Danas se održava prosvjed liječnika, naletjeli smo na dosta dobro pismo koje je mladi psihijatar uputio Reineru

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti.

---

Uvaženi kolega i cijenjeni profesore Željko Reiner,

Bez elaboriranja naših ranijih kratkih susreta na Šalati za vrijeme mog studija, kao i na nekim drugim mjestima, prešao bih na temu zbog koje vam se obraćam, kao kolega kolegi.

Pratio sam izlaganje kolegice Ines Strenja Linić 2. prosinca 2016. o problemima mladih liječnika. S obzirom na to da ste bili predsjedavajući za vrijeme tog kratkog ali informativnog izlaganja, odnosno “stanke” koju ste tek nekoliko minuta ranije ocijenili “vremenom za promidžbu zastupnika”, bili ste, uz kolegicu, u kadru kamera na HRT4. Tih možda dvjesto gledatelja moglo je vidjeti da ste tada:

– pisali bilješke i konzultirali se sa saborskim službenicima,
– čistili krmelj iz oka i pili vodu,
– gledali na sat,
– bili fokusirani na ama baš sve drugo za svojim pultom i onim što se događalo među saborskim zastupnicima osim na sadržaj izlaganja,
– kad je zastupnica Strenja Linić “premašila vrijeme predviđeno za izlaganje”, spremno ste joj se zahvalili, te hladnokrvno nastavili s dnevnim redom.

Kao mladi liječnik i kao vaš kolega, osupnut sam vašom nonšalancijom, profesore Reiner. Nitko ne očekuje da predsjedavajući sluša svako slovo o čemu tko izlaže, međutim, u tih pet minuta kamere su pokazale da ni jedno jedino slovo do vas nije doprlo. Emocijom, gestom, grimasom, rečenicom komentara, ma ničim niste dali do znanja da ste svjesni da:

– u Hrvatskoj manjka nekoliko tisuća specijalista,
– ih je preko tisuću spremno otići iz domovine,
– na ovim prostorima i nigdje drugdje u civiliziranom svijetu uvriježeni (i to već desetljećima!) “robovlasnički” ugovori s propisanim i milijunskim penalima ne sprječavaju odlazak specijalista iz onih ustanova u kojima im nisu osigurani optimalni radni uvjeti,
– se pravilnik o specijalističkom usavršavanju liječnika ponovno mijenja, i to ponovno na štetu mladih liječnika koji bez specijalizacije ne mogu pomagati bolesnicima, za što su dugo studirali.

Ne čudi što se osobno ni na koji način niste založili za rješavanje problema mladih liječnika ako ni ne čujete da problemi postoje. S obzirom na to da ste liječnik, i s obzirom na to da je vaša znanstvena karijera napredovala do statusa akademika zahvaljujući valjda i suradnjom s desecima mladih liječnika na istraživanjima, fascinantno je da ste na nepravde koje hrvatsko zdravstvo stavlja pred mlade kolege oguglali do te mjere da vas se ni najmanje ne tiče kad o njima govori kolegica ni metar ispred vas.

Hipokrat vas je obvezao da vam kolege budu braća. Ponukan sam vas podsjetiti na to da imate u Hrvatskoj tisuće mladih sestara i braće koji rade daleko više i daleko dulje nego što bi to zakoni dopuštali. Više od četvrtine specijalizanata koje sam nedavno anketirao u mjesec dana “nakupila” je na poslu 100 i više prekovremenih radnih sati; otprilike svaki četvrti specijalizant radio je 36 i više sati u komadu.

Jedan anketirani kolega proveo je na poslu 103 radna sata. Jedan se pohvalio kako je u mjesec dana imao 440 radnih sati, siguran sam da je dobar dio njih donirao svojoj ustanovi. Zaboravili ste kako je to obaviti 193 hitna pregleda u 24-satnoj smjeni – možda nikad i niste toliko ni obavili, no jedan vaš mlađi brat jest. Možda vi niste imali pet dežurstava i tri pripravnosti u devet dana, no barem poslušajte kad se govori o kolegama koji jesu na to ugovorima primorani.

Zaključno, u ime onih koji u operacijskoj sali provedu 26 sati u komadu, molim vas, svrnite pogled na probleme te svoje mlade braće i sestara, inače će puno njih, nažalost, gledati vas na TV-u iz inozemstva.

Hvala na pažnji.