Drago Hedl dubinski analizira jučerašnju, vrlo preciznu odluku Povjerenstva
Pokušaj minoriziranja ove odluke ispod je demokratske razine
”Nakaradna odluka” Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, kako je Tomislav Karamarko, nezadovoljan ocjenom da je bio u sukobu interesa, nazvao tu odluku, vrlo je precizna i jasna u tvrdnjama da je takav, političarima neprimjeren i nedopušten odnos, u kakvom se našao Karamarko, postojao.
Takvim, pogrdnim nazivanjem odluke Povjerenstva, Karmarko je ili pokazao tragično nerazumijevanje svoje visoke javne funkcije koju je nakon odluke Povjerenstva napustio, ili je – što je podjednako otužno – pokazao krajnji prezir prema institucijama države u čijem je vrhu.
Specifičan odnos s MOL-ovim lobistom
Povjerenstvo je, naime, zaključilo kako je ”iznošenjem osobnih stavova i prijedloga kojima se zalagao za povlačenje Republike Hrvatske iz arbitražnih postupaka koji se vode između Republike Hrvatske i MOL-a, osobito na sastanku Vijeća za suradnju održanom 5. svibnja 2016. između predstavnika Domoljubne koalicije i Mosta, dužnosnik Tomislav Karamarko bio u sukobu interesa”.
Citat je doslovan i ne ostavlja nikakve dvojbe, nikakvo relativiziranje da je sukob hipotetski bio moguć, a da se možda nije ostvario. Povjerenstvo se, iznoseći tu eksplicitnu tvrdnju, pozvalo na članak Zakona o sprečavanju sukoba interesa, onaj njegov dio (članak 2. stavak 2. alineje 3) koji glasi: ”privatni interes dužnosnika može utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti”.
A da je taj privatni interes postojao, Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa vidjelo je u odnosu između Karamarka i njegovog prijatelja, lobiste MOL-a, Joze Petrovića, čija je tvrtka, pak, u poslovnom odnosu s Karamarkovom suprugom.
‘Ne može sudjelovati u odlučivanju’
Ponovno citat: ” Zbog osobnih i poslovnih odnosa koji su postojali između dužnosnika i Josipa Petrovića, dužnosnik Tomislav Karamarko nalazi se u situaciji u kojoj privatni interesi mogu utjecati na njegovu nepristranost u obnašanju dužnosti prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, te time i situaciju mogućeg sukoba interesa”.
Povjerenstvo dakle, ponovo jasno, kaže kako su između Karamarka i Petrovića postojali osobni i poslovni odnosi, a s obzirom da oni postoje, jasno je kako je Karamarko u situaciji da njegovi privatni interesi mogu učiniti da bude nepristran, odnosno da mogu utjecati da te interese stavi ispred javnih. Povjerenstvo zatim kaže kako zbog toga Karamarko, kao prvi potpredsjednik Vlade ”ne može sudjelovati u procesima donošenja odluka vezanim uz arbitražne postupke koji se vode između Republike Hrvatske i MOL-a kao niti u donošenju ostalih odluka koja se odnose na trgovačko društvo INA”.
Međutim, on je to činio. Vidjelo smo i kako i kada: ”iznošenjem osobnih stavova i prijedloga kojima se zalagao za povlačenje Republike Hrvatske iz arbitražnih postupaka koji se vode između Republike Hrvatske i MOL-a”, što je osobito došlo do izražaja na sastanku Mosta i Domoljubne koalicije 5. svibnja ove godine. S tog sastanka već su ranije procurile informacije da je Karamarko takav stav iznosio, štoviše da je Mostu taj zahtjev postavio ultimativno.
Karamarkovi ozbiljni propusti
To je dakle drugi, potpuno jasan stav Povjerenstva o Karamarkovu sukobu interesa zbog kojeg ni na koji način nije mogao sudjelovati u bilo kakvom odlučivanju vezanom uz međunarodni arbitražni postupak, ali i na bilo kakve odluke koje se odnose na poslovanje INA-e.
Treći, vrlo ozbiljan Karamarkov popust, ili svjesno prešućivanje činjenice jest ”da su u razdoblju prije stupanja na dužnost prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske postojali poslovni odnosi koji dužnosnika Tomislava Karamarka povezuju s Josipom Petrovićem koji putem trgovačkog društva Peritus savjetovanje d.o.o. obavlja niz savjetodavnih i obavještajnih poslova za MOL” (ponovno citat iz odluke Povjerenstva). Karamarko o tome nije obavijestio ni premijera Tihomira Oreškovića prije nego što se glasovalo o davanju ovlasti za zastupanje u arbitražnom postupku s MOL-om.
Dužnosnici moraju postupati časno
Četvrti, također ozbiljan propust ili svjesno obmanjivanje javnosti, Karamarko je napravio – citiramo obrazloženje Povjerenstva – ”kada je u situaciji od strane novinara upitan da pojasni svoj odnos s Jozom Petrovićem”, i kada ”nije postupao u skladu s obvezom očuvanja vlastite vjerodostojnosti i povjerenja građana kao i savjesnog, odgovornog i nepristranog obnašanja dužnosti prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske”. Povjerenstvo je izbjeglo kvalifikaciju da je Karamarko ustvari lagao, ali je iz pozivanja na članak 5. stavka 1. Zakona o sprečavanju sukoba interesa, to više nego jasno. Te odredbe kažu (stavak 1.) da
”dužnosnici u obnašanju javnih dužnosti moraju postupati časno, pošteno, savjesno, odgovorno i nepristrano čuvajući vlastitu vjerodostojnost i dostojanstvo povjerene im dužnosti te povjerenje građana” i (stavak 4.) da ”građani imaju pravo biti upoznati s ponašanjem dužnosnika kao javnih osoba, a koje su u vezi s obnašanjem njihove dužnosti”.
Omalovažavanjem odluke Povjerenstva, koja je više nego jasno pokazala da je Karamarko u ozbiljnom sukobu interesa, i pokušaj minoriziranja i izvrtanja te odluke kako je ona zapravo dokaz da je sukob interese bio tek moguć, ali ne i ostvaren – što se čulo od nekih njegovih stranačkih pristaša – ispod je demokratskih standarda i ispod svake razine odgovornosti prema biračima, kojima se Karamarko danas trebao iskreno ispričati.