Danas je godišnjica turskog puča protiv Erdogana. NYT smatra da je cijela stvar, barem dijelom, suspektna
Niz detalja o puču jos uvijek nisu pojašnjeni, a dio ih zvuči kao teorija zavjere
Turska danas obilježava godišnjicu pokušaja puča protiv vlasti predsjednika Erdogana; osim što je riječ o puču na vratima Europe, koji smo mogli uživo gledati na Twitteru, Facebooku i televiziji, što ga je samo po sebi činilo krajnje intrigantnim, ta je večer posve promijenila turski politički i svakodnevni život. Uhićeno je 50 tisuća ljudi, među kojima i brojni novinari, a oko 150 tisuća dužnosnika dobilo je otkaze.
Recep Erdogan iskoristio je pokušaj nasilnog preuzimanja vlasti, za dramatično povećavanje vlastitih ustavnih ovlasti; nakon pobjede na referendumu u travnju ove godine, Erdogan je dobio neograničene predsjedničke ovlasti, mogućnost da na vlasti ostane do 2029. godine, ukinuo poziciju premijera i degradirao ulogu parlamenta.
Prava uloga tajnih službi i dijela vojske
Međutim, godinu dana nakon puča, postoji niz detalja, teza, dokaza i argumenata koji su nejasni ili barem djelomično suspektni, poput prave uloge vojske i tajnih službi u pokušaju svrgavanja Erdogana. U dužem tekstu, The New York Times donosi pregled nikad objašnjenih detalja iz događaja koji su se odigrali 15. srpnja 2016. godine.
Najmanje šest sati prije početka sukoba na ulicama, turske tajne službe imale su čvrste dojave o mogućem puču – vojni zapovjednik koji se tijekom suđenja identificirao samo kao “O.K.”, imao je, u sklopu puča, zadatak oteti turskog šefa tajnih službi, Hakana Fidana. Umjesto toga, O.K. je tog petka, u 15 i 30 popodne, obavijestio Fidanov ured o planu otmice, nakon čega je Fidan obavijestio razne dijelove turskog državnog aparata.
Spore reakcije odgovornih osoba
Nakon što je kontaktirao šefa vojske Hulusija Akara, Akar je poslao pismeno upozorenje u kojem je nedvojbeno kazao kako je riječ o mogućem pokušaju puča protiv vlasti. Međutim, Fidan i Akar reagirali su iznimno sporo. Fidan je, kaže, kontaktirao ured predsjednika tek u 19 sati i 26 minuta, a ni tada im nije do kraja rekao o čemu se radi, niti je tražio da ragovara s Erdoganom.
Fidan se kasnije te večeri našao s vođama sirijske opozicije, kao da se baš neobično ništa ne događa. Akar je, pak, tek u 18 sati i 30 minuta naredio prizemljivanje turskih aviona, a naredio je zatvaranje samo jednog dijela vojnih baza. Ono što je analitičarima posebno čuno, piše NYT, jest da su Akaru trebali mjeseci da parlamentu pošalje svoje pismeno svjedočanstvo o toj večeri. Akara su, tijekom noći, pobunjenici uspjeli oteti.
Kontrolirani puč i neobičan pokušaj otmice
Sam Erdogan nije baš ponudio suvisao tijek događaja. Tvrdi da je o neobičnim vojnim aktivnostima toga dana čuo oko 16 sati i 30 minuta, a zatim je u 17 sati, bez uspjeha, pokušavao kontaktirati Fidana i Akara. Posvemašnja konfuzija o tijeku događaja analitičarima daje naslutiti kako je režim odlučio pustiti da se dio puča uistinu odvije, kako bi učvrstio svoju poziciju. “Bio je to kontrolirani puč”.
Osim spore reakcije tajnih službi i vojske, NYT dovodi u pitanje organizaciju otmice turskog predsjednika, čiji pokušaj se dogodio nekoliko sati nakon početka puča. Jedan od ljudi koji su bili zaduženi za otimanje, Gokhan Sonmezates, kaže kako im je naređeno da pričekaju s otmicom, bez ikakvog suvislog razloga.