Došli smo do iskaza u procesu protiv SDP-a i analizirali presudu; mnogi stručnjaci misle da je zbilja neobična
Pokušali smo doći do konteksta presude zbog koje SDP mora platiti 10 milijuna kuna
Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) našla se pred ozbiljnim financijskim teretom nakon što je Visoki trgovački sud odlučio da mora platiti dug za promidžbu tijekom kampanje za lokalne izbore 2009. godine. Iako je predsjednik stranke Davor Bernardić nekoliko dana tajio članovima ishod procesa, na kraju je potvrđeno da je u pitanju dugovanje za izborne kampanje teško 4,3 milijuna kuna s kamatama, te još pola milijuna kuna sudskih troškova. Ukupan iznos mogao bi, nakon obračuna kamata, dosegnuti i deset milijuna kuna.
Ovu pravomoćnu presudu SDP će pokušati srušiti u postupku revizije na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Telegram je doznao iskaze ključnih svjedoka iz ovog postupka što ga je protiv SDP-a pokrenula Televizija Sljeme, tvrtka kojoj je na čelu bliski suradnik nekadašnjeg SDP-ovca Milana Bandića, Slobodan Ljubičić. Nakon lokalnih izbora 2009. godine Bandić je kao nezavisnih kandidat krenuo u izbornu utrku za predsjednika RH, a kako je SDP-ov kandidat na tim izborima bio Ivo Josipović, Bandić je zbog svog poteza izbačen iz stranke.
Informaciju o presudi Visokog trgovačkog suda u utorak je prvi objavio Jutarnji list. Dok ju Milan Bandić nije želio komentirati, iz SDP-a su najavili reviziju, koja, međutim, neće odgoditi ovrhu ovog iznosa na njihovom računu. To bi eventualno mogao zaustaviti Ustavni sud RH kojem, kako neslužbeno doznajemo, stranka također priprema tužbu uz zahtjev za donošenjem privremene mjere, odnosno odgode ovrhe do konačne odluke. Nije isključena ni mogućnost regresne tužbe prema Milanu Bandiću.
Što su stručnjaci s kojima smo ovih dana neformalno razgovarali izvukli kao najneobičnije dijelove presude? Dakle, ugovor kojim se SDP obvezuje da će preuzeti trošak potpiše tajnica koja za to nema ovlasti i pritom je i danas jedna od najbližih suradnica zagrebačkog gradonačelnika; gospođa to ne prijavi šefu stranke i onda na sudu izjavi da je postupala prema uputama Milana Bandića; Visoki trgovački sud ukine presudu prvostupanjskog iako je najčešća praksa da je vrati. Detalji iz sudskog postupka, a posebno financijski nalaz Porezne uprave, ukazuju koliko je odluka Visokog trgovačkog suda polemična. Donosimo kronologiju slučaja.
1. SDP-ov suradnik stavlja potpis na sumnjivu fakturu
Sasvim konkretno, radi se o dugovanju SDP-a za promidžbu u predizbornoj kampanji koje proizlazi iz računa što ga je stranci ispostavila tvrtka Designsystem u vlasništvu Borislava Maleševića. Tih 4,3 milijuna kuna odnosilo se na zakup oglasnog prostora što su ih tijekom kampanje realizirale firme Advans i Zagrebplakat.
“Advans i Zagrebplakat pružali su usluge zakupa oglasnog prostora za SDP, ali fakture nisu ispostavili stranci. Ni SDP ni Milan Bandić nisu te fakture željeli prihvatiti. Ja sam ih preuzeo jer sam godinama surađivao s SDP-om i vjerovao sam da će se na ovaj način sve riješiti. Na tom računu nije bilo nikakvih usluga ni provizije od strane moje firme. Odmah sam na potpis dobio i Ugovor o cesiji kojim je to potraživanje Designsystema preuzela Televizija Sljeme. O detaljima promidžbe niti preuzimanju tih dugova ne znam ništa. Fakturu sam 17. lipnja 2009. godine predao Jeleni Pavičić Vukičević“, svjedočio je na sudu Malešević, inače dugogodišnji suradnik SDP-a.
2. Bliska Bandićeva suradnica tvrdi da ne zna detalje
Ni sama Jelena Pavičić Vukičević, koja je u ono vrijeme bila tajnica zagrebačke organizacije SDP-a nije, nije o spornoj fakturi za promidžbu i dogovor s Televizijom Sljeme o preuzimanju potraživanja od Designsystema imala nekih konkretnih informacija.
“Ne znam pod kojim je okolnostima taj posao dogovoren. Sve sam radila po nalogu Milana Bandića”, izjavila je na sudu iako se na Ugovoru o cesiji kojim je Televizija Sljeme preuzela potraživanje Designsystema prema SDP-u, te na kraju zbog neplaćanja fakture tužila stranku. Jelena Pavičić Vukičević svjedočila je tako iako se upravo njezin potpis nalazi na Ugovoru o cesiji, kao i pečat Gradske organizacije SDP-a.
Na sud je kao svjedok bio pozvan i Gordan Maras, koji je u ono vrijeme bio zadužen za financije SDP-a, ali ni on nije znao ništa o spornoj fakturi. Tim više, što se ta faktura za izbornu promidžbu tešku 4,3 milijuna kuna nije nalazila ni u financijskim knjigama SDP-a.
3. Ključan dokaz sud je dobio iz Porezne uprave
To je tijekom postupka potvrdila i Porezna uprava. Naime, iz podataka koji su dostavljeni na sud proizlazi kako račun od 17. lipnja 2009. godine SDP nije evidentirao, niti ga je koristio za ostvarivanje prava na odbitak pretporeza. I Državna revizija je za taj period SDP-ovim financijama dala bezuvjetno mišljenje.
Trgovački sud u Zagrebu zato je zaključio kako nije bilo potraživanja Designsystema prema SDP-u u iznosu od 4,3 milijuna kuna, pa nije moglo biti ni cesije na osnovu koje je Televizija Sljeme tražila povrat duga od SDP-a.
Ovakva prvostupanjska presuda donijeta je u ožujku 2015. godine, ali je Televizija Sljeme na nju uložila žalbu o kojoj je odlučivao Visoki trgovački sud. Postupak je, doduše neko vrijeme bio prekinut, budući da je nad Televizijom Sljeme bio otvoren stečaj, da bi nedavno bila donijela potpuno suprotna pravomoćna presuda.
4. Evo što je ipak zaključio Visoki trgovački sud
Njome je dugovanje SDP-a prema Televiziji Sljeme potvrđeno, pa sada stranka mora platiti 4,3 milijuna kuna s kamatama i sudske troškove najbližem Bandićevom suradniku, Slobodanu Ljubičiću, koji je nedavno i formalno postao direktor ove televizijske kuće. U međuvremenu je zajedno s Bandićem optužen u aferi Agram, u kojoj se pak spominju sumnjivi dugovi iz Bandićeve predsjedničke kampanje.
Visoki trgovački sud prihvatio je njegovu tužbu u kojoj tvrdi kako je SDP priznao dugovanje u trenutku kada je Jelena Pavičić Vukičević na Ugovor o cesiji stavila svoj potpis i ovjerila ga pečatom Gradske organizacije SDP-a. Za taj sud nije bila relevantna činjenica da je dokumente u ime stranke mogao potpisivati samo tadašnji predsjednik Zoran Milanović ili pak Gordan Maras, koji je bio stranački šef financija.
Prema registru političkih stranaka i statutu samo SDP, kao krovna organizacija, ima tzv. pravnu osobnost. Doduše, jučer su se iz samog SDP-a mogli čuti komentari kako su gradske organizacije imale određenu autonomiju u plaćanju računa, no to se nije odnosilo na ovako velike iznose. Budući da je Gordan Maras to spominjao i u svom iskazu, zaključeno je kako su gradske organizacije imale određenu financijsku samostalnost. Na iskaz Borislava Maleševića kojim je doveden u pitanje cijeli promidžbeni posao, Visoki trgovački sud nije se obazirao.
5. Pravni stručnjaci o odluci Visokog trgovačkog suda
Pravni stručnjaci s kojima smo razgovarali potvrđuju kako tajnica u nekoj organizaciji ne može potpisivati fakture, budući da je to isključivo u nadležnosti odgovorne osobe.
“Prema statutu svake organizacije, pa tako u ovom slučaju i SDP-a, postoje odgovorne osobe koje su zadužene za financijsku dokumentaciju. To nikako ne može biti tajnica, osim ukoliko za stavljanje svog potpisa nije imala specijalnu punomoć”, objasnio je za Telegram vrlo upućen stručnjak.
U pravnim krugovima jednako je iznenađujuća i potpuno suprotna odluka Visokog trgovačkog suda u odnosu na ono što je zaključio Trgovački sud u Zagrebu.
“Uobičajena je praksa da viši su, ukoliko se ne slaže s presudom, vrati nižem sudu postupak na ponovno odlučivanje uz uputu da se određene okolnosti ponovno i bolje razjasne. Ovakva, potpuno suprotna odluka i to odmah nakon žalbe, ne viđa se često”, naglašavaju poznavatelji prilika u domaćem pravosuđu.
Zanimljiv je i podatak da je prema podacima gradskog izbornog povjerenstva Milan Bandić 2009. godine na kampanju potrošio 2,5 milijuna kuna, što ih iznos od 4,3 milijuna kuna koliko je navedeno u spornoj fakturi pozamašno premašuje.
Međutim, prema trgovačkom pravu, upravo je Ugovor o cesiji na kojem je bio i potpis Jelene Pavičić Vukičević predstavljao dodatnu potvrdu priznanja potraživanja Televizije Sljeme. “Nakon toga SDP se našao u poziciji da bude tužen zbog tog duga za promidžbenu kampanju, te da njihov dug bude pravno osnovan”, naglašavaju stručnjaci za trgovačko pravo s kojima smo razgovarali. Dodaju kako o cesiji dužnik mora biti samo obaviješten, za što je također dokaz bio potpis Bandićeve suradnice.