Nekad je nužno odabrati stranu

Economist je dosta dobro objasnio kako bi se Trumpov nacionalizam mogao reflektirati na ostatak svijeta

Kažu da će i druge zemlje slijediti američki primjer

FOTO: AFP/AFP

Zaklinjanje Donalda Trumpa da će ‘Ameriku ponovno učiniti velikom’ bila je jeka Reaganove kampanje iz osamdesetih. Glasači su i tada vapili za oporavkom nakon Carterova predsjedovanja. Trump je ovoga mjeseca izabran na istoj osnovi. Obećanju povijesne promijene, piše Economist.

Postoji ipak jedna razlika. Noć pred glasanje Reagan je Ameriku opisao kao svijetleći ‘gradić na brijegu”. Nabrajao je sve što Amerika može učiniti kako bi svijet učinila sigurnim, sanjao je o zemlji koja neće gledati u sebe nego prema drugima – zemlji koja će biti otvorena. Trump je obećao upravo suprotno – da će Ameriku staviti na prvo mjesto, zahtijevajući poštovanje od stranih vođa koji crpe SAD uzimajući njene vođe za budale. Rekao je kako neće prepustiti svoju zemlju ni njene ljude lažnoj pjesmi globalizacije. Reaganova Amerika bila je optimistična. Trumpova je ljuta.

Novi nacionalizam

Dobro došli u novi nacionalizam. Po prvi put od Drugog svjetskog rata velike su sile istovremeno na putu različitih vrsta šovinizma. Poput gospodina Trumpa, vođe Rusije, Kine i Turske prihvatile su pesimistični pristup u kojem je diplomacija igra u kojoj se sukobljavaju nacionalni i internacionalni interesi. Velika je to promjena koja svijet čini opasnijim mjestom.

Nacionalizam je sklizak koncept. Upravo se zato političarima često čini kao pogodan alat za manipulaciju. U svom najboljem obliku ujedinjuje zemlju oko zajedničkih vrijednosti kako bi se postigli ciljevi koji bi inače bili nedostižni. Taj, građanski, nacionalizam je pomirljiv i gleda prema naprijed.

To je na primjer kanadsko inkluzivno domoljublje ili podrška njemačkih navijača na Svjetskom prvenstvu u nogomet. Građanski nacionalizam apelira na univerzalne vrijednosti poput slobode i jednakosti. Njegova suprotnost je etnički nacionalizam koji je agresivan i nostalgičan te se hvata za rasu i povijest kako bi svoju naciju odvojio od ostalih. U najmračnije vrijeme 20. stoljeća taj je nacionalizam uvukao svijet u Drugi svjetski rat.

Udarac građanskom nacionalizmu

Trumpova pobjeda udarac je tom građanskom nacionalizmu. Patriotizam Trumpovih poslijeratnih prethodnika nitko nije dovodio u pitanje, ali svi su oni podržavali američke građanske vrijednosti i promovirali ih u inozemstvu. Čak i ako osjećaj posebnosti američkim predsjednicima nekada nije dopuštao da ulaze u neke velike međunarodne sporazume, Amerika je podržavala ineternacionalni pravni poredak i tako učinila i sebe i svijet sigurnijim mjestima, piše Economist.

Gospodin Trump prijeti da će slobodnije shvaćati tu obvezu. Entički nacionalizam u isto vrijeme jača i drugdje. U Rusiji je Vladimir Putin odbacio kozmopolitske liberlane vrijednosti u korist mješavine slavenskog tradicionalizma i pravoslavlja.

Erdogan je Tursku okrenuo od članstva u EU i kompromisa s Kurdima i usmjerio ka oštrijem islamskom nacionalizmu koji brzo detektira uvrede i prijetnje iz vana. U isto vrijeme kineski je nacionalizam postao toliko ljut i osvetoljubiv da ga partija teško kontorlira. Zemlja možda ovisi o otvorenom tržištu, prihvaća međunarodne institucije i želi biti blizu Amerike, ali od 1990-ih školska djeca na dnevnoj bazi prima dozu ‘patriotskog’ obrazovanja.

Kriza u Europi

Čak i dok je etnički nacionalizam u usponu najveći svjetski eksperiment u post-nacionalizmu posrće. Arhitekti Europske Unije vjerovali su da će nacionalizam, koji je kontinet uveo u najveći rat ikada jednostavno nestati. Europska Unija u njihovim je očima bila veća od nacionalnog rivaliteta, identitesko gnijezdom u kojem netko u isto vrijeme može biti katolik, Alzašanin, Francuz i Europljanin u isto vrijeme.

To se nikada nije zapravo ostvarilo. Britanci su izglasali izlazak iz EU, a bivše komunističke zemlje poput Poljske i Mađarske okrenule su se ksenofobnom nacionalizmu. Postoji čak i mala ali rastuća prijetnja da bi i Francuska mogla odustati i tako uništiti EU.

Još nije prekasno

Amerikanci su se posljedni put okrenuli prema sebi za Prvog svjetskog rata i posljedice su bile porazne. Trumpov novi nacionalizam mogao bi završiti isto. Kod kuće će proizvoditi netoleranciju i hraniti sumnje spram manjina. Vani, dok se druge zemlje povode za američkim primjerom, globalni problemi postaju sve teže rješivi.

Gospodin Trump mora shvatiti da će svoje politike morati ostvarivati u konteksu ljubomornog nacionalizma drugih zemalja. Isključivanje neće toliko odrezati Ameriku od svijeta koliko će ju ostaviti ranjivom u metežu kojeg novi nacionalizam nosi sa sobom. Dok je globalna politika zatrovana, Amerika će ostati osiromašena i njena će ljutnja rasti. Trump riskira da se zatvori u začaranom krugu neprijateljstva. Još nije prekasno da napusti svoju mračnu viziju. Zbog svoje zemlje i cijelog svijeta hitno se mora vratiti prosvijetljenom domoljublju prijašnjih predsjednika, zaključuje Economist.