Ovo društvo stalo je na stranu loših vrijednosti i loših ljudi. Zato je Đikić otišao, a ne zbog povrijeđene taštine
Zašto je Vlada odabrala načelo plagiranja i otvorenog laganja
Korupcija nije samo u novcu. Korupcija je, malo dublje govoreći, sustav loših, ali dominantnih društvenih vrijednosti, koje promoviraju određene vladajuće grupe, kao svoj obrazac upravljanja društvom. Andrej Plenković i njegova stranka i Vlada tako su odabrali načelo plagiranja i otvorenog laganja, u slučaju Barišić, nasuprot načela znanstveničke strogosti, koju zagovara Ivan Đikić.
Pa su odabrali načelo kršenja manjinskih prava, kroz imenovanje Ladislava Ilčića bliskim suradnikom Davora Stiera, umjesto načela zaštite manjinskih prava; Vlada u kojoj radikalni homofob (da ne spominjemo druga njegova ograničenja) može postati savjetnik ministra vanjskih poslova, ne smije se čuditi kada se homofobna retorika pretvori u fizički napad, kao što se to dogodilo ovih dana u Zagrebu.
Ovo zaista nije slučaj povrijeđene taštine
Pa su odabrali načelo strogo kontroliranog novinarstva, sklopivši dogovore s većinom mainstream medija o obrani zajedničkih interesa (u tom je poslu, doduše, Kolinda Grabar-Kitarović nenadmašna). Pa su dopustili da se veći dio HTV-ova infomativnog programa sroza na razinu devedesetih godina, jer im to odgovara. Pa su odlučili uništiti hrvatsku filmsku proizvodnju, jer nije ideološki po volji dijelu HDZ-a, kojeg predvodi Milijan Brkić, još očigledniji plagijator od Pave Barišića. I tako dalje, i tako dalje.
Slučaj demonstrativnog Đikićeva odlaska iz hrvatske znanosti nije, dakle, slučaj povrijeđene taštine, nego primjer neslaganja sa sve vidljivijom praksom podržavanja loših vrijednosti i loših ljudi, na štetu autentičnih vrijednosti demokratskog Zapada, i boljih i kvalificiranijih ljudi. Andrej Plenković, HDZ i Kolinda Grabar-Kitarović stvaraju model upravljanja društvom i državom, u kojem će biti zaštićeni svi oni koji ih više manje bespogovorno slušaju, neovisno od određenih političkih i ideoloških uvjerenja, a osobito neovisno od stvarnih sposobnosti.
Korupcije bazirane na bezuvjetnoj poslušnosti vođi
Takav, duboko koruptivni model upravljanja društvom, s vremenom nužno vodi i u u financijsku korupciju velikih dimenzija. Svi mogući kriminali, nepravde i budalaštine iz Tuđmanove privatizacije dogodili su se, među ostalim, i zato što su ondašnje političke strukture bile formirane gotovo isključivo po načelu unutarnje korupcije, koje se baziralo na bezuvjetnoj poslušnosti vođi. Tuđman je u ratnim vremenima možda morao izgraditi takav sustav upravljanja državom, strankom i društvom; s druge strane, Tuđman, kao dugogodišnji komunist, nije mogao biti demokrat.
Za njega je osobna lojalnost (i lojalnost stranci/Partiji) bila genetski urođen glavni kriterij političke i društvene selekcije. Plenković je, pak, politički formiran u demokratskim uvjetima, što znači da on koruptivni model upravljanja društvom izgrađuje savršeno svjesno, kako bi lakše i bezbolnije vladao. Plenković pri tome računa na dobre ekonomske rezultate, kao ugodni masovni amortizer svih njegovih politički dvojbenih odluka.
Razina provincijalnih, poluzakonskih zemalja
No, dobri ekonomski rezultati, dugoročno govoreći, nikad ne prikrivaju niti kompenziraju pogrešne i korumpirane obrasce vladanja društvom: brutalna čileanska diktatura svojedobno je bilježila fenomenalne gospodarske brojke, a socijalisitički nostalgičari još su ponosni na jugoslavenske ekonomske statistike iz sedamdesetih godina. No, svi takvi sustavi nužno se raspadaju. Budući da je Hrvatska demokratska država, naš se politički sustav ne može raspasti. No, može se, ionako loš i neefikasan, dodatno pokvariti.
A to je baš ono što čini Plenkovićeva Vlada. Svodi nas, kad je riječ i o funkcioniranju političkog sistema, i o promoviranju društvenih i političkih vrijednosti, na razinu Srbije, ili Rumunjske ili Makedonije. Dakle, na razinu provincijalnih, poluzakonskih zemalja u kojima trijumfiraju mediokriteti, i koje se, prirodno, iznutra urušavaju. Vrlo je moguće da je samo pitanje vremena kad će Plenkovićeva kultura političke i ideološke korupcije, početi prerastati u kulturu državno tolerirane ili poticane financijske korupcije.