Odustani // Pritisni ENTER za pretraživanje
Politika & Kriminal

Dubioznim vanjskopolitičkim potezima Hrvatska si sve više ugrožava daljnju integraciju u EU

Božo Kovačević o potezima Vlade i predsjednice koje bi trebali objasniti

Telegram komentar

Pošalji Podijeli Tweetaj

Hrvatska se može pohvaliti da je uspjela postići ono oko čega se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uzaludno trudi, a dosad je to postigao samo Josip Broz Tito. Naime, udružile su se Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija. Problem je u tome što su se te države udružile protiv Hrvatske zbog pravilnika Ministarstva poljoprivrede kojim drastično poskupljuje cijena fitosanitarnog pregleda voća i povrća koje se uvozi iz tih zemalja. To je drugi veliki vanjskopolitički uspjeh nakon podrške američkog predsjednika Trumpa Inicijativi triju mora i, osobito, gradnji neisplativog LNG terminala na Krku.

Problem je u tome što je Inicijativa triju mora, zapravo, dio američke strategije onemogućavanja daljnje konsolidacije Europske unije na putu stjecanja punog međunarodnopravnog subjektiviteta i odgovarajuće uloge u globalnoj distribuciji moći. Jedan od koraka ostvarivanja te strategije je onemogućavanje zajedničkih poslovnih poduhvata europskih i ruskih kompanija kojima bi se osiguralo snabdijevanje Europe jeftinim ruskim plinom u korist američkih kompanija čiji ukapljeni plin je skuplji. Za razliku od Tolušićevog revolucionarnog poteza kojemu je premijer već presudio najavom da će problematični pravilnik biti povučen pa će se izbjeći trajnije neugodne posljedice njegove primjene, Inicijativa triju mora ostaje najistaknutiji prioritet hrvatske vanjske politike.

Priklanjaje SAD-u moglo bi biti problem

Pritom ni ministrica vanjskih poslova, ni premijer, ni predsjednica države uopće ne pokušavaju objasniti kako će Hrvatska rješavati probleme u odnosima s EU i s Njemačkom do kojih bi moglo doći. Nakon što je američki Kongres usvojio dodatne sankcije protiv Rusije, ispostavilo se da te sankcije pogađaju ponajprije europske kompanije koje surađuju s ruskim kompanijama kako u istraživanjima i eksploataciji nafte i plina, tako i u transportu energenata. Američke sankcije podrazumijevaju kažnjavanje kompanija koje sudjeluju u zajedničkim poduhvatima s ruskim kompanijama ako je udio ruskih kompanija veći od 33 posto.

Nije stoga iznenađujuće što je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker odmah reagirao izjavom da će EU štititi interese svojih kompanija. To je, dakako, samo jedna pojedinost u već popriličnom mozaiku izjava i odluka koja potvrđuje sve očitije razilaženje interesa dojučerašnjih nerazdvojnih transatlantskih saveznika SAD-a i EU. Zasad samo djelomično integrirana u EU, Hrvatska još treba biti primljena u Schengen i u Europsku monetarnu uniju. Hrvatsko opredjeljivanje za Inicijativu triju mora i priklanjanje SAD-u u pitanjima koja su bitna za daljnji razvoj i opstanak EU moglo bi se javiti kao problem prilikom odlučivanja o primanju Hrvatske u iduće integracijske okvire.

Hrvatski čelnici moraju objasniti svoje poteze

U okolnostima kad su SAD i EU bile bliske saveznice, pomoć velikog američkog partnera bila je dobrodošla. U novoj konstelaciji odnosa nije sasvim jasno da li oslanjanje na SAD Hrvatskoj može više štetiti ili koristiti u pokušajima da se u potpunosti integrira u EU. Zbog toga bi čelnici naše države morali objasniti razloge za svoje vanjskopolitičke poteze i načine suočavanja s njihovim mogućim posljedicama. Ne treba smetnuti s uma činjenicu da je i prijepor sa Slovenijom u vezi s presudom Arbitražnog suda o rješavanju graničnog spora već postao i europski problem.

Kako su slovensko pristajanje na arbitražu i deblokada hrvatskih pregovora o pristupanju EU bili dio političkog dogovora koji je jamčio i ostvarivanje slovenskih teritorijalnih aspiracija, a inicijator njegova postizanja i jamac provedbe tog dogovora bila je EU, logično je da EU očekuje izvršavanje presude Arbitražnog suda. Da je Hrvatska, prije donošenja odluke o istupanju iz Arbitražnog sporazuma, odgovarajućom diplomatskom inicijativom uspjela sve relevantne države uvjeriti da je evidentna slovenska kompromitacija arbitražnog postupka dostatan razlog za istupanje iz njega, možda danas ne bi bila suočena s tako visokom raznom nerazumijevanja svojih postupaka i neuvažavanja svojih interesa.

I nepoštivanje odluke o arbitraži jedna od prepreka

Prema pravilima EU, neriješeni bilateralni spor nije smio biti razlog za blokiranje predpristupnih pregovora. To ipak nije spriječilo Sloveniju da te pregovore blokira. Neizvršavanje presude Arbitražnog suda koji Hrvatska ne priznaje, ali ga EU nažalost priznaje, mogla bi biti prepreka za ulazak Hrvatske u Schengen neovisno o ispunjavanju propisanih kriterija. To pred hrvatsko državno rukovodstvo postavlja ozbiljnu zadaću iznalaženja načina za ostvarivanje daljnjih integracijskih ambicija. Zasad javnosti nije poznato postoje li scenariji za razdoblje do 29. prosinca ove godine, kad istječe rok za izvršavanje presude, i za vrijeme nakon toga.

Onima koji su zainteresirani za politiku spokoj ljetnog odmora mogu pomutiti i druga ozbiljna, zasad neodgovorena pitanja osim ovih vanjskopolitičkih. Prilično optimistički napisane Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2018.-2020. ni na koji način ne tretiraju rješavanje nagomilanih dugova zdravstva. Dakako, rješavanje akutnih problema zdravstvenog sustava jednokratnom financijskom injekcijom ne bi otklonilo generiranje dugova u budućnosti. Jasno je, stoga, da pretpostavku za trajno rješavanje tih problema treba tražiti u daleko ozbiljnijoj reformi tog sustava negoli su interesne skupine – od liječnika do političara na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini – spremne dopustiti.

Hrvatsku politiku karakterizira stanoviti solipsizam

No, odluka da se u tom dokumentu ništa ne kaže o problemu čije rješavanje će sigurno utjecati na proračun i, možda, na ekonomsku i socijalnu stabilnost zemlje, samo je potvrda stanovitog solipsizma koji karakterizira hrvatsku vanjsku i unutrašnju politiku. Ne govoriti o problemu ne znači da će time biti ukinuto njegovo postojanje i potreba da se on na ovaj ili onaj način riješi. Premijerova odluka da se, nakon pritiska javnosti, odustane od uvođenja poreza na nekretnine ostavlja otvorenim pitanje održivosti fiskalnih projekcija sadržanih u Smjernicama ekonomske i fiskalne politike.

Sljedeće je pitanje: da li uopće postoje jasna strateška opredjeljenja ako se od pojedinih sastavnica važnih strategija odustaje bez predlaganja alternativnih rješenja? Pitanje odnosa strateških dokumenata i načina njihova ostvarivanja osobito je aktualizirano donošenjem Strategije nacionalne sigurnosti. Ondje je jasno konstatirano da je mala vjerojatnost izbijanja konvencionalnog ratnog sukoba. Samo na jednom mjestu spomenuta je izgradnja sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora. Temeljem teksta Strategije nacionalne sigurnosti ne može se izvesti jednoznačan zaključak o tome da se sposobnost nadzora i zaštite zračnog prostora može ostvariti isključivo posjedovanjem borbenih zrakoplova.

Interesi ispred onoga u strateškim dokumentima

Donošenju Strategije prethodile su brojne i temeljite rasprave, a o načinima njezina ostvarivanja – i što se tiče onih njezinih dijelova u kojima nema jednoznačnih odgovora – uopće se ne raspravlja. Tako je u već spomenutim Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2018.-2020. predviđeno da će se već 2018. godine izdvojiti 350 milijuna kuna za plaćanje predujma za nabavku borbenih zrakoplova. Time se težište rasprave sa strateške razine, na kojoj bi se trebalo raspravljati o tome treba li Hrvatska kupovati borbene zrakoplove i kada, prebacuje na operativnu razinu na kojoj se raspravlja samo o tome koji tip zrakoplova kupiti.

Temeljem toga može se zaključiti da postoje interesne skupine s jasno definiranim interesima koje uspijevaju postići to da se njihovi interesi ostvaruju neovisno o tome što je zapisano u strateškim dokumentima. Uz postojanje tako velikog broja otvorenih pitanja – kako u vezi s temeljnim odrednicama vanjske politike tako i u vezi sa rješavanjem evidentnih problema na unutrašnjem planu – ovo ljeto je obilježeno daleko većom razinom neizvjesnosti u pogledu bliže budućnosti nego ijedno drugo ljeto nakon okončanja Domovinskog rata.

Podijeli 410 Tweetaj 0 Pošalji E-mailom
Ovaj članak ima komentara. Klikni ovdje za čitanje.

Prijava na Newsletter

Odustani