalo se ulagati u nove pogone. Zbog toga su Saudijska Arabija i Rusija mogle smanjiti proizvodnju i tako povećati cijenu nafte na oko 58 dolara po barelu. No, dvije naftne super sile koje proizvode jedan od pet barela nafte dnevno u svijetu, ipak su morale pokleknuti pod pritiskom američke fracking industrije.
Hidrauličko frakturiranje ili fracking je postupak dobivanja nafte, zaostalog plina i plina iz škriljevca, kroz drobljenja stijena uz pomoć hidrauličke tekućine pod vrlo visokim pritiskom. Stijene se drobe uz pomoć vode koja je pomiješana s pijeskom i kemikalijama te se pod visokim tlakom ubrizgava u bušotinu. To rezultira pukotinama manjim od jednog milimetra, kroz koje izlaze na površinu prirodni plin i nafta. Kad se ukloni hidraulički tlak, mali fragmenti pijeska ili aluminijeva oksida, održavaju pukotine otvorenima.
Francking metoda omogućila je u SAD-u otvaranje oko 2,5 milijuna novih radnih mjesta u naftnim i plinskim bušotinama, a pomoću nje se može doći do sada nedostupnih golemih količina ugljikovodika, odnosno fosilnih goriva. Protivnici te industrije tvrde da hidrauličko frakturiranje prouzročuje zagađenje vode, ugrožava kvalitetu zraka ispuštanjem opasnih kemikalija te čak izaziva potrese. Zbog toga se takva metoda primjenjuje samo u SAD-u, dok je drugdje u svijetu praktički zabranjena.
OPEC proizvodi manje od 30 posto nafte na tržištu
Članice OPEC-a koje su nekoć proizvodile više od 50 posto svjetskih potreba za naftom, a sada već manje od 30 posto, uz pomoć Rusije bezuspješno pokušavaju smanjiti proizvodnju, nadajući da će tako smanjiti zalihe nafte i povećati cijenu. Nož u leđa tim naporima zabila je američka fracking industrija koja se vratila na svoje položaje te preplavljuje svjetsko tržište golemim količinama nafte, čime je izvršila snažan napad na cijenu nafte. Naftna alijansa između Saudijska Arabije i Rusije pokušava nemoguće: smanjiti opskrbu nafte u svijetu, što pokazuje, tvrde stručnjaci, koliko su podcijenili opasnost iz SAD-a.
Rijad i Moskva dogovorili su da produže svoje savezništvo te povedu zajedničku bitku protiv Amerikanaca, ali bez većih šansi na uspjeh. Rusija je u prosincu prošle godine proizvodila 10.49 milijuna barela nafte dnevno, što je manje za 29.000 barela dnevno u odnosu na studeni. Saudijska Arabija smanjila je proizvodnju s 10.72 milijuna barela dnevno na 10.46 milijuna, a OPEC je odlučio smanjiti proizvodnju tijekom 2017. za 1,2 milijuna barela dnevno.
Nakon Rusije i Saudijske Arabije, SAD su treći po veličini proizvođač nafte s proizvedenih 8.875 milijuna barela dnevno. Slijedi Irak s 4.451 milijuna barela, Iran s 3.990 milijuna, Kina s 3.980 milijuna, Kanada s 3.662 milijuna, Ujedinjeni Arapski Emirati s 3.106 milijuna, Kuvajt s 2.923 milijuna i Brazil s 2.515 milijuna barela nafte dnevno. IHS Markit procjenjuje da su zemlje OPEC-a u prvom tromjesečju 2017. smanjile proizvodnju za 1,1 milijun barela dnevno, no izvoz je smanjen za samo 900 tisuća barela dnevno.
Proizvođači su se brzo prilagodili novim cijenama
Do sad je na na tržište dolazilo dnevno nekoliko milijuna barela nafte više od potražnje. Samo članice OPEC-a dnevno su ubacivale na tržište 31,8 milijuna barela nafte, premda potražnja nije prelazila 28,5 milijuna tona. SAD su do prije nekog vremena uvozile godišnje 450 milijuna barela, no otkada se nafta počela dobivati iz škriljevca, udvostručile su vlastitu proizvodnju, pa više nisu uvoznici, a u rezervama imaju povijesno rekordne količine od oko 500 milijuna tona. Kina je od siječnja do lipnja prošle godine smanjila uvoz nafte s 7.55 milijuna barela na 7,3 milijuna barela dnevno.
Khalid al Falih, ministar nafte Saudijske Arabije i njegov ruski kolega Aleksandar Novak objavili su da ne odustaju od zajedničkog plana smanjenja proizvodnje te da je njihovo savezništvo ušlo u “novu eru suradnje na duži rok”. Zanimljivo da su se svi proizvođači nafte, i oni iz fosilnih goriva i oni iz škriljevca, ipak vrlo brzo prilagodili cijeni od oko 50 dolara po barelu, premda su tvrdili da to nije moguće zbog prevelikih troškova eksploatacije. Što pokazuje koliko je zapravo cijena nafte godinama bila nerealno visoka.
Analitičari Bloomberga smatraju da bi tek ako cijena nafte padne ispod 30 dolara za barel, naftna industrija mogla ponovno zapasti u ozbiljnu krizu. Neke zemlje optužuju Rusiju i Saudijsku Arabiju da su rezanjem proizvodnje omogućili ekspanziju nafte iz škriljevca što će neminovno dovesti do novog naftnog rata cijenama. Najnovijim padom cijena nafte istodobno je zauvijek okončana era kad je kartel OPEC, prevođen Saudijskom Arabijom, uglavnom određivao i kontrolirao cijenu nafte. Zbog toga se moglo dogoditi da cijena barela nafte dosegne vrtoglavih 145 dolara.
Nafta više neće biti ono što je donedavno bila
Kad se svemu tomu pridoda smanjenje potrošnje nafte zbog porasta broja obnovljivih izvora energije, jasno je da nafta više neće biti ono što je još donedavno bila: izvor neograničenih zarada i važno strateško oružje. OPEC je postao ranjiv, i na politiku, i na promjenu tehnologije, i sve to utječe na cijenu nafte koja bi na kraju mogla upropastiti sve, pa i najveće proizvođače”, smatra Bill Farren-Price, izvršni direktor Petroleum Policy Intelligence, savjetodavne tvrtke za hedge fondove i druge investitore.
Zaključio je kako je nedavni sastanak OPEC-a spriječio kolaps cijena nafte, ali pitanje je na koje vrijeme. Po mnogima upravo su proizvođači nafte najodgovorniji za ono što im se sada događa. Gurajući cijene nafte neodgovorno visoko, više od 100 dolara po barelu, natjerale su SAD, koje su bile najveći potrošač nafte na svijetu, da ulože golema sredstva kako bi pronašli nove izvore nafte koju bi mogli sami proizvoditi. Stoga su sada i najveće žrtve takve politike: što je veća cijena nafte, to se više proizvodi iz škriljevca pa OPEC mora neprekidno smanjivati poizvodnju.
No, pitanje je koliko dugo može trajati ta neravnopravna utrka. Još donedavno, naime, veliki proizvođači nafte poput Saudijske Arabije i Katara, nisu željeli smanjivati proizvodnju, bojeći se da će izgubiti tržišta na koja će se ubaciti američki proizvođači nafte iz škriljevca ili neki drugi proizvođači. Također, željeli su niskom cijenom nafte zaustaviti razvoj alternativnih izvora energije: dok je cijena barela nafte prelazila 100 dolara, isplatilo se ulagati u alternativne izvore energije, no na cijeni od 50 dolara po barelu više se nikome ne isplati ni istraživati ni ulagati.