Nekad je nužno odabrati stranu

Đikić je odgovorio Plenkoviću, kaže mu da jučer nije baš govorio istinu i pita zašto je pismo pustio u medije

Zamolio je premijera da ispravi netočne izjave iz jučerašnje rasprave

FOTO: PIXSELL

Znanstvenik Ivan Đikić poslao je javno pismo premijeru Andreju Plenkoviću u kojeg ga moli “da ispravi netočne izjave” iz jučerašnje rasprave u Saboru. Napisao je kako vjeruje da su bile dane u žaru “političkih borbi” i da Plenković tako ne misli.

“Đikić vam je očigledno savjetnik preko Atlantika, pa vam detaljno čita i šalje, i vi ubacujete to u zahtjeve i tako gradite argumente; Đikić je
eksternalizirani savjetnik jedne političke stranke preko Atlantika”, rekao je jučer Plenković, a Đikić sada kaže kako to nije istinito niti dokazivo.

“Lijepo Vas molim za Vašu osobnu i javnu ispriku sutra u Saboru gdje ste te neistine i iznijeli. Također molim sve zastupnike Hrvatskog sabora da ne koriste moje ime u bilo kojem političkom kontekstu. Dovoljno je iznositi činjenice koje sam javno objavio i koje su relevantne za temu plagiranja, a informacije o meni i mome životopisu uopće nisu tema rasprave u Sabor”, napisao je Đikić koji kaže kako njegova vjerodostojnost počiva na temeljima njegove znanosti.

Osobni napadi na Đikića

Đikić dalje piše kako je razgovarao s Plenkovićem 3. siječnja te mu je jasno rekao da je zabrinut oko plagijata ministra Barišića. “Za plagijat sam rekao da ću ipak morati javno iskazati svoje mišljenje. Vi ste me ohrabrili da sve svoje činjenice iznesem javno (taj dio razgovora ste jučer potvrdili i u Saboru). Izrijekom sam Vas zamolio da ne bude osobnih napada na mene jer sam bez ikakvog razloga zbog iznošenja javnih činjenica 2006. godine bio proglašen neprijateljem svoje domovine. Vi ste obećali da ih neće biti.

Međutim napadi su započeli vrlo brzo nakon mog izlaska u javnost, a Vi od tog razgovora do danas odbijate bilo kakvu vrstu komunikacije sa mnom. U tom periodu bio sam izložen napadima, vrijeđanjima i prijetnjama po moj osobni, profesionalni a dijelom i obiteljski život. Neistinama koje ste jučer i sami iznosili u Saboru dodatno ohrabrujete one koje me napadaju da to nastave i dalje raditi.”, napisao je Đikić.

Đikić je potom u sedam točaka obrazložio svoje prigovore Plenkoviću.

1. Značajni argumenti o plagiranju

“Sve informacije koje sam skupio, a bile su značajne za slučaj plagiranja ministra Barišića slao sam jedino Vama i predsjedniku Sabora uz zamolbu da mi se javite ukoliko želite. Iako niste odgovarali na moja privatna pisma nakon prvog razgovora, ista ste dijelili s ministrom Barišićem i/ili medijima što je vrlo nekorektno. Ja sam pak tek nakon 2-3 dana čekanja bez
Vašeg odgovora te iste informacije poslao u medije”, piše Đikić.

2. Barišića optužuju za autoplagijat

Nastavlja, u drugoj točci, kako je 5. veljače s hrvatskim filozofom Jurom Zovkom s Instituta za filozofiju i Sveučilišta u Zadru poslao pismo Plenkoviću u kojem je ukazao na “opravdanu sumnju da je oko 80 posto doktorata ministra Barišića plagirano” te kako su bili dužni prijaviti na matično Sveučilište u Augsburgu gdje je doktorat napravljen. “Radi se o sumnji u dvostruko objavljivanje i plagiranje dijela vlastitog magisterija obranjenog na Sveučilištu u Zagrebu na hrvatskom jeziku u okviru
vlastitog doktorskog rada na Sveučilišta u Augsburgu, pisanog na njemačkom jeziku.”

3. Plenković je sve dao ‘izabranim medijima’

U trećoj točci piše kako bi “prirodna reakcija zabrinutog premijera Vlade” bila da pozove profesora Zovka koji je član HDZ-ovog Odbora za znanost na razgovor. Optužuje Plenkovića kako je umjesto toga sve servirao medijima. “Mi nikako nismo željeli da to pismo date ministru Barišiću jer naš identitet u cijelom postupku prijave protiv njega treba ostati anoniman. No vi ste nas obojicu ignorirali i iznevjerili naše povjerenje koje smo polagali u instituciju premijera Vlade RH. Dva dana nakon slanja pisma Vama to je pismo dospjelo u izabrane medije te su novinari HTV-a i
Jutarnjeg lista tražili naše izjave tvrdeći da su iz izvora Vlade čuli da smo prijavili ministra Barišića u Njemačkoj zbog plagiranja u doktoratu”, piše i kaže kako su oni odbili dati bilo kakve izjave.

“Mi smo odbili dati bilo kakve izjave jer naša prijava nije bila namijenjena za raspravu u medijima nego se treba razmotriti kroz zakonom definirani postupak na Sveučilištu u Augsburgu. Zbog toga medijima nisu dane za
objavljivanje konkretne činjenice”.

4. Na kraju je pismo došlo i do Barišića

“Sljedeći dan iznenada se pojavilo javno priopćenje ministra Barišića o istoj temi. On se osvrnuo na činjenice iz našeg pisma (koje je mogao dobiti samo od Vas) i javno nas prozvao i napao, te time kompromitirao naše pravo na anonimnost u prijavi sumnje na plagiranje. U svom podužem obraćanju ministar je pokazao potpuno nepoznavanje temeljnih principa
znanstvene čestitosti kao i zakona po kojima je pisao doktorsku disertaciju. Pravilnik iz 1986. godine nigdje ne spominje mogućnost kumulativne disertacije jer je takav postupak u Njemačkoj na sveučilištima u jačoj mjeri zaživio nakon 2000. godine.

Međutim ističem čl. 5 st. 8. Pravilnika iz 1986. koji naglašava „ … da je zahtjevu za promociju potrebno priložiti dokument u kojem se izjavljuje da je doktorski kandidat sam napisao disertaciju, da se nije služio tuđom pomoći, da nije koristio druge rukopise (članke) nego one koje su navedene u popisu literature i da je sva mjesta, koja su iz druge literature doslovce ili odgovarajuće preuzete, kao takva označio“. A ministar Barišić je počinio prijevaru objavljivanjem istog teksta u svom doktoratu i u svom magisteriju. Samim nepoznavanjem zakona i temeljnih vrijednosti znanosti on dokazuje da nije u stanju obavljati odgovornu dužnost ministra znanosti”, napisali su.

5. ‘Pokrenuta je mašinerija uvreda’

“Također u zadnja tri tjedna pokrenuta je mašinerija meni nepoznatih ili poznatih osoba koje me javno prozivaju, vrijeđaju; iznose se laži, govori se da sam samo njemački znanstvenik koji nema što govoriti u Hrvatskoj, drugi mi prijete da radim protiv Hrvatske time što kritiziram ministra Barišića. Tim napadima pridružuje se i ministar Barišić osobnim izjavama da sam se politički opredijelio jer sam bio savjetnik bivšeg ministra znanosti što je apsolutna neistina”, napisao je.

6. Netko je prijavio i samog Đikića

Najdalje je u takvom djelovanju otišao meni nepoznati gospodin JS koji me je prije dva tjedna službeno prijavio na Goethe Sveučilištu u Njemačkoj zbog neetičkog rada (sam je poslao svoju prijavu medijima u Hrvatskoj). Odbor za etičnost Goethe Sveučilišta trenutačno istražuje njegove navode o mojim radnjama, te mogućim počinjenim štetama i neetičnom
djelovanju u Frankfurtu i Hrvatsko

7. Isti gospodin nudi Barišiću da ga može ‘financijski uništiti’

“Taj isti gospodin je pisao i osobno ministru Barišiću i nudio mu je pomoć kako me se može financijski uništiti u Njemačkoj. Osim toga u prepisci koju je vodio s članom akademije HAZU-a profesorom Pečarićem taj je dotični gospodin sebe nazivao neprijateljskom emigracijom i iznosio potpuno neprimjerene izjave. Sve te email poruke dobili ste i Vi gospodine Plenkoviću i ministar Barišić, prof. Igor Ćatić i ja kao cc.”, napisao je Đikić i priložio mailove Josipa Stjepandića sa sadržajem koji je naveo.

Predlaže osnivanje neovsinog odbora od 5 vodećih svjetskih filozofa

Na kraju je napisao kako je sinoćnja rasprava u Hrvatskom saboru bila negativan primjer rada političara, jer se činilo da su oni sami sebi svrha. Cijelu raspravu je bilo žalosno za gledati, jer se slučaj ministra Barišića mogao i trebao riješiti puno prije. Gospodine Plenkoviću, Vi ste jučer tvrdili u saboru da “Ovo nije plagijat, već je riječ o tehničkom propustu. Točka. To je bit”, iako znate i imatesve dokaze da je ministar također kopirao i cijele odlomke iz drugih knjiga i članaka na Wikipediji, te prepisao dio svog magisterija u svoj doktorat, te time počinio još jednu znanstvenu grešku.

Sve su to mnogobrojne neetične radnje koje mogu prepoznati i studenti. Te radnje su nespojive s odgovornom funkcijom ministra obrazovanja i znanosti. Međutim, Vi ne želite razgovarati o tim činjenicama. Time
cijela Hrvatska postaje talac političkih sukoba Vas i opozicije oko slučaja Barišić. Potrošena je tolika energija uzalud, moral građana i vjera u demokratske standarde se dodatno urušavaju, a mladi odlaze. Građani RH se danas s pravom pitaju: Zašto premijer Plenković brani ministra Barišića usprkos svim dokazima o njegovim plagijatima? Zar on ne vjeruje etičkom odboru Hrvatskog sabora?

Ovaj problem možete jednostavno riješiti, te time zadobiti povjerenje hrvatskih građana u vjerodostojnost Vaše vlade. Zamolite predsjednika Sabora RH da Sabor formira neovisni međunarodni odbor od 5 vodećih svjetskih filozofa i stručnjaka znanstvene čestitosti koji će proučiti cijeli životopis i sve slučajeve plagiranja od strane ministra Barišića, te donijeti svoje stručno mišljenje”, zaključuje Đikić.