CNN danas ima priču o masovnom zlostavljanju izbjeglica u logorima u Australiji. I prilično je mučna
Tvrde da ih muče kako bi spriječili masovne priljeve novih
Izvješća organizacija za zaštitu ljudskih prava kažu kako Australija zlostavlja izbjeglice u logorima ne bi li na taj način azilante prislila da prestanu pristizati, piše CNN.
Svakodnevno nasilje, pokušaji samoubojstva i djeca ostavljena bez medicinske skrbi samo su neke od stvari koje Amnesty International i Human Rights Watch predbacuju Australiji. Zloglasni australski kamp za izbjeglice nalazi se, inače, na prilično udaljenom opacifičkom otoku Nauru.
Australske vlasti znaju što se događa na Nauruu
HRW-ov viši savjetnik Michael Bochenek bio je jedan od dvojice istražitelja koji su posjetili kamp. “Na temelju dosadašnjeg iskustva ne znam niti jednu drugu zemlju koja se ovako odnosi prema ljudima koji traže zaštitu i slobodu, a da nisu osuđeni za niti jedan zločin”, rekao je. “Ne postoji ništa usporedivo s ovim.”
U istom izvješću stoji i kako je australska vlada dobro upoznata s uvjetima u kampu te da se njima koristi kako bi spriječila novi priljev izbjeglica. No, australska vlada poručila je u međuvremenu kako je nitko nije kontaktirao u vezi ovih optužbi te je odbacila mnoge od optužbi navadenih u izvješću.
“Preporučili bismo Amnestyju da kontaktira nadležno ministartsvo prije nego što objavi ovakve optužbe. Ministarstvo odbacuje većinu optužbi iz izvješća”, rekao je glasnogovornik australskog ministarstva imigracije i zaštite granica.
Mrtve duše zatočene u živim tijelima
Organizacije za zaštitu ljudskih prava razgovarale su na otoku Nauru s mnogim od azilanata te tako dokumentirale priče o strahu, ljutnji i očaju. “Ljudi ovdje nemaju život. Mi samo preživljavamo. Mi smo mrtve duše zatočene u živim tijelima”, rekao je jedan muškarac. “Mi smo samo ljušture bez ikakve nade ili motivacije.”
Bochenek osim toga tvrdi kako azilante zlostavlja i lokalno stanovništvo te da im nedostaje zdravstvene skrbi što na kraju vodi do visoke stope samoubojstava. Najmlađa žrtva tog sustava imala je samo 10 godina. “Što mora 10-godišnjaku prolaziti kroz glavu da se ubije”, zapitao se Bochenek.
Nikome nije stalo do zdravlja azilanata
Više od 20 izbjeglica otkrilo je istraživačima da ih je lokalno stanovništvo opljačkalo i napalo, uključujući je jednog muškarca koji je pretprio ozbiljnu ozljedu glave mačetom. Jedna kronično bolesna žena razvila je zbog nedostatka zdravstvene skrbi tumore na dojkama, grlu i maternici.
“Kad sam bila u Australiji doktor mi je rekao da trebam na operaciju, ali su me svejedno poslali natrag ovamo. Moje je stanje postajalo sve gore, dali su mi neke tablete ali one nisu djelovale. Trpim stalnu bol i ne mogu ništa jesti”, rekla je izbjeglica istraživačima.
Osim toga, mnogi su azilanti istraživačima pričali o ozbiljnim psihičkim poremećajima kod djece kao što su mokrenje u krevet, a u najekstremnijim situacijama čak i potpuni prestanak komunikacije. Nasilje u školi svakodnevna je pojava, a dobar dio djece azilanata zbog toga je prestao ići u školu.
Australski političari brane svoju politiku
Izbjeglice koje u Australiju stižu brodovima prebacuju se od 2012. na izolirane otoke poput Nurua ili Manusa kako bi im odmah bilo jasno da se neće naseliti u Australiji. Australski političari branili su takvu politiku i tvrdili da je humanitarna, jer na taj način ljude spašavaju od utapanja, iako su još i ranije postojala slična izvješća o zlostavljanjima u kampovima za izbjeglice.
Australske vlasti tvrde da je između 2007. i 2013. godine na moru živote izgubilo najmanje 1.200 ljudi. Tamošnji vrhovni sud dopustio je u veljači vladi zadržavanje kampova kao što je onaj na Nauruu. Prema službenim podacima ondje trenutačno boravi 442 ljudi uključujući i značajan broj djece. Nauruom, inače, upravlja lokalna samouprava uz podršku australske vlasti i nekih privatnih firmi.
Novinari ne smiju pisati o Nauruu
Elaine Pearson, direktorica australske filijale HRW-a, poručuje kako se vlada strašno odnosi prema izbjeglicama. “Čini se da namjerno vodi politiku zadržavanja određenog nivoa okrutnosti… Ne pada mi napamet niti jedna druga zemlja koja bi namjerno nanosila toliko boli ljudima”, tvrdi Pearson.
Problem je i u tome što australska vlada na mnoge načine novinarima onemogućuje posjet Nauruu. Primjerice, od novinara traže da potpišu dokument kojim se obvezuju da neće razgovarati s nikim od izbjeglica u kampu te da će sve što napišu posaliti vladi na autorizaciju. Zabranjeno je fotografiranje i snimanje izbjeglica. Iz vlade poručuju kako je to zbog zaštite privatnosti azilanata.