Nekad je nužno odabrati stranu

Dva brata razdvojena su za vrijeme holokausta. Njihove su se obitelji, nakon 77 godina, upravo pronašle

Abram Belz svoga je mlađeg brata zadnji put vidio 1939. godine

FOTO: Jess Katz/ Washington Post

Pet žena naguralo se oko kuhinjskog stola u New Jerseyu. Oči su im uprte u ekran laptopa koji se nalazi na stolu. Bilo je 7 sati ujutro, ali nitko od njih prethodne noći nije dobro spavao. Bile su previše uzbuđene.

Jess Katz logirala se na Skype, a njena majka i tri sestre pomno su je promatrale. Na ekranu se pojavilo se lice muškarca: bio je to njihov davno nestali rođak, sin strica za kojeg je obitelj mislila kako je stradao u holokaustu.

Potraga duga 70 godina

Na drugoj strani svijeta, u tom trenutku, Evgenij Belzhitsky sjedio je s kćeri, unukom i prevoditeljem u svojoj kući na otoku Sakhalinu u Rusiji. Evgenijev tata i djed Jess Katz bili su braća. Razdvojeni su u holokaustu i više se nikada nisu uspjeli pronaći. Njihovi nasljednici dosad nisu znali jedni za druge.

“Što reći nekome koga tražiš cijeli život?”, ispričala je Katz za Washington Post koji je prvi objavio ovu prilično nevjerojatnu priču o 70-godišnjoj obiteljskoj potrazi.

Pisma prestala stizati

Katzin djed, Abram Belz, prvo je pokušavao pronaći svog mlađega brata Chaima. Posljednji ga je put vidio 1939. godine kada je njihova obitelj, s još tisućama drugih poljskih židova, početkom Drugog svjetskog rata preselila u geto Piotrków Trybunalski.

Braća su umrla bez da su se više ikad vidjeli, ali na dan 20. travnja njihove obitelji ponovno su ujedinjene.

Mladići su bili razdvojeni ubrzo nakon što je obitelj bila prisiljena preseliti u geto nakon nacističke invazije na Poljsku. Majka je tada svoju dvojicu sinova preklinjala da pobjegnu i spase se, prepričava Katz. “Moj djed, koji je bio najstariji sin, osjećao je obvezu da ostane”, kaže ona. “No, njihovoj majci bilo je važno da Chaim pokuša pobjeći.”

Uz pomoć svoje majke, Chaim je uspio kroz rupu izaći iz geta i pobjeći preko granice u Sovjetski Savez. Obitelj je znala da je tamo, tvrdi Katz, jer je slao pisma i pakete obitelji. No, odjednom su pošiljke prestale dolaziti.

Većina obitelji ubijena

Abram je tijek događaja ispričao 1990., za Zakladu za vizualnu povijest holokausta koju je osnovao Steven Spielberg.

“Otprilike godinu dana nakon što smo se preselili iz geta, djed je pao mrtav u kući. Dva tjedna kasnije moja 24-godišnja sestra umrla je od tuberkuloze. Ujak koji je imao 26 godina bio je ubijen, a njegova žena i dijete su poslani u Treblinku gdje su ih nacisti otrovali plinom. Ostatak moje obitelji je istrijebljen. Moji roditelji su bili poslani Treblinku i ubijeni su u plinskim komorama.”

Od više od 60 rođaka Abram i još jedan njegov rođak, jedini su koji su preživjeli koncentracijske logore. Abram je bio oslobođen iz Mauthausen-Gusen koncentracijskog logora 1945. godine, i na kraju se preselio u Brooklyn.

jess
Jess Katz preokrenula je svijet da bi pronašla svoje rođake facebook

Neuspješni pokušaji

Nikada nije prestao tražiti Chaima. Kad je Abram preselio u SAD-u nakon rata, pisao je poljskoj vladi i tražio pomoć neprofitne organizacije koja je radila za povezivanje

Katzina majka Michelle Belz Katz, 80-e je pisala Crvenom Križu, Izraelskom centru za sjećanja na Holokaust, te ruskim i poljskim vlastima, no nije imala nikakvog uspjeha. “Ne mogu ništa naći o mom bratu koji je pobjegao u Rusiju,” Abram je naspisao u svojoj posljednjoj izjavi 1990. “Moja kći je pokušala sve da ga pronađemo. No, ne možemo ga naći.”

Prošlog mjeseca, 25-godišnja Katz koja radi za softversku tvrtku u New Yorku, oporavljala se od lakše operacije. Ionako je morala biti doma pa se odlučila na intenzivno kopanje po internetu.

Njezina obitelj potrošila je 70 godina na zamorna istraživanja i prepiske, ni Katz je uspjela naći Chaimovog sina za svega dva tjedna. Uspjela je.

Nevjerojatno otkriće

Uz pomoć web stranice židovske baštine, JewishGen.org, Katz je kontaktirala genealoga koji je vrlo brzo pronašao ruske vojne dokumente u kojima su bili podaci o Chaimu iz 1942. Katz je dokumente podijelila na Facebook grupi, gdje su je ljubazni korisnici preusmjerili na jedan drugi ruski forum. Tamo je, uz pomoć gospođe koja je povezala prezime s korisnikom ruske društvene mreže Classmates došla do Evgenyja Belzhitskyja.

Katz je otvorila svoj profil na Classmatesu i poslala Belzhitskyju poruku. Odmah joj je odgovorio: “Nemam riječi kojima bih vam opisao svoje emocije sada. Želim vam poslati sliku svoga oca. Vidite li sličnost?” priča Katz.

“Moje sestre i mama su sjedile na krevetu zajedno, a mama je samo vrisnula, čovjek na slici je izgledao isto kao moj djed”
No, njena obitelj je htjela biti sigurna pa su pitali Belzhitskyja za datum rođenja njegova oca. Rekao je 17. studenoga 1918.. Podaci su se poklopili.

“Tresli smo se i plakali, nismo mogli vjerovati,” kaže Katz. Sljedećeg jutra obitelj se prvi put našla preko Skypea. Proveli su dva sata razgovarajući o svojim obiteljima i njihovoj zajedničkoj povijesti, Abramu i Chaimu.

Život u nadi da će pronaći izgubljenog brata

Na različitim kontinentima, životi dvojice braće bili su prilično slični; oboje su postali uspješni krojači nakon rata. Obojica su se oženili za žene koje su bile osam godina mlađe od njih. Obojica su bili nježni očevi. I obojica su tražili jedan drugoga, nadajući se da je onaj drugi preživio.

Nijedan nije doživio ponovni sastanak. Abram je umro prije pet godina kada je imao 95 godina, Chaim je umro od tumora na mozgu kada je imao 51 godinu. Belzhitsky je svojim američkim rođacima pokazao sliku groba svoga oca.

“Bilo je toliko toga za reći,” priča Katz “Obitelj se izgubila i ponovno našla.” Njena majka bila je posebno dirnuta. “Bilo joj je teško znati da njezin otac nikada nije uspio pronaći svoga brata,” kaže Katz. “Teško je znati da je upravo ono sve što je djed ikad želio- imati brata, nećaka. Sigurna sam da je Chaim isto to želio. Ovo je blagoslov, ali je i bolno.”

Od njihovog prvog Skype sastanka komunicirali su svaki dan. ŠPokušavaju nadoknaditi vrijeme koje su izgubili, a nadaju se i skorom posjetu, kaže Katz. Žele i drugim ljudima, onima koji su izgubili i traže nekoga svoga, poručiti da su čuda moguća i da ne odustaju.

“Otkad sam podijelila svoj post, dobila sam puno poruka od obitelji koji još uvije traže svoje srodnike,” kaže Katz. “Želimo pokazati da postoje različiti alati danas pomoću kojih se može doći do rodbine, Facebook grupe Goole prevoditelj, sve to pomaže da pronađete osobu gdje god na svijetu ona bila. Želimo vratiti nadu,” kaže Katz.

Dirljiv trenutak

Ponovno okupljanje obitelji došlo je u posebno dirljivom trenutku, ove godine Dan sjećanja na holokaust pada na godišnjicu kada je Abram oslobođen iz Mauthausena, kada je zapravo i započeo tragati za svojim bratom.

“Voljela bih da je ovdje da ovo može vidjeti”, kaže Katz. “Ne mogu ni zamisliti ljubav i radost koju bi osjetio da je pronašao svoga brata.”
Katz kaže da je bilo toliko sretnih okolnosti koje su je odvele do Chaimove obitelji tako brzo, toliko ljudi pomogli su joj u pravom trenutku. Kaže da braća vjerojatno imaju neke veze s tim.

“Osjećam se kao da su oni to na neki način aranžirali”, kaže Katz koja je sigurna da su dvojica braće koji se, nažalost, tijekom života nisu pronašli, sretni tamo negdje zbog ovoga što se događa s njihovim obiteljima.