Na teritoriju 18 članica Europske unije nalazi se 160 podzemnih skladišta prirodnoga plina ukupnoga kapaciteta 1100 TWHe (100 bcm) što odgovara približno četvrtini godišnje potrošnje. Skladišni kapaciteti vrlo su neravnomjerno raspoređeni te se tako u pet država (Njemačka, Italija, Francuska, Nizozemska i Austrija) nalazi 73 posto svih kapaciteta.
Hrvatska raspolaže samo jednim podzemnim skladištem prirodnoga plina, PSP Okoli, kapaciteta 5,2 TWH što zbog tehničkih karakteristika te kapaciteta punjenja i pražnjenja može zadovoljiti nešto više od šestine godišnje potrošnje. Skladište Okoli pušteno je u probni rad koncem 1987. godine, tada je poslovalo u sastavu INA-Naftaplina, a od 2009. jedini vlasnik društva Podzemno skladište plina d.o.o. državna je tvrtka Plinacro.
Za usporedbu, slovački su kapaciteti skladištenja plina sedam i pol puta veći od hrvatskih, a budući da je tamošnja godišnja potrošnja plina 4,9 bcm, (cca 60 posto veća od hrvatske) Slovačka teorijski može uskladištiti dvije trećine svoje godišnje potrošnje. Najbolji odnos između kapaciteta skladištenja i godišnje potrošnje imaju Latvijci, njihovi kapaciteti skladištenja gotovo su dvostruko veći od potrošnje.
Odluke motivirao ruski Gazprom
Među članicama Europske unije jedino još Austrija ima veće skladišne kapacitete od vlastite godišnje potrošnje, a Slovenija, Grčka, Irska, Finska, Estonija i Litva uopće ne raspolažu s vlastitim podzemnim skladištima plina te sukladno preporukama Europske komisije i odlukama Europskoga vijeća i Europskog parlamenta trebaju ugovoriti skladištenje do 15 posto svojih godišnjih potreba u skladištima onih članica koje imaju višak skladišnih kapaciteta.
Prema usuglašenoj odluci navedenih institucija najmanje 80 posto kapaciteta svih europskih skladišta plina mora biti napunjeno najkasnije do 1. studenoga ove godine što bi značilo osiguranje 25 do 30 posto ukupnih potreba u prosječnoj sezoni grijanja. Sve te odluke motivirane su ponajprije ponašanjem ruskoga Gazproma koji je prošle godine zakupio 10 posto svih europskih skladišnih kapaciteta, ali ih je nakon toga propustio napuniti plinom te je time dodatno potaknuo snažan rast cijena koje su u prosincu bile više pet do šest puta od onih na početku te godine.
Ključno oruđe Vladimira Putina
Gazprom je prošle godine uredno ispunjavao svoje dugoročne obaveze prema 54 kupca s područja Europske unije, ali je isto tako izbjegavanjem sudjelovanja na redovnim dražbama za dodatne promptne i terminske isporuke stvarao veliku nervozu na europskome plinskom tržištu. Tada je većina analitičara bila uvjerena da su sve te tržišne manipulacije Gazproma samo jedan od oblika pritiska na njemačke vlasti kako bi netom završeni plinovod Sjeverni tok 2 što prije dobio sve preostale dozvole za rad.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kasnije se pokazalo da je to ipak bila uvertira za rusku invaziju na Ukrajinu nakon koje pak isporuke plina postaju ključnim oruđem Vladimira Putina u destabilizaciji Europske unije. Za razliku od ruske nafte i naftnih derivata ruski plin ne može ove, ali ni sljedeće dvije do tri godine biti u potpunosti supstituiran iz drugih izvora te je posve izvjesno da će Gazprom slijediti naloge Kremlja i ucjenjivati svoje kupce na različite načine kako bi Putin zadržao barem tu pregovaračku polugu u ratu u kojem će na kraju biti gubitnik.
Vlada naložila HEP-u punjenje
Zakupci kapaciteta podzemnoga plinskog skladišta Okoli bili su PPD, INA, HEP, nominalno švicarski MET, E.on Hrvatska i Međimurjeplin. Budući da je u travnju ove godine Hrvatska bila jedina europska zemlja koja nije sukladno preporuci Europske komisije započela s punjenjem podzemnih skladišta jer lokalni zakupci u tome nisu pronašli komercijalni interes, Vlada je bila prisiljena naložiti HEP-u da to on učini.
Plin je iz skladišta Okoli crpljen sve do 7. ožujka te je već u tome mjesecu skladište moglo započeti fazu “utiskivanja” novih količina plina koja će trajati sve do 1. studenoga ove godine. Cijena plina na europskome tržištu (TTF) bila je u padu od početka travnja, tada je cijena bila 125€/MWh za isporuke u kolovozu, pa sve do polovine lipnja kada je iznosila 77€/MWh, približno jednako cijeni u veljači neposredno prije početka ruske invazije na Ukrajinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pad cijene plina u SAD-u
Vladimiru Putinu nije se svidjelo da Europa puni svoja skladišta po tako “niskoj” cijeni te Gazprom u lipnju započinje novu rundu svojih igara na europskome tržištu plina. Tako je u prvoj polovini toga mjeseca ruska kompanija smanjila ukupne isporuke za 60 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine pravdajući se među ostalim radovima na plinovodu Sjeverni tok 1.
To je dovelo do naglog skoka cijene plina te se ona u drugoj polovini lipnja udvostručila i u petak je iznosila 148€/MWh (TTF) za isporuke u kolovozu. Tu cijenu europski su kupci plaćali u prvome tjednu ruske invazije na Ukrajinu, a samo usput, cijena prirodnoga plina na sjevernoameričkome kontinentu imala je u lipnju najveći mjesečni pad u posljednje tri godine i bila je u petak gotovo osam puta manja od europske.
Izgubljeni mjeseci i cijene u nebo
Vlada je početkom lipnja odobrila HEP-u kreditno zaduženje do ukupno jedne milijarde eura za financiranje nabavke plina, električne energije, ugljena i toplinske energije. U taj ukupni iznos uključeno je i 400 milijuna eura za kreditno zaduženje kod komercijalnih banaka kojim bi se sukladno odluci financirala kupnja 270,83 milijuna prostornih metara plina za utiskivanje u podzemno skladište Okoli.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog čega je Vlada donijela tu odluku tek u lipnju kada je još u travnju bilo jasno da je za punjenje skladišta jedina moguća opcija nabava putem HEP-a nije nikada objašnjeno, a istini za volju u Hrvatskoj i nema previše onih koje to uopće zanima. Činjenica je da nisu samo izgubljena dva mjeseca, nego je zbog svega gore navedenoga cijena terminskih ugovora za isporuke u razdoblju punjenja skladišta Okoli već sada udvostručena te će na kraju HEP možda morati platiti barem 100 milijuna eura više za istu količinu plina, ponajviše zbog toga dvomjesečnog kašnjenja Vlade.
Javnost do sada nije saznala ni od koga će HEP kupiti plin za punjenje skladišta, a kamoli po kojoj cijeni i po kojim uvjetima će potrošiti 400 milijuna eura dobivenih za tu namjenu. Zašto je tome tako možda je nehotice odgovorila Sandra Benčić, agilna saborska zastupnica iz platforme Možemo!
Koga to sve (ne) zanima?
U svome govoru u Hrvatskome saboru održanome u četvrtak u sklopu rasprave o imenovanju novoga saziva Vijeća za građanski nadzor Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), među ostalim je ukazala na poslovno-kumske veze bivših i sadašnjih visokopozicioniranih zaposlenika SOA-e i Pavla Vujnovca, čelnoga čovjeka Prvoga plinarskog društva (PPD) ekskluzivnoga partnera i distributera Gazproma.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njihovi zajednički nekretninski poduhvati već su u više navrata bili problematizirani u pojedinim medijima, ali za SOA-u i one koji bi je trebali nadzirati to je samo “business as usual”. Vijest o saborskome izlaganju Sandre Benčić prenijela je Hina, a slijedom redovite prakse tu su vijest prenijeli i mnogi medijski portali. Nakon kratkoga vremena vijest je s mnogih respektabilnih adresa jednostavno uklonjena, valjda zbog slabe čitanosti.
Koga bi u Hrvatskoj po ovoj vrućini, osim stranaca plaćenih za praćenje ovdašnjih bizarnosti, moglo zanimati što poslovno povezuje lokalnoga partnera Gazproma i predstojnika ureda ravnatelja SOA-e? Kao što rijetke zanima od koga je i po kojoj cijeni HEP kupio plin za punjenje podzemnog skladišta Okoli vrijedan 400 milijuna eura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dva važna pitanja na koja Vlada ne želi dati odgovor: od koga će HEP kupiti plin i po kojoj cijeni?
Zašto nema transparentnosti na hrvatskom tržištu plina?
Vlada je početkom lipnja odobrila HEP-u kreditno zaduženje do ukupno jedne milijarde eura za financiranje nabavke plina, električne energije, ugljena i toplinske energije. Zbog čega je tu odluku donijela tek u lipnju kada je još u travnju bilo jasno da je za punjenje skladišta jedina moguća opcija nabava putem HEP-a, nije nikada objašnjeno
Na teritoriju 18 članica Europske unije nalazi se 160 podzemnih skladišta prirodnoga plina ukupnoga kapaciteta 1100 TWHe (100 bcm) što odgovara približno četvrtini godišnje potrošnje. Skladišni kapaciteti vrlo su neravnomjerno raspoređeni te se tako u pet država (Njemačka, Italija, Francuska, Nizozemska i Austrija) nalazi 73 posto svih kapaciteta.
Hrvatska raspolaže samo jednim podzemnim skladištem prirodnoga plina, PSP Okoli, kapaciteta 5,2 TWH što zbog tehničkih karakteristika te kapaciteta punjenja i pražnjenja može zadovoljiti nešto više od šestine godišnje potrošnje. Skladište Okoli pušteno je u probni rad koncem 1987. godine, tada je poslovalo u sastavu INA-Naftaplina, a od 2009. jedini vlasnik društva Podzemno skladište plina d.o.o. državna je tvrtka Plinacro.
Za usporedbu, slovački su kapaciteti skladištenja plina sedam i pol puta veći od hrvatskih, a budući da je tamošnja godišnja potrošnja plina 4,9 bcm, (cca 60 posto veća od hrvatske) Slovačka teorijski može uskladištiti dvije trećine svoje godišnje potrošnje. Najbolji odnos između kapaciteta skladištenja i godišnje potrošnje imaju Latvijci, njihovi kapaciteti skladištenja gotovo su dvostruko veći od potrošnje.
Odluke motivirao ruski Gazprom
Među članicama Europske unije jedino još Austrija ima veće skladišne kapacitete od vlastite godišnje potrošnje, a Slovenija, Grčka, Irska, Finska, Estonija i Litva uopće ne raspolažu s vlastitim podzemnim skladištima plina te sukladno preporukama Europske komisije i odlukama Europskoga vijeća i Europskog parlamenta trebaju ugovoriti skladištenje do 15 posto svojih godišnjih potreba u skladištima onih članica koje imaju višak skladišnih kapaciteta.
Prema usuglašenoj odluci navedenih institucija najmanje 80 posto kapaciteta svih europskih skladišta plina mora biti napunjeno najkasnije do 1. studenoga ove godine što bi značilo osiguranje 25 do 30 posto ukupnih potreba u prosječnoj sezoni grijanja. Sve te odluke motivirane su ponajprije ponašanjem ruskoga Gazproma koji je prošle godine zakupio 10 posto svih europskih skladišnih kapaciteta, ali ih je nakon toga propustio napuniti plinom te je time dodatno potaknuo snažan rast cijena koje su u prosincu bile više pet do šest puta od onih na početku te godine.
Ključno oruđe Vladimira Putina
Gazprom je prošle godine uredno ispunjavao svoje dugoročne obaveze prema 54 kupca s područja Europske unije, ali je isto tako izbjegavanjem sudjelovanja na redovnim dražbama za dodatne promptne i terminske isporuke stvarao veliku nervozu na europskome plinskom tržištu. Tada je većina analitičara bila uvjerena da su sve te tržišne manipulacije Gazproma samo jedan od oblika pritiska na njemačke vlasti kako bi netom završeni plinovod Sjeverni tok 2 što prije dobio sve preostale dozvole za rad.
Kasnije se pokazalo da je to ipak bila uvertira za rusku invaziju na Ukrajinu nakon koje pak isporuke plina postaju ključnim oruđem Vladimira Putina u destabilizaciji Europske unije. Za razliku od ruske nafte i naftnih derivata ruski plin ne može ove, ali ni sljedeće dvije do tri godine biti u potpunosti supstituiran iz drugih izvora te je posve izvjesno da će Gazprom slijediti naloge Kremlja i ucjenjivati svoje kupce na različite načine kako bi Putin zadržao barem tu pregovaračku polugu u ratu u kojem će na kraju biti gubitnik.
Vlada naložila HEP-u punjenje
Zakupci kapaciteta podzemnoga plinskog skladišta Okoli bili su PPD, INA, HEP, nominalno švicarski MET, E.on Hrvatska i Međimurjeplin. Budući da je u travnju ove godine Hrvatska bila jedina europska zemlja koja nije sukladno preporuci Europske komisije započela s punjenjem podzemnih skladišta jer lokalni zakupci u tome nisu pronašli komercijalni interes, Vlada je bila prisiljena naložiti HEP-u da to on učini.
Plin je iz skladišta Okoli crpljen sve do 7. ožujka te je već u tome mjesecu skladište moglo započeti fazu “utiskivanja” novih količina plina koja će trajati sve do 1. studenoga ove godine. Cijena plina na europskome tržištu (TTF) bila je u padu od početka travnja, tada je cijena bila 125€/MWh za isporuke u kolovozu, pa sve do polovine lipnja kada je iznosila 77€/MWh, približno jednako cijeni u veljači neposredno prije početka ruske invazije na Ukrajinu.
Pad cijene plina u SAD-u
Vladimiru Putinu nije se svidjelo da Europa puni svoja skladišta po tako “niskoj” cijeni te Gazprom u lipnju započinje novu rundu svojih igara na europskome tržištu plina. Tako je u prvoj polovini toga mjeseca ruska kompanija smanjila ukupne isporuke za 60 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine pravdajući se među ostalim radovima na plinovodu Sjeverni tok 1.
To je dovelo do naglog skoka cijene plina te se ona u drugoj polovini lipnja udvostručila i u petak je iznosila 148€/MWh (TTF) za isporuke u kolovozu. Tu cijenu europski su kupci plaćali u prvome tjednu ruske invazije na Ukrajinu, a samo usput, cijena prirodnoga plina na sjevernoameričkome kontinentu imala je u lipnju najveći mjesečni pad u posljednje tri godine i bila je u petak gotovo osam puta manja od europske.
Izgubljeni mjeseci i cijene u nebo
Vlada je početkom lipnja odobrila HEP-u kreditno zaduženje do ukupno jedne milijarde eura za financiranje nabavke plina, električne energije, ugljena i toplinske energije. U taj ukupni iznos uključeno je i 400 milijuna eura za kreditno zaduženje kod komercijalnih banaka kojim bi se sukladno odluci financirala kupnja 270,83 milijuna prostornih metara plina za utiskivanje u podzemno skladište Okoli.
Zbog čega je Vlada donijela tu odluku tek u lipnju kada je još u travnju bilo jasno da je za punjenje skladišta jedina moguća opcija nabava putem HEP-a nije nikada objašnjeno, a istini za volju u Hrvatskoj i nema previše onih koje to uopće zanima. Činjenica je da nisu samo izgubljena dva mjeseca, nego je zbog svega gore navedenoga cijena terminskih ugovora za isporuke u razdoblju punjenja skladišta Okoli već sada udvostručena te će na kraju HEP možda morati platiti barem 100 milijuna eura više za istu količinu plina, ponajviše zbog toga dvomjesečnog kašnjenja Vlade.
Javnost do sada nije saznala ni od koga će HEP kupiti plin za punjenje skladišta, a kamoli po kojoj cijeni i po kojim uvjetima će potrošiti 400 milijuna eura dobivenih za tu namjenu. Zašto je tome tako možda je nehotice odgovorila Sandra Benčić, agilna saborska zastupnica iz platforme Možemo!
Koga to sve (ne) zanima?
U svome govoru u Hrvatskome saboru održanome u četvrtak u sklopu rasprave o imenovanju novoga saziva Vijeća za građanski nadzor Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), među ostalim je ukazala na poslovno-kumske veze bivših i sadašnjih visokopozicioniranih zaposlenika SOA-e i Pavla Vujnovca, čelnoga čovjeka Prvoga plinarskog društva (PPD) ekskluzivnoga partnera i distributera Gazproma.
Njihovi zajednički nekretninski poduhvati već su u više navrata bili problematizirani u pojedinim medijima, ali za SOA-u i one koji bi je trebali nadzirati to je samo “business as usual”. Vijest o saborskome izlaganju Sandre Benčić prenijela je Hina, a slijedom redovite prakse tu su vijest prenijeli i mnogi medijski portali. Nakon kratkoga vremena vijest je s mnogih respektabilnih adresa jednostavno uklonjena, valjda zbog slabe čitanosti.
Koga bi u Hrvatskoj po ovoj vrućini, osim stranaca plaćenih za praćenje ovdašnjih bizarnosti, moglo zanimati što poslovno povezuje lokalnoga partnera Gazproma i predstojnika ureda ravnatelja SOA-e? Kao što rijetke zanima od koga je i po kojoj cijeni HEP kupio plin za punjenje podzemnog skladišta Okoli vrijedan 400 milijuna eura.