Nekad je nužno odabrati stranu

Dvadeset godina sulude borbe za zgradu na Cvjetnom trgu, potencijalno lažni nasljednici i bizarni preokreti

Olga Žerjav iza sebe je ostavila zgradu u Preradovićevoj. Svi je se žele dokopati

Kuća i dvorište imali su, prema izvacima, 530 kvadrata
FOTO: Borko Vukosav

Posljednjih dvadeset godina u Zagrebu traje sudska borba za jednu od atraktivnijih lokacija u strogom centru grada, ostavštinu izvjesne Olge Žerjav, imućne udovice koja je preminula 1975. godine. Gospođa Olga ostavila je iza sebe milijune eura vrijedne nekretnine u Preradovićevoj 1, odmah uz Cvjetni trg, a sada se za njih u nevjerojatno kompliciranom i na trenutke vrlo dubioznom ostavinskom postupku, bore njezini nasljednici – pravi i, navodno, lažni te država.

U nastavku ćemo pokušati objasniti jedan od čudnijih i kompliciranijih slučajeva na koje smo, možda ikad, naišli. Olga Žerjav bila je supruga Viktora Žerjava, uspješnog privatnog poduzetnika koji je u Preradovićevoj imao nekoliko stanova i poslovnih prostora. Tijekom nacionalizacije u poratnoj Jugoslaviji Olga – tada već udovica – 1960. godine ostaje bez nekretnina koje je naslijedila od supruga.

Nekretnine su 60-ih nacionalizirane

No, nakon njezine smrti kreće borba za nekretnine koje su joj nekad pripadale. Jedan od nasljednika bio je Olgin brat Miroslav Rabatić. S druge strane, pravo na nasljedstvo polažu i Olgini navodni unuci; Jasna Crkvenčić-Bojić, urednica u Državnom zavodu za statistiku, Željka Guttman, političarka iz Omišlja, te Viktor Žerjav sa svojom majkom Senkom Žerjav. Senka Žerjav je, naime, bila supruga Olgina pokojnog sina Ivana.

Nekretnina se nalazi odmah do Cvjetnog trga Borko Vukosav

No, svoj dio želi i država, jer su nekretnine bile nacionalizirane. Ovaj nevjerojatan spor još uvijek nije riješen iako je prošao sve instance – od gradskog ureda do Ustavnog suda RH, a brat Miroslav u međuvremenu je preminuo. U trenutku kad su Olgine nekretnine nacionalizirane, dakle šezdesetih, radilo se o pravu na polovicu stanova i poslovnih prostora koji su nekoć pripadali njezinu mužu. Druga je polovica pripadala njezinoj djeci: sinu Ivanu Žerjavu i kćeri Veri Šporiš. Kuća i dvorište imali su, prema izvacima iz zemljišnih knjiga, 530 kvadrata, dok je šest poslovnih prostora obuhvaćalo još 300 metara kvadratnih.

Nasljednicima su prvo proglašeni sin i unuke

Međutim, pravni problemi nastaju nakon smrti Olge Žerjav 1975. godine. Iz podataka dostupnih u sudskim spisima, te iste godine Općinski sud u Zagrebu donosi ostavinsko rješenje prema kojem je njezin jedini nasljednik njezin brat Miroslav Rabatić. Međutim, veći dio nekretnine još je bio nacionaliziran. Upravo zbog toga, bez obzira što je dobio sestrinu vrijednu imovinu, Rabatić se nikada nije mogao upisati kao formalni vlasnik stanova i poslovnih prostora u Preradovićevoj 1. Zato će ovaj slučaj još godinama kasnije ostati bez konačnog sudskog pravorijeka, a nekretnine u središtu grada bez formalnog vlasnika.

Kuća i dvorište imali su, prema izvacima, 530 kvadrata Borko Vukosav

Bez upisa vlasništva nekretnine su dočekale 1997. godinu. Te godine u ostavinskom postupku, provedenom na istom Općinskom sudu u Zagrebu, umjesto brata Miroslava nasljednicima Olge Žerjav proglašeni su njezin sin Ivan te njezine unuke, djeca njezine kćeri Vere – već spomenute Jasna Crkvenčić-Bojić i Željka Guttman. Kako je Ivan Žerjav u međuvremenu preminuo, njega su naslijedili supruga Senka i sin Viktor, inače poduzetnik iz Šibenika. Njih četvero, s obzirom na to da je imovina Olge Žerjav bila nacionalizirana, imali su kao nasljednici pravo na povrat.

Grad im prvo vraća nacionaliziranu imovinu

Zahtjeve za povrat imovine oduzete 1960. godine odmah su i podnijeli. Već u lipnju 1998. Gradski ured za imovinsko-pravne poslove donosi rješenje kojim im se vraćaju nekretnine u Preradovićevoj 1. Tijekom postupka povrata ispitano je i šest zakupaca poslovnih prostora, koji u najmu imaju ulične i dvorišne lokale na toj atraktivnoj gradskoj poziciji.

U listopadu 1998. godine rješenje o povratu postalo je pravomoćno te novi vlasnici uspijevaju vrlo brzo prodati tri poslovna prostora. Spominjao se iznos od tri i pol milijuna eura. Kupuju ih vlasnik lanca pekarnica Josip Galiot, zlatar Anton Kaćinari te još jedna vlasnica zlatarne, Široka Genoveva.

Međutim, troje ranijih zakupaca tražilo je krajem 1999. godine da se cijeli postupak obnovi. Tvrdili su, naime, da ih prije donošenja odluke nitko ništa nije pitao. Godinu kasnije slučaj je postao još kompleksniji. Te 2000. i država se sjetila da u stvari ima pravo na ranije nacionaliziranu imovinu. Zato je i tadašnje Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba zatražilo da se postupak povrata ponovno provede.

Vraćanje slučaja na početak i novi obrat

I dok zahtjev države nije uvažen, jer je podnesen prekasno, jednom od zakupaca, Vladimiru Pačiću, uspjelo je ishoditi ponavljanje procesa. Nasljednici, dakle unuci i snaha Olge Žerjav, nisu na to imali namjeru pristati. Na odluku o ponavljanju postupka povrata imovine podnijeli su tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Na osnovu te tužbe počinje novi postupak, pa Upravni sud u lipnju 2007. dozvoljava obnovu cijele procedure, priznajući zakupcu Pačiću da je imao pravo sudjelovati u procesu povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Cijela se stvar tako vraća na početak, ali ubrzo dolazi – da, svjesni smo koliko suludo to zvuči – novi obrat.

Šezdesetih su nekretnine nacionalizirane Borko Vukosav

Naime, na iznenađenje dijela obitelji Olge Žerjav, opet se pojavljuje prvo rješenje o nasljeđivanju, ono iz 1975. godine. prema kojemu sve pripada Olginu bratu Miroslavu Rabatiću. I to je rješenje, baš kao i ono drugo iz 1997. godine kojim su nasljednici postali unuci i snaha, bilo pravomoćno. To znači da ga se moralo uzeti u obzir, pa su se nadležna tijela našla pred dilemom. Tri godine kasnije, 2010., gradski ured mijenja svoju prvotnu odluku o povratu nacionalizirane imovine Olge Žerjav. Sada odlučuje da se nasljednicima neće vratiti polovica imovine koja je pripadala Olgi, nego samo polovica njezine djece. Ostatak imovine sada je potraživala država.

Olga Žerjav im zapravo uopće nije bila majka?

U slučaj se ponovno uključuju zakupci poslovnih prostora i ulažu prigovor na rješenje o povratu, pa ono ne postaje pravomoćno. Tada dolazi – pogađate – do još jednog velikog obrata kojim ovaj slučaj sada postaje i intrigantan. Naime, u sada već impozantnom spisu pojavljuje se rješenje gradskog ureda koji je utvrdio kako iz rodnih listova proizlazi da majka Ivana Žerjava i Vere Sporiš zapravo uopće nije bila Olga Žerjav, već izvjesna Margareta Žerjav rođena Egger. Upravo je ona, u vrijeme kada su se Ivan i Vera rodili, navodno živjela s njihovim ocem Viktorom.

Na to su upozorila dvojica zakupaca poslovnih prostora iz Preradovićeve 1. Oni su u spis dostavili i konkretne podatke. Među ostalim, pribavili su izvod iz matice rođenih za Veru Žerjav, u kojem je kao njezin otac bio upisan Viktor, dok je majka bila Margareta Žerjav rođena Egger. Iz toga je zaključeno da Olga Žerjav nije baka Jasne Crkvenčić Bojić ni Željke Guttman, pa da tako ni one niti Ivan Žerjav nisu mogli biti njezini nasljednici.

Pojavio se vjenčani list Viktora i Margarete

Budući da su imale pravo žalbe na ovakvu odluku, nasljednice, koje su u očima sustava naglo postale lažne nasljednice, to su i učinile. U tom trenutku slučaj povrata vrijednih nekretnina u centru Zagreba preuzima Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske. Nešto manje od godinu dana anlizirana je sva dokumentacija. U rješenju donesenom 2011. godine, i Ministarstvo je zauzelo isti stav kao i gradski ured godinu ranije – dosadašnji nasljednici doista nemaju pravo na povrat imovine, jer nisu ni u kakvom srodstvu s Olgom Žerjav. Odbio ih je, nakon toga, i Visoki upravni sud presudom iz 2014. godine.

U sudskom spisu pojavio se još jedan dokaz protiv unuka i snahe – bio je to vjenčani list Viktora Žerjava i Margarete Egger od 25. srpnja 1920. godine. To je trebala biti još jedna potvrda da Olga Žerjav doista nije majka Ivana Žerjava i Vere Šporiš, pa da time ni njihova djeca nisu imala pravo na nasljedstvo, odnosno povrat oduzete nekretnine. Posljednju nadu Senka i Viktor Žerjav te Jasna Crkvenčić-Bojić i Željka Guttman uložili su u Ustavni sud RH. I tamo su podnijeli tužbu protiv sudskih odluka kojima su izgubili pravo na nasljedstvo. Željeli su, tvrde, zaštititi svoje pravo na vlasništvo koje im je uskraćeno čak 16 godina od kada su proglašeni nasljednicima Olge Žerjav i od kada je rješenje o povratu oduzete imovine postalo pravomoćno.

Cijeli slučaj još jednom vraćen na početak

“Država je jednostrano zahvatila u naša vlasnička prava, a zbog pogrešaka upravnih tijela mi snosimo prevelik teret”, napisali su nasljednici u ustavnoj tužbi. U međuvremenu je, naravno, i Državno odvjetništvo 2014. godine, ponovno u ime države, zatražilo dio nekretnina iz Preradovićeve 1.

Budući da je Ustavni sud RH prihvatio argumente četvero podnositelja ustavne tužbe, cijeli slučaj vraćen je nedavno još jednom na početak. Obrazloženje ustavnih sudaca koji tvrde da je u ovom slučaju država prekršila Ustav kada je zadrla u vlasništvo četvero nasljednika, po mišljenju pravnih stručnjaka s kojima smo razgovarali, krajnje je kontroverzno.

Bilježnice na kojima piše da je Olga mama

No bez obzira na to, gradski ured sada mora donijeti novu odluku. U međuvremenu su mu predani i naknadno pronađeni dokumenti. Riječ je o školskim djelovodnicima (bilježnicama, op.a.) iz Gradskog arhiva Grada Zagreba, u kojima su kao roditelji Vere Šporiš upisani Viktor i Olga Žerjav. Dokumenti su iz 1942. godine, a priložen je i jedan godinu dana stariji dokument u kojemu je uz ime Vere Šporiš navedeno ime njezine majke – sada ipak Olge Žerjav.

Šest poslovnih prostora imaju oko 300 metara kvadratnih Borko Vukosav

Unuke su tijekom sudskog procesa pokazale i fotografije svoje bake Olge te tvrdile kako u ranijim postupcima nisu imale baš nikakvog razloga sumnjati da ona nije bila njihova baka. Dok čekaju ponovni rasplet ove vlasničko-pravosudne sage, nasljednici za Telegram nisu željeli komentirati svoju borbu za vrijednu imovinu u središtu Zagreba.