Nekad je nužno odabrati stranu

Danas objavljeno UN-ovo izvješće upozorava da se nazire novi val nasilnih prosvjeda u arapskim zemljama

Mladi u arapskim zemljama sve su nezadovoljniji

FOTO: Flickr/Caron

U prosincu 2010. egipatska vlada rapravljala je o otkrićima nacionalnog istraživanja o mladima. Samo 16 posto populacije između 18 i 29 godina izašao je na izbore, a samo se 2 posto javilo da volontira. Generacija je apatična, zaključili su ministri i nastavili vrtiti palčeve. Nekoliko tjedana kasnije egipatska mladost napunila je ulice i i srušila predsjednika Hosnija Mubaraka, piše Economist.

Posljednje UN-ovo izvješće o razvoju u arapskim zemljama, objavljeno danas, pokazuje da iz Arapskog proljeća nisu izvučene nikakve pouke. Pet godina od revolta koji je rušio arapske vođe režimi su mnogo oprezniji spram bunta, ali i dalje ne razumiju njegove uzroke.

Sukobi uništavaju države

Kako države propadaju, mladi se sve više identificiraju s religijom, sektom ili plemenom nego s domovinom. Prije 14 godina u pet su arapskih država postojali otvoreni sukobi. Danas ih je 11. Predviđanja kažu kako će do 2020. tri od četiri arapske države biti ranjive sukobima.

Iako su dom za tek oko 5 posto svjetske populacije, 2014. godine arapski je svijet bio žrtva 45 posto svjetskog terorizma, 68 posto smrti u borbama, imao je 47 posto interno dislociranih, odnosno ljudi koji su se iz jednog kraja svoje zemlje morali preseliti u drugi i 58 posto svjetskih izbjeglica. Osim što ubija i osakaćuje, rat uništava infrastrukturu i ubrzava dezintegraciju.

Nezaposlenost raste brže od populacije

Populacija od 15 do 29 godina starosti u arapskom svijetu broji 105 milijuna i brzo raste, ali nezaposlenost, siromaštvo i marginalizacija rastu još brže. Razina nezaposlenosti mladih je 30 posto, više no dvostruko više od svjetskog prosjeka od 14 posto. Više od polovice mladih Arapkinja koje traže posao ne uspijevaju ga naći.

Usprkos tome, vladanje ostaje u domeni nasljedničke elite. “Mladi se ljudi ovdje osjećaju diskriminirano i isključeno. Mnogi na vlasti ne rade puno više od pukog govora, spajajući probleme mladih s bezubim ministarstvima sporta”, stoji u izvješću.

Visoko obrazovani napuštaju regiju

Arapski režimi reagiraju na sigurnosne prijetnje dodatnim stiskanjem šake. Vlade radije kupuju strano oružje nego ulažu u stvaranje kapitala. U zemljama rastriganima sukobima, mladi žive u ograničenim zonama unutar vlastitih država i ne mogu putovati.

Mnogi visoko obrazovani mladi napustili su regiju. Izvješće kaže da bi olakšavanje putovanja između zemalja regije bilo korak u pravom smjeru. Iako je prije samo sto godina cijela regija imala zajedničko tržište, mladim Arapima često je lakše dobiti studentsku vizu za Europu nego za neku od susjednih država. Usprkos nominalnom bratstvu koje proklamira Arapska liga, putovanje bez viza između zemalja članica nije baš uobičajeno.

Mladi Arapi spreminiji na prosvjede

Iako ih glasa manje od svjetskog prosjeka, arapski su mladi spremniji na prosvjede. UN-ovo izvješće kaže da se arapski protesni pokreti događaju ciklično, svakih pet godina. Nemiri u sjevernoj Africi događali su se 2001., zatim 2006. pa 2011. Novi val nemira mogao bi uslijediti uskoro.

Mladi Arapi radije biraju direktnije i nasilnije modele političkog ponašanja, posebno ako ne vjeruju da postojeći modeli participacije funkcioniraju. Nova generacija je najbrojnija, najobrazovanije i najurbaniziranija u povijesti regije. Zahvaljujući društvenim mrežama usklađeni su sa modernim svijetom.