Davoru Bernardiću sviđa se u opoziciji. To je jedino donekle razumno objašnjenje za ovotjedne propuste

Šef SDP-a nije uspio poentirati na ministrica Murganić nakon incidenta s darovima u privatnom vrtiću

Čelnik hrvatske oporbe – a to je još uvijek, nominalno, Davor Bernardić, koliko god se njegov kolega iz HSS-a pokušavao samoinaugurirati na tu poziciju – neće pronaći bitno boljih političkih prilika, od takozvane afere paketići ministrice Murganić. Za nekog tko je mandat na čelu socijaldemokrata započeo retorikom o jednakim mogućnostima za sve građane, postaje fascinantno da Bernardić samom sebi uporno oduzima mogućnost dolaska na vlast.

I da, čini se, ne razumije sve političke konotacije poteza Ministarstva obitelji i socijalne politike – upravo iz pozicije davanja jednakih šansi svima u društvu. HDZ-ova ministrica, iz čijeg je Ministarstva također izašao čuveno nakaradni nacrt Obiteljskog zakona, poklone za najsiromašniju djecu podijelila je djeci u privatnom katoličkom vrtiću. Postoji li, za šefa hrvatske ljevice, za šefa ljevice bilogdje na svijetu, bolja prilika za poentiranje? Za deklariranje vlastitih socijalnih, društvenih i moralnih vrijednosti, politika, načela, ciljeva, ukoliko je za pretpostaviti da nešto slično još boravi u SDP-u.

Talibanski odnos Ministarstva prema djeci

Kroz efikasnu, populističku retoriku o vlasti Grinčeva koja uzima siromašnim klincima da bi se dodatno ulizivala Crkvi, Bernardić je danima mogao harasirati HDZ-ovu Vladu; mogao je podsjetiti na sumanute odredbe nacrta Obiteljskog zakona, iz kojih je jasno da talibanski odnos prema djeci i obitelji nije eksces, već ideologija; mogao je, u krajnjoj liniji, ismijavati ministricu koja tvrdi da kamere nisu snimile sporne paketiće, iako je prilično jasno da su kamere snimile sporne paketiće (ova taktika također nije eksces: HDZ-ov Franjo Lucić tako je tvrdio da nije snimljen u pokušaju podmićivanja, iako je snimljen u pokušaju podmićivanja).

Umjesto toga, istaknuta ovotjedna izjava šefa opozicije glasi: “jednako su mi dragi Metković i Amsterdam”, čime je, uz vidno manje takta i suptilnosti od državne tajnice koja je panično istrčala iz privatnog vrtića, ponudio predizborne koalicije i Mostu i liberalima. U tjednu koji se mogao perfektno iskoristiti za artikuliranje vrijednosti kakve želi zastupati i iz kojih želi nastupati, čelnik SDP-a artikulirao je pomankanje bilokakvih vrijednosti.

Istina, ostali zastupnici SDP-a prozivali su ministricu u Saboru – no, njihov zaključak svodio se na to da bi ministrica trebala odstupiti. Što vodi u gubitničke pokušaje nasilne smjene i izglasavanja nepovjerenja, a SDP je u proteklih godinu dana izgubio bezbroj takvih glasanja (Pavo Barišić, Zdravko Marić, Nada Murganić prije nekoliko tjedana). Takvim nepametim inicijativama oporbena stranka, osim što hrli iz poraza u poraz, uporno upada u identičnu logičku zamku: odgovornost za preživljavanje loših ministra s premijera prebacuje na sebe.

Svjetski dan volontera i gaf s minimalnom plaćom

Čime se ovih dana bavio predsjednik SDP-a? Osim što je nespretno nudio suradnje doslovno svima koji još nisu ostvarili suradnju s HDZ-om, Davor Bernardić na Facebooku je obilježio svjetski dan volontera, objavio fotografije s donatorske večere udruge Paraolimpijac i čestitao dan grada Novoj Gradišci – ne zato što gaji posebne simpatije prema Novoj Gradiški, nego, kako piše u statusu, jer je na čelu tog grada njegov prijatelj. Na Twitteru je, ipak, imao pokušaje lijevog populizma i napada na HDZ, s postocima rasta minimalne plaće koji predlaže njegova stranka:

Kao što je novinar Goran Penić ispravno primijetio, problem je što Vladinih 131 kuna povećanja iznosi točno 5 posto trenutnog minimalca – dakle, Bernardićev ključni ovotjedni ekonomski komentar jest da napadne Vladu radi više-manje iste mjere kakvu traži od Vlade (razlika je u tome što Bernardić predlaže isto povećanje minimalca i u narednim godinama).

Još jedan slab tjedan za SDP, nakon kojeg se nameće naizgled banalno, a ipak jedino razumno pitanje: pokušavaju li, možda, ostati u opoziciji?