Državno odvjetništvo je odlučno da sruši oslobađajuću presudu za zločin u Gruborima, a ovo su ključni argumenti
Tužitelj Robert Petrovečki čudi se što je sud donio krive zaključke
– Zašto je sud povjerovao Frani Drlji kada je tvrdio da je 25. kolovoza 1995. godine Antiterorističke jedinica Lučko bila u akciji osiguranja prolaska “Vlaka slobode” iz Zagreba za Split ličkom prugom, a zatim ne zna objasniti kako se taj ista jedinica našla na potpuno drugom kraju tog područja, točnije kod tzv. “unsko-sanske pruge”. Nije znao objasniti ni što su tamo radili ni što im je bila zadaća, ni koji je bio cilj operacije, već da su dovedeni na početnu crtu gdje su dobili zapovijed da prepješače brdo i dođu do pruge. Doista je nelogično i na rubu apsurda da bi najelitinija postrojba bila angažirana na nekom području bez određenog cilja i bez ozbiljne potrebe. Još je manje za vjerovati da se po terenu kretala bez zapovjednika kako je to u svojoj obrani naveo Drljo.- Dio je to argumenata kojima zamjenik Županijske državne odvjetnice u Zagrebu Robert Petrovečki “napada” oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu Frani Drlji i Boži Krajini pripadnicima ATJ Lučko kojima je na teret stavljen ratni zločin počinjen tog 25. kolovoza 1995. godine u Gruborima gdje je ubijeno šest civila.
Kako je Telegram već javio tužiteljstvo se odlučilo žaliti na oslobađajuću presudu, a sada donosimo i ključne argumente kojima će Petrovčki tražiti od Vrhovnog suda RH da vrati slučaj na ponovno suđenja.
Sporan zemljovid
Drljo je, naime, u svojoj obrani u više navrata ustvrdio kako je većina dokaza iskonstruirana. Među njima je i zemljovid što su ga navodno koristili pripadnici ATJ Lučko na terenu tijekom te operacije. U njega su, prema Drljinim riječima, naknadno ucrtani pravci kretanja jedinice.
– No u nastavku obrane Drljo je rekao kako je zemljovid prvi puta vidio tek u sudskom spisu, pa se onda opravdano postavlja pitanje kako je znao da pravci kretanja nisu bili označeni već na početku akcije, primjećuje tužitelj Petrovečki zamjerivši Županijskom sudu u Zagrebu što je Drlji tijekom suđenja povjerovao.
Tijekom procesa jedno od ključnih pitanja bilo je i ono o grupama u koje su pripadnici ATJ Lučko tog dana bili podjeljeni, a prema optužnici Drljo i Krajina bili su vođe dvije grupe.
Jesu li pripadnici ATJ Lučko bili podjeljeni u grupe?
– Iako su to potvrdili brojni svjedoci sud nije uspio zaključiti da je podjela na grupe postojala. U svom iskazu Drlju i Krajinu, te Branka Balunovića i Stjepana Žinića, kao “neke rukovodioce” spominjao je i Berislav Garić, koji je na početku procesa i sam bio osumnjičen, podsjeća tužitelj Petrovečki pozivajući se i na svjedočenje ratnog pomoćnika ministra za specijalnu policiju generala Mladena Markača koji je između ostalog izjavio da je “po potvratku u Zagreb od zapovjednika ATJ Lučko Josipa Turkalja tražio da svi zapovjednici grupa pišu izvješća”.
U žalbi se navodi i da je jedino Drljo to izvješće odbio napisati.
– Sud je ipak utvrdio da su svi članovi ATJ Lučko prošli kroz Grubore i na osnovu toga zaključio da su upravo oni i počinili ratni zločin u tom zaseoku. Kada se tome dodaju iskazi pojedinih svjedoka koji su čuli pucnjavu i vidjeli mrtve civile uz čije ubojstvo su se cijelo vrijeme vezala imena Igora Benete (pripadnika ATJ Lučko koji je bio optužen, ali je pronađen mrtav uoči početka suđenja op.a.) i Frane Drlje, onda je očito da je Županijski sud izveo krivi zaključak, navodi Petrovečki u žalbi, dodajući kako je svjedok Slavko Turudić, koji je bio u Drljinoj grupi, čuo što se dogodilo, no o tome iz straha nije želio govoriti. I Branko Balunović je čuo od suboraca da je Drljo ubio dvoje civila na livadi, dok je Beneta trčao za jednim u šumu i tamo ga likvidirao.
– Zar ni to nije bilo dovoljno za osuđujuću presudu, pita se tužitelj Petrovečki.
