Nekad je nužno odabrati stranu

Naivno je očekivati da jedna osoba spasi europske liberalne vrijednosti. No, od Merkel se očekuje baš to

Zajedničke europske vrijednosti pucaju po šavovima

(FILES) This file photo taken on September 7, 2016 shows German Chancellor Angela Merkel being silhouetted as she gives a speech during a session of the German Bundestag (lower house of parliament) in Berlin.
Merkel will stand for re-election as leader of the conservative Christian Democratic Union (CDU) party during the party's congress taking place from December 5 to 7, 2016 in Essen, western Germany. / AFP PHOTO / TOBIAS SCHWARZ
FOTO: AFP/AFP

Europa, ako pod Europom ne mislimo na mjesto na karti nego na skup zajedničkih vrijednosti, puca po šavovima. Talijanski su glasači odbili ustavni referendum o kojem je ovisila reputacija i posao premijera Mattea Renzija. Francuski predsjednik iz redova socijalista Francois Hollande pao je toliko nisko u anketama da je odlučio ne natjecati se za drugi mandat. Dobra je vijest da su Austrijanci izabrali kandidata zelene stranke ispred Norberta Hofera, vođe ekstremno desne i anti-imigrantske stranke koja je prije samo par godina bila marginalna, piše Foreign Policy.

Među većim nacijama, Njemačka stoji sama kao brana liberalnog poslijeratnog poretka od bujice fašizma u “u njemačkom stilu”. Povijesna je to ironija koje su Nijemci itekako svjesni. Angela Merkel kampanju za četvrti mandat na mjestu kancelarke počela zahtjevom za zabranu nošenja burki. U najavi kandidature izjavila je i da je apsurdno očekivati od jedne osobe da spasi europske vrijednosti, ali upravo je to ono što očekuju mnogi u Njemačkoj, ali i diljem zapada.

Njemačka se suptilno pokušava riješiti izbjeglica

Merkel i sama snosi dio odgovornosti za desničarsku plimu jer je otvoreno pozvala izbjeglice iz Sirije i Iraka. Europski problem s nacionalizmom ima mnoge uzroke, ali jedan od većih je sigurno i bijes zbog izbjegličke krize. Pokušaj da se izbjeglice apsorbiraju i integriraju ogroman je test europskim sporazumima, moralnim principima i pravilima, posebno u samoj Njemačkoj koja je primila gotovo milijun ljudi prošle godine.

Nakon što je proveo par dana u Dresdenu prošlog mjeseca, reporter Foreign Policyja tvrdi da se Njemačka pokušava riješiti što je više moguće izbjeglica kojima je otvorila ruke. Novom odlukom Ministarstva unutarnjih poslova od prošlog proljeća Sirijci dobivaju azil u trajanju od samo jedne godine koji se kasnije mora produživati, umjesto azila na tri godine kojeg su prije dobivali rutinski.

U isto vrijeme u Bundestagu je prošao zakon koji ukida pravilo o “ujedinjavanju s obitelji” za one koji dobiju azil na jednu godinu. Ukratko, Njemačka smanjuje broj prihvaćenih zahtjeva za azilom kako bi obeshrabrila potencjalne nove migrante, bolje integrirala već pristigle i umirila desnicu.

Samo u Dresdenu 250 slučajeva nasilja na godinu

Dresden je reporter FP-a izabrao kao točku promatranja zato što se nalazi u istočnoj Njemačkoj, manje je bogat i manje kozmopolitski od gradova poput Berlina, Münchena ili Frankfurta. Dresden je uz to i glavni grad Saksonije kojom vlada Merkleina stranka CDU, koja i sama odlazi sve više i više udesno. Grad je i mjesto u kojem je nastala Pegida, anti-imigrantski pokret koji se proširio istočnom Njemačkom i dijelovima Europe.

Samo ove godine, u Dresdenu je zabilježeno čak 250 slučajeva nasilja nad izbjeglicama. Ali Moradi, upravitelj Izbjegličkog vijeća u Saksoniji kaže da su lokalne vlasti ranije žmirile na rasizam i aktivizam ekstremne desnice, a sada te iste desničare vide kao saveznike u vlastitim stremljenjima da uvjere izbjeglice da nisu dobrodošle. Lokalne vlasti stoje sa strane dok nasilna mladež terorizira izbjeglice, pogotovo u manjim gradovima i selima, kaže Moradi.

Kombinacija zakonskih promjena na nacionalnoj razini, lokalnih restrikcija i rastuće netrpeljivosti neke je od izbjeglica uvjerilo da su učinili ogromnu pogrešku zatraživši azil u Njemačkoj. Za razliku od Sirijaca, Iračani ne uživaju automatski status izbjeglica , čak ni na period od jedne godine.

Izbjeglicama je dosadno i frustrirani su

Novinar FP-a susreo se sa skupinom Iračani koji u preuređenom motelu mjesecima čekaju odluku o tome smiju li ostati u Njemačkoj. Zbog svog neriješenog statusa ne mogu raditi niti polaziti tečajeve jezika. Užasno im je dosadno i frustrirani su.

“Cijeli dan vozim bicikl uokolo dok se ne umorim, a onda dođem tu i spavam. Ako se ništa ne dogodi još tjedan dana, zavezat ću se za tračnice da cijeli vijet vidi stvarnost ovog Njemačkog sna” priča Husein Hamzi Karim, bivši policajac koji je iz Bagdada pobjegao u studenom prošle godine.

Europska Unija je u rujnu postigla sporazum s Afganistanom prema kojem će se imigranti kojima se odbije azil vraćati u dovoljno sigurne gradove u Afganistanu. Njemačka i dalje nudi azil mnogim Afganistancima, no onima koji ne uspiju dokazati legitiman strah od progona prijeti prisilan povratak. Lokalne vlasti u Saksoniji provele su 19 posto svih deportacija u Njemačkoj, iako se u saveznoj državi nalazi tek 5 posto izbjeglica. U nekim slučajevima vlasti su rastavljale obitelji usprkos iskazima medicinskih vještaka prema kojima bi oni koji odu mogli počiniti samoubojstvo.

Europske vrijednosti

No, Dresden je i dalje u Njemačkoj, zemlji koja se kune u europske vrijednosti i spremna je to potvrditi novcem. Izbjeglice kojima se odobri azil dobiju i do 750 dolara na mjesec za životne troškove, smještaj i zdravstveno osiguranje. Taj novac uglavnom dolazi s federalne razine, no i Saksonija je odnedavno, iako nevoljko, počela plaćati dio skrbi za izbjeglice.

Sebastialn Vogel, socijaldemokrat i novi saksonski ministar za jednakost i integraciju kaže da je budžet s kojim raspolaže narastao s 180 000 dolara na 15 milijuna dolara. Bez obzira na to, potrebe nadilaze dostupna sredstva. “Više se ne moramo boriti da uvjerimo CDU da postoji potreba za programima pomoći. Sada se moramo boriti da daju novac za te programe” kaže Vogel.

Iako se državni službenici trude smanjiti broj ljudi kojima daju azil i povlastice koje azilanti imaju, Njemačka i dalje čini puno kako bi uspješno apsorbirala one koji ostanu. Novi zakon o integraciji koji je izglasan u srpnju između ostalog za cilj ima izbjeglicama otvoriti tržište rada. Tarek al Saloum, koji je završio stuidij veterine prije nego što je pobjegao iz Sirije kako bi izbjegao novačenje, priča da je dobio ponudu za stažiranje u Njemačkoj, ali je odbio kako bi mogao bolje savladati jezik i potražiti još bolji posao.

Malo je obrazovanih

Poput mnogih izbjeglica, Salloum je imao pakleno putovanje do Europe, ali nije mogao izdvojiti niti jedno ružno iskustvo od kad je stigao u Njemačku. Ako išta, brine da drugi imigranti ostavljaju lošu sliku u javnosti. “Ljudi iz Pegide plaćaju porez i ne mogu prihvatiti da izbjeglice dobivaju povlastice bez rada. Ne slažem se s njima, ali ih razumijem. Ima ljudi koji su ovdje već dvije godine bez da su ikada potražili posao ili bili na satu jezika. Mislim da izigravaju povjerenje Nijemaca i Angele Merkel” priča Saloum. Posebno mu smetaju Tunižani koji vise po kolodvorima i viču za djevojkama.

Ti će Tunižani vjerojatno biti deportirani. No, koliko je uzornih imigranata poput Salouma među 5,500 izbjeglica u Dresdenu? Usprkos često ponavljanom stajalištu da je u Europu došla sirijska obrazovana srednja klasa, više od pola odraslih izbjeglica u Dresdenu nije završila srednju školu. Liberalizirana pravila tržišta rada neće značiti ništa ako pridošlice ne budu kvalificirane za poslove koji se nude. Dresdenu ne trebaju kuhari, pekari i bauštelci. Zemlji trebaju radnici za tvornice automobila i automatizirane tvornice.

Bolni i ružni izbori

Drugi imigrant, Khaled, išao je na fakultet u Alepu dvije godine gdje je studirao povijest i filozofiju i bavio se poezijom. Ima 50 godina i priznaje da on i njegova žena sporo napreduju na satovima Njemačkog. Upitan traži li posao, sa smijehom je rekao da mu je tu vrlo ugodno. Lokalne vlasti dale su mu stan u bloku socijalističkih zgrada i mjesečni džeparac. Ima četvero djece u dobi od 10 do 19 godina. Kaže da im dobro ide u školi. Uspjeh integracije više ovisi o njima nego Khaledu.

Zora nove i zastrašujuće političke ere u SAD-u pretvorila je izbjegličku krizu u staru vijest. Europa se suočava s neposrednijom prijetnjom liberalnim vrijednostima i političkom poretku od pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Uz sve Trumpove napade na Obaminu administraciju zbog upravljanja izbjegličkom krizom, SAD je primio tek 12.000 izbjeglica i njeni su problemi trivijalni u usporedbi s onim s kojima se suočava Njemačka.

Amerikancima je lako s distance zaključiti da je Europa koja šalje izbjeglice natrag u Afganistan izgubila moralni kompas. No, izbori s kojima se suočava Angela Merkel, koja je dobar dio svog političkog kapitala već potrošila kako bi ispunila obećanje izbjeglicama, jednostavno su strašni. Ako prestane raditi sitničave razlike između izbjeglica iz Sirije i Iraka, ojačat će ekstremnu desnicu i iznevjeriti i građane Njemačke i izbjeglice. Ostaju joj bolni, često i ružni izbori, no izračunala je da su oni cijena koju mora platiti kako bi zadržala liberalni poredak koji Zapadom vlada posljednjih 70 godina.